ponedjeljak, 29.05.2006.
GODINE GREDU,SRANJA SE DOGAĐAJU...
I tako lipo ja danas pasala priko bare va Reke i gubin dane pomalo... čekan subotu da mi majne Loredana dođe kod mene pa će poć zbužat pupak. Eeeee da i onda ćemo lipo poć van, zajeebaavat se, i tako malo kužiš a....
Našla san stare filozofije moje Jope i gredu nekako vako:
- muški su svinje ili kako bi mi to doli kod nas rekli praščine... ok nismo ni mi ženske niš bolje u nekin situacijama ali dokazano je da muški su stvoreni da te zajebu....
- ča god ti napravila, muški će ti uvik okrenut tu priču u svoju korist... ko da in je to u krvi
- muški su ugroženi ali totalka, evo jedan primjer- zoveš dečka da se idete prošetat negdje onako radi fore i njemu se normalno neda, ali probaj mu reć da se idete prošetat i da bi mu se moglo posrećit skočit će odma na noge, dignut će tebe i nosit će te celin puten i neće mu bit teško. Ok i mi žense volimo kad nan se posreći, vrag se vara ali ipak u tome su muški maheri.
.... i takve stvari. Ok svaka čast pojedincima ki su stvarno ok dečki i ki poštuju svoje cure i njihove potrebe... ko ča svaka čast ženskama ke se također ponašaju fer prema svojin dečima. Muško ženski odnosi se još duuuugo neće skužit jer, ne znan to ko da je svakin danon sve kompliciranije...
Nego dosta tih filozofija,pređimo mi na veselije stvari... još malo pa škola gotova... a komada oko mene ljudi ma neodoljiva san... ali pasat ću ja ovaj prokleti razred i to po mogućnost bez popravnog, jer mi se neda posjećivat Crikvenicu 7. misec... Ova mi je godina tako brzo pasala pa se sad pitan kako će bit dogodine... Sve smo stariji... i sve nan brže vrime pasiva... evo ja 11. misec navršavan 18. godin a ko da san čera imala 14 i tekla nuden po Belvederu i preklinjala starce da me pustu van do 10. Koliko bi tila odrast toliko bi i otila ostat dite bez svih sranja ka se događaju i ka će se događat. A jebiga... za sad to je to, ajde pa se bok...
- 14:49 -
nedjelja, 28.05.2006.
JA TO MOGU, JA TO OĆU I JA TO ZNAN
Ko ča san bila pisala jučerašnji dan mi je bil koma, pucal me PMS tako da san pucala po šavu… ali ja mislin da san imala pravo da puknen. Pa jebote ne moren se ni ja stalno smijat a najrađe bi nestala s lica zemlje… ali onda se zapitan zač bi ja trebala nestat? Mislin ono alo pepi ne budi blesava moreš ti sve pasat… MOREN JEBOTE NORMALNO DA MOREN… Ko ča je moja Lori rekla niki ni vrijedan ničega a pogotovo muški rod… I tako dok san čera večer jaukala od boli i previjala se vamo po kauču ( dobila san stvari) malo san prevrtila film unazad i stvarno više nema smisla pokušavat bit frendica s nekin ki dok s njin pričas samo klima glavon a kad mu okreneš leđa zabije ti nož jer sere po tebi… pa čekaj malo… a ča je najgore od svega koliko je on toga rekal okolo o meni da sad svi imaju loše mišljenje o meni… EJ LJUDI PA JA SAN ĐUBRE- vaauuu… ej kako mi to gre na jetra. Iskorištava te maximalno ali ja glupača i dalje oću snjin ostat frendica… e pa neće ja mu govorin… iman i ja svog ponosa i ovo je kap ka je prelila čašu… sere po meni, po mojin frendovima… Znaš čega mi je najviše žal- toga ča san i ja mogla bit đubre ko i on pa srat okolo po njin i pričat okolo naše osobne stvari, ali normalno nisan… ja iman poštovanja prema njin, za razliku od njega prema meni. Eto to ti se dogodi kad si naivan ko ja jer misliš ljudi se minjaju… ali ne ljudi ko je on. Ej dal bog da se promini ali sumnjan… Kad shvati da je sve moglo funkcionirat, bit će kasno, jer meni samo jedna stvar ostaje a to je da prekinen svu vrstu komunikacije s njn…iako je ni ni puno bilo… Žal mi je ali tako to triba bit… Sad nakon 2 godine od našeg prekida shvaćan da ja i on nikad nismo bili jedno za drugo…previše smo drukčiji, i stvari ke nas razlikuju su preeee vele da se samo preko toga pređe…. Eto… to je tako… jer stvarno drugačije ne more bit….
