Life is a dream...dream of reality...

četvrtak, 29.12.2005.

My story...

Tuga i bol -Voljela ga je,voljela ga je više od ikoga na svijetu. Znala je da njen život bez njega nema smisla. Govorio joj je da ju voli,da je jedina,a ona mu je slijepo vjerovala... Sve je bilo kao u snu dok jednog dana nije saznala da on,njezina jedina ljubav ima drugu. Bol koju je osjećala bila je prejaka. Ta bol izjedala ju je cijelu,znala je da je gotovo. Svi njeni snovi raspršili su se u sekundi. Ta joj je sekunda upropastila život. Plakala je i pokušavala istjerati ga iz svojih misli,ali neuspješno. Govorili su joj da vrijeme liječi sve rane,da će i on jednom pasti u zaborav... Nikome više nije vjerovala,sve ju je podsijećalo na njega. Sve se više povlačila u sebe,više nije bila ista,ništa više nije bilo isto. Osjećala se kao da smeta svima,da ona ne spada među ljude,svi su je smatrali čudnom. Čak i oni koji su joj nekad bili prijatelji nestali su. Nije imala nikog s kim bi mogla razgovarati,nije bilo nikog tko bi ju saslušao i dao joj neki savjet. A njega još nije preboljela,voljela ga je kao i prije. Sama sebi nije bila dovoljna,mrzila se je,proklinjala je dan kada se rodila. Mislila je da bi bilo bolje da je nema,a sada više nije bilo nikog tko bi ju zaustavio da ne napravi glupost. Sve što je željela je osobu koja će ju razumijeti,osobu koja će ju voljeti...očito je tražila previše,jer ostala je sama...Iz bijesa razbila je čašu. Sakupljajući staklo,uzela je mali komadić i prešla preko svojih vena... Krv je potekla,a ona je polako pala,na licu joj je bio izraz tuge i boli,a njene zelene oći bile su pune suza...bio je to kraj njenog kratkog usamljenog života... ----------------------------------------------------------- Priču sam napisala jer sam dobila neku inspiraciju,nema veze s mojim životom,ili možda ipak ima? Nije važno.... kizzach,volim Vas sve....

- 22:22 - Reci mi neshtoo (12) - Pljuc na papirčček - boom

srijeda, 28.12.2005.

............

[B]*Kako si mogao? Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušala sve tvoje ispovijesti i tajne snove,ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti... --------------------------------------------------------------------------------- tužno...e,da ne zaboravim reć Vam; Svi koji mi ostavljate komentare ste na listi blogova...Promijenila sam dizajn,ono mi je bilo dosaadno,nadam se da Vam se sviđa...kizzzach

- 15:23 - Reci mi neshtoo (20) - Pljuc na papirčček - boom

subota, 24.12.2005.

Nema naslova!

Škola je konačno gotova!!!! jeees!! još samo da nam snijeg padne... Jedva čekam Novu,mislim da neću moć spavat noć prije toga..kod mene se slavi,ja sama kod kuće,petnaestak ljudi,piće,i udriiii.....jaaj,jedva čekammm!!! A pošto je sutra Božić,ostavljam Vam nekoliko slikica...i od srca Vam svima želim sretan Božić,i Novu godinu!!!! kizzach! christmas images christmas images christmas images christmas images SRETAN BOŽIĆ!!!!

- 13:52 - Reci mi neshtoo (14) - Pljuc na papirčček - boom

nedjelja, 18.12.2005.

Jaaaj...alkoohool...

Je*** ti,jučer sam bila na roćkasu kod kume,al sam se zgazila totalka,a lijepo sam im rekla juice-vodku,al ne natočili su mi čisti Vigor,i hoop..odem ja...ma to mi je rekord,stvarno! U pola sata ja sam 5 puta išla povraćat,bila sam i u ženskom i muškom wc-u i vani...sve mi je isto bilo. I na kraju,neki lik me vozio doma,i kak sam legla na krevet tak sam i zaspala!!!! Sad kad se sjetim još mi je muka. Mislim da neću to ponovit tak skoro,možda za Novu,al sumnjam...A NISAM JA KRIVA :) svi su bili naroljani,a slavljenica je spavala! hehheheh...da,sad vam idem ostavit komentare! kizzzach i pozdraf! =) mmmm.....fuuj!!!!

- 11:22 - Reci mi neshtoo (14) - Pljuc na papirčček - boom

utorak, 13.12.2005.

Školaaa....mmmm......i hate it!!!

Uf..kako mrzim školuuuu....i svoje starce...reli su mi da ako ne navučem prosjek 4.5 da cijelo drugo polugodište neću izać van,znam da to nije istia,i da će popustit...al svejedno...a kurva iz biologije će mi zaključit 3,znam to...kak ju mrzim,to svijet nije vidio.uf...ma neću vas zmarat s tim..sigurna sam da imate dost svojih briga...E SAMO DA VAM KAŽEM...dobila sam telefonski račuun...750 kn..da...nije tak strašno...al opet,ono...da...aj kizzach svima...oprostite ak vam nisam iskomentirala svima,ne stignem...štrebam,ovaj tjedan nas bombandiraju s testovima...al vratit ću vam komentare...obećajem...kizzach Ev0 V@m jedne f0tKice...B@sh mi jE nIcEe!!!!

