Opera house

utorak | 31.01.2006.

Na današnji dan rođen Franz Schubert

FRANZ SCHUBERT Rođen: 31. siječnja 1797. u Lichenthalu kraj Beča Umro: 19. studenoga 1828. u Beču austrijski skladatelj Jedan od prvih i glavnih predstavnika romantizma u glazbenom stvaralaštvu. U kratkom stvaralačkom razdoblju od 18 godina stvorio je bogat opus koji se odlikuje romaničkim sadržajem i izrazom. Skladao je oko 630 solo pjesama na stihove Goethea, Schüllera i mnogih drugih pjesnika, zatim djela za vokalne sastave i zborove, te klavirske sonate, komorna djela i simfonije. Njegova scenska glazba i opere pale su u zaborav. Veći dio života Schubert je proveo u Beču u materijalno skromnim prilikama, a izdržavao se kao učitelj glazbe. Afirmirao se u umjetničkom krugu prijatelja koji su od 1823. priređivali privatne koncerte zvane "šubertiade", posvećene njegovoj glazbi. Prvi javni koncert na kojem su izvedene isključivo Schubertove skladbe održan je neposredno pred njegovu smrt 1828.

petak | 27.01.2006.

NA DANAŠNJI DAN ROĐEN WOLFGANG AMADEUS MOZART! SRETAN MU 250. ROĐENDAN!!!

Wolfgang Amadeus Mozart (Salzburg, 27. siječnja 1756. - 5. prosinca 1791.), austrijski skladatelji Prema ocjeni mnogih, najgenijalniji skladatelj u povijesti glazbe. Mozart je bio čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte. Bilo bi pogrešno vjerovati da se mladi Mozart nije igrao. Dapače, cijeloga života bio je djetinjasto razigran, ali je njegova glazbena nadarenost odmalena bila iznimna. U predškolskoj dobi napisao je niz skladbi koje su sačuvane zahvaljujući njegovu ocu Leopoldu i salzburškom kapelniku, također skladatelju. Sa sedam godina Amadeus održava senzacionalne klavirske koncerte širom Europe. Nekoliko godina poslije, po sjećanju i po sluhu, bez greške će reproducirati skladbu Allegria čije su se note krile za isključivu upotrebu vatikanskog zbora, a koja se pjeva čak u devet glasova. S devet godina piše prvu operu Bastien i Bastiena, a s 13 dobiva mjesto koncertnog majstora u orkestru salzburškog nadbiskupa. Godine 1777. Mozart je nezadovoljan svojim statusom u Salzburgu, odlazi s majkom u Pariz, a nakon majčine smrti 1788. nastanjuje se u Beču, gdje se ženi Konstancom Weber, kontroverznom kćerkom kazališnog šaptača. Počinje Mozartovo muževno doba, ispunjeno brigama i neimaštinom. Genij velikog skladatelja ispred je vremena, što je uz njegov neobuzdani temperament izvor stalnih sukoba s mecenama, dvorskim i crkvenim moćnicima. Prisiljen sam posuđivati novac kod različitih lihvara i gulikoža, a pravi su mi prijatelji sve rjeđi - pisat će Mozart nekom prijatelju. Da bi preživio Mozart daje poduke iz glasovira i sklada po narudžbi mecena. Opera Otmica iz saraja postiže 1772. golem uspjeh, ali mu ne donosi i novčani probitak. Opera Figarov pir brzo je osvojila Europu, ali ne i konzervativni Beč. Tu je još i Cosě fan tutte (Takve su sve) iz 1790. Međutim, unatoč stalnim teškoćama Mozart stvara s nevjerojatnom lakoćom. Lijepu predigru operi Don Giovanni, po narudžbi direktora opere u Pragu, napisao je za jedan dan, a cijelu operu za dva mjeseca. Zato je Mozartova ostavština golema: 19 opera stotinjak violinskih, klavirskih sonata, gudačkih kvarteta i kvinteta 25 klavirskih koncerata 8 violinskih koncerata 49 simfonija od kojih se Haffner, Jupiter, Praška, Lincer i desetak drugih svakodnevno izvode širom svijeta Iako već shrvan bolešću, 1791. Mozart sklada svoja najveća djela - operu Čarobna frula i veličanstveni Requiem. Pošto je sam osječao da mu se bliži kraj, narudžbu nekog plemića za requiem (misu za mrtvaca) shvatio je kao da piše samome sebi, a upravo je pisajuči to djelo i umro tako da je Mozart napisao samo prvi stavak, a ostale je napisao Sussmayer, njegov najbolji učenik, prateći Mozartove nedovršene ideje. Umro je u 35. godini života, u dobi kada većina umjetnika tek dostiže stvaralačku zrelost. Njegova obitelj nije imala novca da ga sahrani na dostojan način i on je, kao i svi siromasi tog vremena, sahranjen u nekoj od zajedničkih grobnica, bez ikakvog obilježja. Široka publika upoznala je Amadeusa u filmskoj verziji Miloša Formana i prihvatila ga ne pitajući se je li taj obješenjak na ekranu bio autentični Mozart. 2006. GODINA POSVEĆENA JE NEPONOVLJIVOM WOLFGANGU AMADEUSU MOZARTU!!! SRETAN MU 250. ROĐENDAN!!!

ponedjeljak | 23.01.2006.