- 13:43 -
subota, 27.05.2006.
manje vrijedna
Iako danas i nisan baš od volje za pisat post, ipak san odlučila a ću ga napisat… Danas van ljudi moji patin od kompleksa manjevrijednosti… ili jednostavno rečeno…osjećan se usrano jer više ne moren trpit i danas san pukla… Ja ne znan, u ove 2 godine pokušavan bit smirena, pokušavan sama se nosit sa svojin problemima, zaboravit na sva saranja ka su mi se dogodila i krenut napred… ali koliko god ja sebi tupila da san jaka…nisan. Strah me je krenut dalje i sran me je to reć, jer konstantno se vrtin u krug ki znan da mi škodi, ali strah me je izać iz njega, strah me je da me van njega ne čekaju još gore stvari. Ča se meni dogodilo to niki ne more zamislit osim mojih frendova… i užasno se teško bilo nosit sa svin tin… i sad ko da mi se sve vraća i ja ne znan kako da izletin iz tog kruga, da dokažen da nisan loša osoba. Koliko puta san ja plakala jer mi je bilo teško, a nikog ni bilo uz mene… ne govorin ja sad da niki ni bil uz mene svo ovo vrime ali puno put nikog nisan tila opterećivat svojin sranjima… i sad mi tako dođe da nazoven Lori da dođe do mene da joj rečen sve ča mi je na duši, jedan put za uvik…ali ne moren, ne želin je opterećivat… zato sad vas ki čitate opterećujen, a… ali lakše je reć neznancu nego prijatelju…manje te boli ako ti prigovore. Ja njih volin i to oni nadan se znaju, ali nekad je stvarno teško povjerit se nekomu kad vidiš da je sretan, teško mu je tada usrat dan sa svojin sranjima. Ja ću i večeras poć grad, i smijat ću se s njima ali kad ja ostanen sama sjetit ću se svega… a jebiga mora i toga bit ča ne… valjda će i meni procvast ruže…jedne godine…
- 17:45 -
subota, 20.05.2006.
Evo malo mojih filozofija
Posjetila san blog pod nazivon -ISUSE VOLIM TE- i ostavilj je ne baš dobar dojam na mene…. Jebote ostavila san toj trebi komentar a ona planula na mene, eee ali sad san i ja «planula»… Ja vjerujen va Boga, stvarno vjerujen, ali va popa i crkvu ko utvrdu i instituciju va koj vladaju ovi naši bistri popi ne vjerujen… Sve ove godine promatran kako se minja taj pojam crkve a pogotovo vjere… Va to jašoj crkvi ima mali milijun ogomnih pogrešaka… prvo to da dica dobivaju knjižice va ke dobivaju pečate svaki put kad dođu na misu i onda to pop provjerava i priti in da neće dobit sakramente ako ne budu imali dovoljan broj pečata… Ta dica nikad neće znat ča je prava vjera. Ja se sjećan kad smo mi bil mali, mi smo o vjeri učili kroz pričen kroz filmove o Isusu, i s gušton smo hodili na misu jer smo znali da nas i tamo čekaju priče… toga sad nema, dica su prisiljena knjižicama hodit na misu, nema više priča i pouka već se sve većinon vrti oko novca. Svaka čast crkvama va kima još postoji tog kršćanskog duha, va kima se pričama dicu uči da vjeruju… Ja vjerujn va Boga ko i svi moji prijatelji na Rabu, ali stvarno te neke stvari potaknu na rzmišljanje i zapitaš se… Neki dan san gledala ono Evanđelje po Judi i saznala san da je postojalo čak 38 evanđelja od kojih se sumnja da je sačuvano 4, a za sada je nađeno samo jedno, Judino… Vjerujen da sadržaj tog evanđelja ne laže i da ni falsifikat jer je sve znanstveno dokazano… Svaki ima pravo na svoju vjeru mada to bila u Boga, u Budu, u Odina, pa i u bolje sutra… ali ne pokušavajte dokazat da ste savršen vjernik, jer nema savršene osobe na ovom svitu pa ni vjernika jer svi griješimo tako da pustite Boga i pustite da svaki vjeruje u ono ča oće i kako oće… ali ne mojte pokušavat ko ta cura na blogu dokazivat da ste savršeni vjernik (rekla san to ne postoji) jer Bog je za svih isti…
Evo to je to i više se neću vraćat na tu temu…. Aj pa se bok
- 09:39 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
petak, 19.05.2006.