- 21:48 - Reci mi neshtoo (15) - Pljuc na papirčček - boom

nedjelja, 11.12.2005.

A šta će mi naslov???

Ma kod mene Vam nea nikaj novog,pišem post samo da bi vam pokazala svoj ponos,pa evo jedna mala fotkica...i da ne zaboravim:§REt@N R0ćK@$ mom frendu Stefanu i frendici M@rTInI...KIZZACH...=) All Star..obožavam ih,iam iste takve!!!=b

- 23:12 - Reci mi neshtoo (11) - Pljuc na papirčček - boom

subota, 10.12.2005.

...Božić...al zamalo...

Još malo,još malo pa Božić,a ja nikakav jebeni osjećaj za to neam...Sjećam se kad sam bila manja,toliko sam se veselila tome,svi pokloni,cijela family okupljena,bor,sve one lampice i ukrasi...a sad mi je Božić dobio totalno drugo značenje. Sad na to sve gledam kao na neke poklone kojima te neki ljudi pokušavaju kupit,obitelj se okupi i sve to,al tek onda se ja prisjetim onih članova obitelji koji su nekad u to vrijeme bili sa mnom,a sad više nisu,i onda se rastužim.Skužim kako brzo godine prolaze,i kak sam ja na neki način brzo odrasla,sve bi dala da sam još uvijek ona mala klinka koja je prije nekoliko godina sva sretna došla baki i djedu i jedva čekala da počne ukrašavat božićnu jelku... A sad,sad je to nemoguće...Gledam svoju sestričnu,kad vidi neki poklon toliko je sretna...sjećam se sebe u tim godinama...kad sam vidjela poklon bila sam presretna,svaki put nešto novo...a sad,sad mi ti pokloni uopće nisu važni,radije bi htjela da se neki vrate iz mrtvih,bar na jedan dan,da ih vidim,zagrlim,kažem im sve što me muči...a znam da to nije moguće...i zato me svaki Božić rastuži...Prije nekoliko dana u pod nastavom padao je snijeg,i zagledala sam se kroz prozor i razmišljala o Božiću. Frendica mi je šapnula:''Jel znaš ti da nam je ovo posljednji Božić u ovoj školi,i posljednji kojeg dočekujemo svi,kao razred?!'' Pogledala sam ju,a na oči su mi navrle suze,kao i sada dok na to mislim. Došla sam i rekla to Martini,Ivoni,Simoni...i njima su se oči u tom trenu zacaklile. Martina me je pogledala i rekla:''Nikad više...kužiš?!'' Nisam izdržala...možda ćete reć da plačem bezveze,bez razloga,nije mi važno,... 8 jebenih godina ih poznam...8 GODINA !!! i sve ih volim,neke više,neke manje,ali nikad se više neću vezat za nekog tako kao za njih...s njima sam provela svoje djetinjstvo,odrasla sam s njimai za 6 mjeseci ćemo se odvojit,svako na svoju stranu. Boli me to,što znam da neke od njih možda NIKAD više u životu neću srest NIKAD!!! to boli...znate?!pola razreda se rasplakalo,i nije nas bilo briga što nas gledaju svi i što se nastavnica rasplakala zajedno s nama,bili smo dovoljni sami sebi...suze su tekle bez stajanja...Martina,ona je to najteže podnijela,sjedila sam pokraj nje,zagrljene plakale smo,znajući da za 6 mjeseci je sve gotovo...Njoj je rođendan u ponedjeljak,slavi ga u nedjelju,svake jebene godine,zajedno smo ga proslavile,i ova godina je možda zadnja... Mah...ima jedna pjesma koja mi je posebna,sjećam je se još od davnih dana,i budi u menii nekad lijepa ali i bolna sjećanja..odlučila sam vam napisat riječi te pjesme...kizzzach svima ,i nek Vam bude SRETAN BOŽIĆ!!! *BOŽIĆ DOLAZI* Kad padne Badnja noć, kad skupimo se svi Mali i veliki, kompletna family, Sve je svečano oko trpeze, Prićaju priče stare, obiteljske. Djeca veselo oko bora skakuću, Bake, djedovi se s njima igraju. Vani snijeg, bjelina, A u srcu neka blagost i toplina. Dobri ljudi i oni zli K'o nekom tajnom niti vezani su svi Ovu noć Božić dolazi, Božić dolazi, Neka noćas ljudi svi budu sretniji. Božić dolazi sa najljepšim pjesmama, Božić dolazi tiho na prstima, Neka noćas ljudi svi budu sretniji, Budu sretni svi. (Kraljevi i prosjaci, zdravi i bolesni, crni i bijeli.) myspace graphics

- 00:01 - Reci mi neshtoo (16) - Pljuc na papirčček - boom

srijeda, 07.12.2005.

...Evo jedna pjesma...

- 12:01 - Reci mi neshtoo (7) - Pljuc na papirčček - boom

utorak, 06.12.2005.

Jaaaaj...ja ću poludit...već jesam =)

- 23:33 - Reci mi neshtoo (3) - Pljuc na papirčček - boom