Marketing
...Božić...al zamalo...
Još malo,još malo pa Božić,a ja nikakav jebeni osjećaj za to neam...Sjećam se kad sam bila manja,toliko sam se veselila tome,svi pokloni,cijela family okupljena,bor,sve one lampice i ukrasi...a sad mi je Božić dobio totalno drugo značenje. Sad na to sve gledam kao na neke poklone kojima te neki ljudi pokušavaju kupit,obitelj se okupi i sve to,al tek onda se ja prisjetim onih članova obitelji koji su nekad u to vrijeme bili sa mnom,a sad više nisu,i onda se rastužim.Skužim kako brzo godine prolaze,i kak sam ja na neki način brzo odrasla,sve bi dala da sam još uvijek ona mala klinka koja je prije nekoliko godina sva sretna došla baki i djedu i jedva čekala da počne ukrašavat božićnu jelku... A sad,sad je to nemoguće...Gledam svoju sestričnu,kad vidi neki poklon toliko je sretna...sjećam se sebe u tim godinama...kad sam vidjela poklon bila sam presretna,svaki put nešto novo...a sad,sad mi ti pokloni uopće nisu važni,radije bi htjela da se neki vrate iz mrtvih,bar na jedan dan,da ih vidim,zagrlim,kažem im sve što me muči...a znam da to nije moguće...i zato me svaki Božić rastuži...Prije nekoliko dana u pod nastavom padao je snijeg,i zagledala sam se kroz prozor i razmišljala o Božiću. Frendica mi je šapnula:''Jel znaš ti da nam je ovo posljednji Božić u ovoj školi,i posljednji kojeg dočekujemo svi,kao razred?!'' Pogledala sam ju,a na oči su mi navrle suze,kao i sada dok na to mislim. Došla sam i rekla to Martini,Ivoni,Simoni...i njima su se oči u tom trenu zacaklile. Martina me je pogledala i rekla:''Nikad više...kužiš?!'' Nisam izdržala...možda ćete reć da plačem bezveze,bez razloga,nije mi važno,... 8 jebenih godina ih poznam...8 GODINA !!! i sve ih volim,neke više,neke manje,ali nikad se više neću vezat za nekog tako kao za njih...s njima sam provela svoje djetinjstvo,odrasla sam s njimai za 6 mjeseci ćemo se odvojit,svako na svoju stranu. Boli me to,što znam da neke od njih možda NIKAD više u životu neću srest NIKAD!!! to boli...znate?!pola razreda se rasplakalo,i nije nas bilo briga što nas gledaju svi i što se nastavnica rasplakala zajedno s nama,bili smo dovoljni sami sebi...suze su tekle bez stajanja...Martina,ona je to najteže podnijela,sjedila sam pokraj nje,zagrljene plakale smo,znajući da za 6 mjeseci je sve gotovo...Njoj je rođendan u ponedjeljak,slavi ga u nedjelju,svake jebene godine,zajedno smo ga proslavile,i ova godina je možda zadnja... Mah...ima jedna pjesma koja mi je posebna,sjećam je se još od davnih dana,i budi u menii nekad lijepa ali i bolna sjećanja..odlučila sam vam napisat riječi te pjesme...kizzzach svima ,i nek Vam bude SRETAN BOŽIĆ!!!
*BOŽIĆ DOLAZI*
Kad padne Badnja noć, kad skupimo se svi
Mali i veliki, kompletna family,
Sve je svečano oko trpeze,
Prićaju priče stare, obiteljske.
Djeca veselo oko bora skakuću,
Bake, djedovi se s njima igraju.
Vani snijeg, bjelina,
A u srcu neka blagost i toplina.
Dobri ljudi i oni zli
K'o nekom tajnom niti vezani su svi
Ovu noć
Božić dolazi, Božić dolazi,
Neka noćas ljudi svi budu sretniji.
Božić dolazi sa najljepšim pjesmama,
Božić dolazi tiho na prstima,
Neka noćas ljudi svi budu sretniji,
Budu sretni svi.
(Kraljevi i prosjaci, zdravi i bolesni, crni i bijeli.)
Post je objavljen 10.12.2005. u 00:01 sati.