Ciao… evo mene ipak doma, ali ni baš slavno to ča san doma… imala san temperaturu zadnja dva dana pa me stara zvala doma… danas neman više temperature ali ipak moran mirovat…moš mislit. Pa pošto neman baš niš pametnoga za pisat evo nekoliko ljubavnih SMS-a …
Zašto si to napravio
Mislila sam da si me volio
Da sve tvoje riječi
Iz srca su bile
A ne da laži u sebi su krile
Žašto je moralo doći do kraja
Kad si govorio da
Sudbina ljude spaja…
Na nebeskom svodu
Jedna zvijezda sja
I ona će tebi da svoj sjaj da
Kada ta zvijezda padne
Ti je ulovi
Zatvori je u srce
I znat ćeš da te netko voli
Htjela bi da vrijeme stati može
Samo da te ne osjećam više ispod kože.
Samo da izbrišem sve naše stvari,
Da nestane sve,
Pa da se opet vrijeme vrati
Ja se pitam da li ikad pomisliš na mene,
Ili sam ti samo prolazna faza
Kad sam u blizini tebe?
Mislim da je ovo drugo,
Ali ipak tješim se
Da na ovom svijetu ima sreće i za mene…
Teško je voljeti nekog
A ne biti s njim.
Pričati da je kraj
I živjeti s tim.
Teško je voljeti
A nikom ne reći,
Duboko u sebi patiti
A pričati o sreći…
List papira sav od kiše
Sudbinu našu teško piše,
Okrenem ti broj
Čujem ti glas,
Ti i ja, ali nema nas!
Ako te tko pita voliš li koga
Sjeti se mene i reci NIKOGA
Vidim te svaki put kad sklopim oči
Čekam te i kad znam da nećeš doći
Zovem te i kad ne izgovaram tvoje ime
Molim te samo- NE ZABORAVI ME
A sad malo onih naših mudrih izreka….
Kad čovijek izgubi sve ono što je volio,
Živi samo da bi se sjetio onog što je izgubio
Čitav ljudski život nije ništa drugo nego
Put ka smrti
Bolje umrijeti na nogama
Nego živjeti na koljenima
Ne može se učiti
bez osjeta bola
Samo su dvije stvari
na ovom svijetu beskonačne,
svemir i ljudska glupost…
Mašta je
Snažnija od znanja…
- 20:28 -
utorak, 16.05.2006.
Mojin naaajdražin prijateljima!!!!!