Na današnji dan rođen Ernesto Cammarota

Rođen: 23. prosinca 1861. u Bariju, Italija Umro: 28. veljače 1934. Jedan od najvećih tenora Zagrebačke opere Ernesto Cammarota rodio se 23. prosinca 1861. godine u talijanskom gradu Bariju. Njegov otac bio je dirigent i ravnatelj mjesne opere, pa je Ernesto od rane mladosti živio pod svjetlima pozornice. Počeo je kao dramski glumac, igrajući salonske komičare, ali je u nekom komadu morao zapjevati, pa su svi ostali iznenađeni začuvši zvonak i plemenit glas mladoga glumca. To je ponukalo njegova oca da ga uputi u pjevačku školu. Napredovao je vrlo brzo i već u 21. godini prvi put je nastupio u operi. Zaredale su turneje po Italiji, a godine 1887. angažiran je u Zagrebu, kamo ga je dovela hrvatska operna pjevačica svjetskoga glasa, Zagrepčanka Sofija Kramberger, s kojom je pjevao na Malti. Kad ga je direktor opere Ivan Zajc prvi put čuo na pokusu Verdijeva Krabuljnog plesa, sav je razdragan uzviknuo: Vi ćete biti stup moje opere! I zaista, Cammarota je postao i do kraja karijere ostao stup hrvatske opere i više nije napuštao svoju novu domovinu. Počeo je pjevati u Starom kazalištu na Markovu trgu, zatim je s Miletićem prešao u novu zgradu, gdje je izgradio svoje zlatno pjevačko razdoblje. Bio je prvi Porin Vatroslava Lisinskog i raskošni Bizetov Don Hoze u Carmen. Glas mu je bio baršunasto mek i velikog opsega, impostacija i tehnika savršeni, visine slobodne i raskošne, a pjevačka izražajnost i gluma uzorni. Bio je i veoma nadaren pedagog. Koliko je savršeno bilo njegovo pjevačko znanje i umijeće, najbolje svjedoči činjenica da i posljednji njegov nastup 1924. godine, kad je imao 63 godine, nije bio kurtoazni oproštaj s velikim umjetnikom nego pravi umjetnički događaj. Još za života Cammarota je postao legendom. To se najbolje vidjelo 28. veljače 1934. godine kad je umro i kad ga je na posljednji počinak ispratilo nepregledno mnoštvo poštovatelja njegove umjetnosti.

nedjelja | 22.01.2006.

Christoph Willibald Gluck

Christoph Willibald Gluck (Erasbach, 2. srpnja 1714. - Beč, 15. studenog 1787.), njemački skladatelj i dirigent Bio je skladatelj i dirigent bečkog dvora, a kasnije angažiran u Parizu. Nakon ranih opera u tradicionalnom stilu talijanske barokne opere, počeo je u Beču skladati opere u kojima napušta konvencionalne sheme i provodi reformu zasnovanu na glazbeno-dramskom jedinstvu. U njima obrađuje općeljudska etička načela, a stil je izgradio sintezom elemenata talijanske i francuske opere te njemačke pjesme i instrumentalnog stila. Utjecao je na mnoge, talijanske, francuske i njemačke skladatelje, a skladao je oko 100 opera, balete, instrumentalna djela, ode i pjesme.

srijeda | 18.01.2006.

Domenico Cimarosa

Domenico Cimarosa (Aversa, 17. prosinca 1749. - Venecija, 11. siječnja 1801.), talijanski skladatelj Kao operni skladatelj debitirao je 1772. godine u Napulju. Od 1787. godine je dvorski skladatelj u Petrogradu, a od 1793. u Beču. Umjetnik je kojeg su visoko cijenili Goethe, Stendhal i Balzac, a u povijesti glazbe ostao je zabilježen kao autor komične opere "Tajni brak" (1792.). Vješto je oblikovao operne ansamble koji su kod njega postali nositelji dramske radnje. Likove je izrađivao individualno, stvarajući jedinstvene tipove, osobito na području vedrog glazbenog kazalošta. Pri tome se vješto služio orkestrom. Napisao je 70-ak opera.

ponedjeljak | 16.01.2006.

NA DANAŠNJI DAN...

