Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/opipanepalacinke

Marketing

Plakat više neću Govoriti neću Sakrit ću se negdje Samo da te gledam Kako plešeš sretna Samo da te slušam Kako pjevaš sretna I samo ću biti Sjena tvoje sjene Sjena tvoga psa Nemoj, nemoj ići.

mozda ovo bude dugi post,mozda ne,ipak me dugo nije bilo.

Činjenica je da vas ne mogu zavaravati.Nikoga od vas.
Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek onda kad one nestanu.
Preosjetljiv sam..

e moj kurt dobro si ti to rekao...

neznam zasto neki kazu:ti lazes samo sebe.
kako to moze neko reci?
ako neko zna isitnu onda smo to mi sami,ako neko je svjesan necega onda smo mi to sami.
i nevjerujem osobno da mozemo sami sebe lagati,druge da,ali sebe nikako.
mrzin kad to neko kaze.

desilo se to zapravo da sam ja kao osoba se zaljubila u nekog.
je da iman momka skoro dvi godine i viruj meni da nakon dvi godine to postane navika,nista vise. ljubavi u mom slucaju vise nema.
i voljela bih ga ostaviti,voljela bih ga ne lagati.
i ovaj tip u kojeg sam se ja zaljubila je meni savrsen.
meni.ne zanima mene dali je drugim.hu kers?
kako li sam bila sritna par dana,bilo je sve savrseno.
ali nakon nekoliko dana sam vidjela sama da nece nista biti.
mozda mu nisam dala priliku da upozna pravu mene,ali dovoljno je rekao.
i shvatim da nece biti nista.zbilja.
e da je bar moguce da nekog volis samo kad hoces.
i decka nisam ostavila.osudite me kakohocete,ali vjerujem da ce opet biti kao prije.nadam se,iz dubine duse.
i smijem se ja od srca,ali tuce me neka depresija party samo kad sam sama :(
po danu jedno,po noci drugo.volim šreka :)
uglavnom lipo je biti zaljubljen i nadati se da ce biti nesto.
i nakon svega sto je rekao ima malo nade u meni.
e da kaze prave rijeci,niko sretniji od mene :)
nista mi ne bi bilo vazno.
Ona ga je slušala,ali nju nije smisao njegovih riječi ni najmanje zanimao,ona je živjela o zvuku njegova glasa,o mirisu njegovog bića,o pogledu njegovog oka


Najgorkije suze prolivene nad grobovima su one zbog neizgovorenih riječi i neučinjenih djela.

svatko se moze naljutiti-to je lako.ali naljutiti se na pravu osobu,do ispravnog stupnja,u pravi trenutak,zbog ispravnog razloga,na ispravan nacin-to nije lako

osjecam se prazno.zbilja.
ono raspolozenje se u danu rasteze od tuznog do sretnog.mrzin to.
mozda sam jedna od rijetkih,ali viruj da nas ima onih kojih zele da skola ne zavrsi.ko ce mi bez njega 3 miseca? sta cu u kuci cilo lito?
ne zelim.falit ce mi on,razred i profesori!
ne zelim!

Lako je trpjeti muke kad se možeš nadati da će i tomu biti kraj,lako podnositi buru kad znaš da ćeš dočekati sunce.Ali bez prestanka kukati,bez nade gledati ono mutno nebo,teško je i preteško

...jer najslađe se plaće zbog tuđe žalosti...

i ne pricam s ocem sad ce treci tjedan.i nije da me to previse zabrinjava,zbilja nije.samo trebaju mi naocale.al svejedno.dok ne shvati sto mi radi ni rici vise s njim.ovaj put ja ne popustam.

sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna-nesretna je na svoj način

'Nije li čudno kako knjiga postane deblja kad se više puta pročita?'' upitao ju je Mo kad su na Meggin posljednji rođendan još jednom prelistali sve knjige iz njene škrinje.
''Kao da svaki put nešto ostane prilijepljeno za stranice. Osjećaji, misli, zvukovi, mirisi...I kad onda nakon mnogo godina ponovno prelistavaš knjigu, unutra otkriješ samu sebe,
ali malo mlađu, malo drukčiju, kao da te knjiga sačuvala poput sprešanog cvijeta, istodobno i čudnu i poznatu.''

(Cornelia Funke, ''Krv od tinte'')


znam da je dug,ali bila bih sretna kad bi procitali.











Post je objavljen 31.05.2009. u 18:14 sati.