|
Rođen: 23. prosinca 1861. u Bariju, Italija
Umro: 28. veljače 1934.
Jedan od najvećih tenora Zagrebačke opere Ernesto Cammarota rodio se 23. prosinca 1861. godine u talijanskom gradu Bariju. Njegov otac bio je dirigent i ravnatelj mjesne opere, pa je Ernesto od rane mladosti živio pod svjetlima pozornice.
Počeo je kao dramski glumac, igrajući salonske komičare, ali je u nekom komadu morao zapjevati, pa su svi ostali iznenađeni začuvši zvonak i plemenit glas mladoga glumca. To je ponukalo njegova oca da ga uputi u pjevačku školu. Napredovao je vrlo brzo i već u 21. godini prvi put je nastupio u operi. Zaredale su turneje po Italiji, a godine 1887. angažiran je u Zagrebu, kamo ga je dovela hrvatska operna pjevačica svjetskoga glasa, Zagrepčanka Sofija Kramberger, s kojom je pjevao na Malti. Kad ga je direktor opere Ivan Zajc prvi put čuo na pokusu Verdijeva Krabuljnog plesa, sav je razdragan uzviknuo: Vi ćete biti stup moje opere!
I zaista, Cammarota je postao i do kraja karijere ostao stup hrvatske opere i više nije napuštao svoju novu domovinu. Počeo je pjevati u Starom kazalištu na Markovu trgu, zatim je s Miletićem prešao u novu zgradu, gdje je izgradio svoje zlatno pjevačko razdoblje. Bio je prvi Porin Vatroslava Lisinskog i raskošni Bizetov Don Hoze u Carmen. Glas mu je bio baršunasto mek i velikog opsega, impostacija i tehnika savršeni, visine slobodne i raskošne, a pjevačka izražajnost i gluma uzorni. Bio je i veoma nadaren pedagog.
Koliko je savršeno bilo njegovo pjevačko znanje i umijeće, najbolje svjedoči činjenica da i posljednji njegov nastup 1924. godine, kad je imao 63 godine, nije bio kurtoazni oproštaj s velikim umjetnikom nego pravi umjetnički događaj. Još za života Cammarota je postao legendom. To se najbolje vidjelo 28. veljače 1934. godine kad je umro i kad ga je na posljednji počinak ispratilo nepregledno mnoštvo poštovatelja njegove umjetnosti.
|