Ljudi moji moran van ovo reć jer san jaaaako sretna zbog toga... Subotu je mojoj Loreni i Toniju godišnjica...2 GODINE SU SKUPA i jooo kako san vesela zbog njih.Valjda će bit gange doli a ja san va Reke boj iman školu subotu jooo... Ej oni su meni naj savršeniji par ki san ikad upoznala... slatki su mi skupa, a pogotovo kad se svađaju pa ih ja mirin... GOLUBIĆI MOJI DRŽTE SE VI MENI JOŠ MALI MILIJUN GODINA- Želin van svu SRIĆU ovoga svita, puno LJUBAVI u daljnjen životu...i po mogućnosti bebača pa da bar jednome buden kuma :) (da Lori držin te za rič, ono kad si mi reklada ću ti bit kuma na vjenčanju-šala mala)... Popite vi lipo jednu i za mene ovaj vikend a kad ja dođen ćemo opet zagangat... Velika pusa
- 16:23 -
nedjelja, 14.05.2006.
Pošto se u ovih nekoliko dana i ni baš puno toga događalo… ustvari ni se niš događalo, ja san odlučila podilit s vama jednu pismicu… nemojte se smijat jer znan da nisan talentirana… pa da krenen…
Evo priče o našoj ekipi
I kako nan pasivaju dani lipi
Bit će smiha- to van garantiran
Jer niki kod nas ni ko anđel miran
Niki točno ne zna kako smo se počeli družit
A to leto smo nas nekoliko počele kolo Malina kružit
Ali mi divojčice smo prijateljice još od malena
Skupa smo mi razbijale kolena
Od škole smo uvik skupa hodile
A popodne susedima dišpeti činile
Kod Jope smo na štali svakakve beštije skrivale
A tek kakve jade starcima davale
I tako malo po malo mi smo odrasle
A naše rane po kolenima su zarasle
Od Belvedera do Fruge sve smo pasale
Ali na Malinu prave prijatelje ćapale
Tada smo za njih misile da su 3 vraga
Ali ispada da su zapravo 3 dečka draga
I s to ekipon smo počele landrat
I sad smo braco prijatelji na kvadrat
Počelo je okupljanje kod draške škole
A susedima smo pstali najveće noćne more
Boj da smo tuden pričali do rana jutra
I da se molin te lipo motala vutra
A mi ženske smo pravi draški mornari
Svaki nas skoro svuden fali
Pa zato kad je tribalo na more krenut
Nikako ćo pentu pokrenut
To nan se događa skoro svako leto
Pegule smo jadne
Ko da smo cicale veslo
A kad palačinke činimo
Boga molimo da kuhinju na nagorimo
A životno nika od nas nema
Ali mi pjevušimo- nema problema
I tako se mi rivamo kroz život
Malo po malo
Jer i kod nas je puno
Grubih riči palo
Ali ipak smo mi svi
Prijatelji do groba
Svađa nan je u krvi
I u krvi našega roda
A bili oni nabavili jednog starog Yuga
Zapamtila je njega naša Fruga
Pokrcali oni nas i mi krenuli u akciju
I molili Boga da murija ne učini raciju
Taj Yugo već je odavno na Sorinju
Ali va našoj ekipi rado ga spominju
Ova ekipa je pasala i Boga i vraga
Zapamtit će nas naša Draga
Za na haraču poć svi smo spremni
Tada s nama gredu i oni leni
Čuj trešnje su uvik u suseda slađe
Tude se svi složimo- ma nema svađe
Godine pasivaju
a mi smo isti
nadamo se da nikome
nismo na crnoj listi
I to je dio priče o Draškoj ekipi
I kako nan pasivaju ti dani lipi
Ali tude naša priča ne prestaje
Svakin danon neko novo poglavlje nastaje
- 17:19 -
utorak, 09.05.2006.
kaaad ćuuu doma???????????
Evo ja opet va ovoj crikvenici i laganini odbrojavan dane kad ću se ukrcat na onaj bus u 14:40 ča će me popeljat doma (misin na Rab)... I tako dok ja gubin dane va Rici i Crikvenici moji gube dane doli na Rabu ( nada umire zadnja)...čuj skuplja se energija za ovaj vikend, iako ruku na srce da se baš i more energija skupit vamo va školi i ne more. I tako ja morala danas jutro natašće teć doli po onoj lučici... majke ti božje pustila san dušu tamo doli... jebote ova crikvenica te uništava gore od droge... SPALIT ĆU NA ŽIVCI!!!!!!!!!!!