Umro Arturo Toscanini Rođen: 25. ožujka 1867. godine u Parmi Umro: 16. siječnja 1957. godine u New Yorku Jedan od najvećih dirigenata u povijesti glazbe Arturo Toscanini počeo je svoju karijeru kao violončelist. Rođen je 25. ožujka 1867. u Parmi gdje je s laskavim nagradama u osamnaestoj godini završio konzervatorij. Već sljedeće godine član je talijanske operne staggione u Teatru Munisipal u Rio de Janeiru. I dok su svi koji su ga poznavali smatrali da je rođen novi genij violončela, Toscanini iznenada zamjenjuje gudalo dirigentskim štapićem. Naime, u travnju 1886. na predstavi Verdijeve Aide u Riu publika je već u prvom činu izviždala dirigenta. Kako bi se spasila skupa predstava, službenog je dirigenta u sljedećem činu zamijenio mladi čelist i predstavu s mnogo uspjeha priveo kraju. Taj će veliki uspjeh potpuno promijeniti Toscaninijev život i odvesti ga u krug glazbenih besmrtnika. U iduće dvije godine Toscanini će svoju raskošnu nadarenost potvrditi i na glazbenim pozornicama Europe. Već 1898. godine mladi dirigent dobiva angažman u milanskoj Scali. Od tada će Toscanini suvereno vladati svim velikim opernim i simfonijskim orkestrima svijeta kao direktor ili prvi dirigent - u Metropolitaineu, u operama Buenos Airesa i Milana, simfonijskih orkestara, među kojima i NBC-ja u New Yorku. Tajna Toscaninijeva uspjeha bila je u izvanrednoj sposobnosti balansiranja svih kotačića u velikom orkestralnom mehanizmu i nalaženju sugestivnih interpretacija glazbenih fraza. Veliki dirigent vratio se i jednom načelu koje je u njegovo vrijeme bilo zaboravljeno - doslovno se držeći notnog teksta poštovao je svaki znak i oznaku skladatelja. Jednako genijalno uživljavao se u instrumentalna djela Sibeliusa, Dvořaka, Schuberta, Bacha, Beethovena i Brucknera, kao i u djela talijanskih i njemačkih majstora opere, te je svojim interpretacijama uvijek iznova doživljavao ovacije. Tridesetih godina povlači se iz Europe pred najezdom fašizma u Ameriku, odakle će sve do kraja rata voditi antifašističku kampanju. Toscanini je umro 16. siječnja 1957. u New Yorku u dubokoj starosti od 90 godina. Umro Leo Delibes Rođen: 21. veljače 1836. u Saint Germainu du Valu Umro: 16. siječnja 1891. u Parizu Francuski skladatelj Leo Delibes, koji je rođen 21. veljače 1836., a umro u Parizu 16. siječnja 1891., poznat je uglavnom kao autor baleta Coppélia i opere Lakmé . Najširi krug ljubitelja glazbe poznaje ga po ariji sa zvončićima iz trećeg čina te opere, jednoj od najljepših, ali i najtežih arija pisanih za koloraturni sopran. Do dvanaeste godine, kada mu je umro otac, Delibes je živio u rodnom Saint Germainu du Valu. Tada s majkom, materijalno neosiguranom, odlazi u Pariz. Probijao se teško, no ipak je upisao konzervatorij. Studirajući klavir, orgulje i skladanje, morao je, da bi se izdržavao, zarađivati kao orguljaš i operni korepetitor. Već u 19. godini doživljava izvedbu svoje prve operete, a nekoliko godina poslije postaje drugi dirigent opernog zbora. Svoju je karijeru okrunio mjestom profesora na pariškom konzervatoriju i članstvom u Francuskoj akademiji. Kritičar Henri Curzon o Delibesu je zapisao laskave riječi: Imao je jasan i bistar duh, široku inteligenciju, fin, radoznao i gibak ukus i tananu osjećajnost. Njegov stil je nazavisan i nov. Značajke Delibesove glazbe su francuska ljupkost i jasnoća. Pisao je lako prihvatljivu glazbu, ali ne trivijalnu. Baletne skladbe Lea Delibesa odlikuju se simfonijskom razradom. Često se izvodi i Sylvia uz svjetski poznati balet Coppélia koji je nastao na osnovi priča njemačkog književnika Hoffmana.

petak | 13.01.2006.

