Pregled posta

NA DANAŠNJI DAN...

Jedan od najvećih dirigenata u povijesti glazbe Arturo Toscanini počeo je svoju karijeru kao violončelist. Rođen je 25. ožujka 1867. u Parmi gdje je s laskavim nagradama u osamnaestoj godini završio konzervatorij. Već sljedeće godine član je talijanske operne staggione u Teatru Munisipal u Rio de Janeiru.
I dok su svi koji su ga poznavali smatrali da je rođen novi genij violončela, Toscanini iznenada zamjenjuje gudalo dirigentskim štapićem. Naime, u travnju 1886. na predstavi Verdijeve Aide u Riu publika je već u prvom činu izviždala dirigenta. Kako bi se spasila skupa predstava, službenog je dirigenta u sljedećem činu zamijenio mladi čelist i predstavu s mnogo uspjeha priveo kraju. Taj će veliki uspjeh potpuno promijeniti Toscaninijev život i odvesti ga u krug glazbenih besmrtnika.

U iduće dvije godine Toscanini će svoju raskošnu nadarenost potvrditi i na glazbenim pozornicama Europe. Već 1898. godine mladi dirigent dobiva angažman u milanskoj Scali. Od tada će Toscanini suvereno vladati svim velikim opernim i simfonijskim orkestrima svijeta kao direktor ili prvi dirigent - u Metropolitaineu, u operama Buenos Airesa i Milana, simfonijskih orkestara, među kojima i NBC-ja u New Yorku.

Tajna Toscaninijeva uspjeha bila je u izvanrednoj sposobnosti balansiranja svih kotačića u velikom orkestralnom mehanizmu i nalaženju sugestivnih interpretacija glazbenih fraza. Veliki dirigent vratio se i jednom načelu koje je u njegovo vrijeme bilo zaboravljeno - doslovno se držeći notnog teksta poštovao je svaki znak i oznaku skladatelja. Jednako genijalno uživljavao se u instrumentalna djela Sibeliusa, Dvořaka, Schuberta, Bacha, Beethovena i Brucknera, kao i u djela talijanskih i njemačkih majstora opere, te je svojim interpretacijama uvijek iznova doživljavao ovacije.

Tridesetih godina povlači se iz Europe pred najezdom fašizma u Ameriku, odakle će sve do kraja rata voditi antifašističku kampanju. Toscanini je umro 16. siječnja 1957. u New Yorku u dubokoj starosti od 90 godina.



Francuski skladatelj Leo Delibes, koji je rođen 21. veljače 1836., a umro u Parizu 16. siječnja 1891., poznat je uglavnom kao autor baleta Coppélia i opere Lakmé . Najširi krug ljubitelja glazbe poznaje ga po ariji sa zvončićima iz trećeg čina te opere, jednoj od najljepših, ali i najtežih arija pisanih za koloraturni sopran.
Do dvanaeste godine, kada mu je umro otac, Delibes je živio u rodnom Saint Germainu du Valu. Tada s majkom, materijalno neosiguranom, odlazi u Pariz. Probijao se teško, no ipak je upisao konzervatorij. Studirajući klavir, orgulje i skladanje, morao je, da bi se izdržavao, zarađivati kao orguljaš i operni korepetitor. Već u 19. godini doživljava izvedbu svoje prve operete, a nekoliko godina poslije postaje drugi dirigent opernog zbora. Svoju je karijeru okrunio mjestom profesora na pariškom konzervatoriju i članstvom u Francuskoj akademiji. Kritičar Henri Curzon o Delibesu je zapisao laskave riječi: Imao je jasan i bistar duh, široku inteligenciju, fin, radoznao i gibak ukus i tananu osjećajnost. Njegov stil je nazavisan i nov.
Značajke Delibesove glazbe su francuska ljupkost i jasnoća. Pisao je lako prihvatljivu glazbu, ali ne trivijalnu. Baletne skladbe Lea Delibesa odlikuju se simfonijskom razradom. Često se izvodi i Sylvia uz svjetski poznati balet Coppélia koji je nastao na osnovi priča njemačkog književnika Hoffmana.


Post je objavljen 16.01.2006. u 07:00 sati.