Vidin po komentaru od moje draškinjice Lorene da ni bila na fešti... e ljudi moji vi neznate kako je meni krivo ča nisan bila doli na čišćenju... jebote pive koliko oćeš a ja va Rici... ali nadoknadit ću ja to vrag se vara... Prošlu nedilju kad je bil Gibo doli na Rabu zatvorili su mi najbolji kafić "TROPICU" - evo na i sad mi suze gredu na oči kad se toga sjetin... Prvo mi zatvore "Grand" a onda ovo... a zamalo me je kap strefila kad san čula da su "grand" tili pretvorit va pivnicu... ej ja bi ga digla va zrak... neće meni nuden cajke svirit a ne ne... Mislin ki voli nek izvoli ali molin vas ne doli!!!
Sad da se malo maknemo od muzike i od "granda"... paaaaa o čemu da pišen .....
.... evo blokiral mi mozak... nadan se da ću do četvrtka nakupit materijala ( ko prošli tjedan naše noćno kupanje) i napisat jedan pošteni post a za sad lipi moji AjDe pA Se BoK
- 11:28 -
ponedjeljak, 08.05.2006.
Evo mene moji ljudi !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ko ča san rekla EVO ME ovaj san pišljivi vikend morala ostat va onoj prokletoj Rici boj san morala poć va Senj, ali ja Senja nisan vidila. A znaš ča je najveći bed... ČA JE BILO ČIŠĆENJE OTOČIĆA a to nosi nostalgične uspomene... a je nisan bila doli! Uglavnon moja Kate van je niki dan točnije 4. 5 slavila 18. roćkas i normalno morala se učint pizdarija, i tako smo nas tri šuškice (točnije Kate, Irena i moja malenkost) na 3 ure jutro šle more! EEEE da nismo normalne ne... ali neki mora bit blesav a je tako?!!
Ubiti ovaj vikend gren doma ( ovo pišen od škole jer neman od kud dok ne dođen doma) i baš me zanima kako ću se provest... Lagano me puca nostalgija za Rabon i za mojin lipin dražanima. E ljudovi jedva čekan da vas vidin.... Jebote daaaa... za malo manje od misec dan nama se vraćaju Prco i Igor od vojske, eee to triba učint feštu... Zanima me ča je bilo prekčera na fešti drazi. Uvik se nešto dogodi... ko npr. preklani smo se napile ja i jopa ka trube i na 4 ure došle doma a na 4:30 zvoni budilica za poć va Riku, lani smo pak ja i lori doživile nešto užasno smišno ( ne bi sad prepričavala) ali je i jadan Prco pokupil šaku bez razloga od jednog luđaka... i sad mi samo ostaje da čujen ča je ove god. bilo.
E pa za kraj veli pozdrav Lori, Toniju, Jopi, Kati, Adu, Mariju, Tontu, Janku, Munu, i svima dražanima!!!
K i s s !!!!!!!!!!!!!!!!!!
- 11:38 -
utorak, 02.05.2006.
Ko ča san i rekla javljan van novosti od erste maja... iskreno i ni me baš volja pričat o tome jer su se događale užasne stvari... zamalo je bilo sranja jučer ali hvala bogu ni. U takvin situacijama stvarno neznaš ča napravit jer u glavi ti se samo vrti film kako ovaj leti prema autu i nožu i vidin Igora kako ga lovi i sama pomisao da se moglo nešto dogodit- sva se naježin... Danas celi dan razmišljan o tome kako ja stvarno ali stvarno volin svih njih doli na Rabu ali STVARNO i ljudi nikad to nemojte va toposumnjat. I na kraju veliki pozdrav mojin dražanima- Lori, Toniju, Jopi, Mariu, Janku, Igoru i Prcu! Voliiin vas!
- 15:49 -