Leonard Bernstein

Leonard Bernstein (Lawrence, 25. kolovoza 1918. - New York, 14. listopada 1990.), američki skladatelj, pijanist i dirigent Leonard Bernstein dirigirao je gotovo svim velikim američkim orkestrima, a od 1958. do 1969. bio je dirigent Newyorške filharmonije. Nastupao je i kao operni dirignet, te kao koncertni pijanist. Bernstein je skladao djela izrazito američkog značaja, protkana elemenitma jazza, posebice simfonije, koncerte, opere, balete, komornu i vokalnu glazbu, te nekoliko mjuzikla. Svjetsku slavu stekao je mjuziklima "U grad!" 1944. i "Priča sa zapadne strane" 1957., a oba su snimljena i u filmskoj verziji. Bernstein je kompornirao i izvornu glazbu za filmove. Djela: "Pobuna na Tahitiju" "Fancy Free" "Faksimile"

srijeda | 11.01.2006.

Antonio Salieri

Antonio Salieri (Legnano, 18. kolovoza 1750 – Beč, 7. svibnja 1825) bio je talijanski skladatelj klasične, lirične i sakralne glazbe te i dirigent. Većinu svojeg života proveo je služeći Austrijsku Imerijalnu obitelj u Beču. Bio je vrlo talentirani glazbenik, Salieri je optužen za ubojstvo Wolfganga Amadeusa Mozarta, ali to nikad nije bilo dokazano, no na bazi tog slučaja snimljen je film Miloša Formana “Amadeus”. Bio je i sjajan učitelj i među njegovim učenicima bii su: Ludwig van Beethoven, Franz Schubert, Franz Liszt i mnogi drugi. Među njegovim omiljenim učenicima bio je i sam Mozart. Glavna djela: Armida (1771) Škola ljubomornih (1778) Prepoznata Europa (3. srpnja 1778.) prvi put izvedena na otvaranju "Novog kraljevog dukalnog kazališta) današjeg "Kazališta Scala" u Milanu. Tarare (1787) Palmira, kraljica Perzijska (1795) Falstaff (1799) i mnogi, mnogi drugi.

četvrtak | 05.01.2006.

Na današnji dan umro Lovro von Matačić... Minuta šutnje!

Lovro von Matačić Rođen: 14. veljače 1899. u Rijeci Umro: 5. siječnja 1985. u Dubrovniku Na Sušaku, koji je sada u sastavu Rijeke, rođen je 14. veljače 1899. proslavljeni hrvatski dirigent Lovro von Matačić. Glazbu je učio od najranijeg doba. Bio je član glasovita zbora Bečkih dječaka, a poslije je u Beču nastavio i glazbeni studij. Njegov je uspon bio brz i sjajan. U 33-oj godini povjerava mu slavni dirigent Wilhelm Furtwängler palicu Berlinske filharmonije. Matačić uskoro postaje građanin svijeta dirigirajući učestalo u svim većim opernim i koncertnim dvoranama. Još prije II. svjetskog rata, mnogi uspjesi i usponi opera u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i drugim gradovima bivše Jugoslavije, vezani su uz ime Lovre Matačića. A kad mu je poslije II. svjetskog rata bio omogućen odlazak u svijet, proslavljeni dirigent Herbert von Karajan ispričavao se Londonskim simfoničarima što otkazuje koncert, preporučavajući istodobno kao zamjenu našeg maestra Lovru Matačića, riječima: Ako nije toliko dobar kao ja, onda je samo bolji od mene. Na početku svoje ponovne afirmacije 50-tih godina Matačić je oduševio londonsku kritiku i publiku, kao što će još desetljećima podizati na noge koncertno i operno slušateljstvo diljem svijeta od Tokija do New Yorka, Pariza, Praga, Moskve, Monaka i na svim važnijim festivalima. Često je nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, Zagrebačkom muzičkim biennalu, a deset godina bio je i šef-dirigent Zagrebačke filharmonije. Maestro Matačić bio je veoma skroman, druželjubiv i duhovit. Nije želio ikakva priznanja i često je govorio da je on samo interpretator genijalnih djela, reproduktivni umjetnik. Kada je jednom prigodom neki kritičar napisao da u njegovoj izvedbi Brahmsa nije vidio ništa novo, Matačić je rekao da to prihvaća kao izraz priznanja, jer cijeloga života nastoji samo jedno: izvesti djelo točno onako kako ga je skladatelj zamislio i napisao. Međutim, tko je god bi na nekoj od njegovih izvedbi Brucknera, Brahmsa, Beethovena, Wagnera, Straussa, Verdija, Janačeka ili je slušao neku od njegovih brojnih ploča sa svjetskim orkestrima, zborovima i pjevačima, zna da maestro Matačić nije bio tek skroman reproduktivac, već jedan od najkreativnijih dirigenata prošlog stoljeća. Posljednji put Lovro Matačić je dirigirao u Dubrovniku, ljeti 1984. Beethovenovu 7. simfoniju i svoje djelo Konfrontacije. Uskoro nakon koncerta bolest ga je zauvijek odnijela s koncertne, a pola godine poslije, 5. siječnja 1985., i sa životne pozornice.