Opasna životinja, a zapravo...
13.08.2006., nedjelja
May the Dutch be with me (kako reče M.)
|
Evo me ponovo... Još sam u glupom raspoloženju što se tiče Nizozemaca. Šteta što nismo pitale za broj, adresu, e-mail, BILO ŠTO!!! Neopisiva šteta. I zbog toga ih vjerojatno više nikada nećemo vidjeti. Ali dobro, što je tu je. Evo nečega što nema veze s njima (Nizozemcima) ali se vrlo lako može odnositi na nekakav sličan događaj: Pojavio se niotkud, Zavrtio je cijeli moj svijet. Što se dogodilo, više sama ne znam. Potpuni lom, preokret... Kiša pada i spustila se noć. Provodimo skupa jedinu večer, I smirujem se, ne želim mu reći; Topim se kao šećer! S njim vrijeme brzo prođe A sati tako malo traju. Od poljupca za rastanak Ostala je praznina u mom zagrljaju. I da me sretne danas Sigurno me prepoznao ne bi. Iz daljine čujem njegov glas, Šapuće: Nosim te u sebi... Uglavnom, mislim da se bliži trenutak kad će se moja mala svinjica NAPOKON vratiti u kišni i truli Zagreb. E i bliži mu se rođendan, dakako. :(= A ja sam bez ideje. Zapravo, imam nekoliko stvari na umu, ali NIŠTA ORIGINALNO! Dobro, imam još vremena do 29.8. Dakle, prekjučer smo Marđž i ja bile vani sa Švabom. Naravno, padala je ova tupava kiša i zbog tog smo 3 i pol sata sjedili na suhom i žderali sladoled. Na kraju dana, Marđž je zaključila da joj se Švabo više ne sviđa i da joj je pomalo dosadan. Ajoj... Marđž, Marđž! Zato vjerojatno više nećemo ići van s njim, ni kolektivno ni pojedinačno. Između ostalog, razgovarali smo s FATALNOM GOSPOĐICOM M. i dogovorile se da s njom idemo na tekmu DINAMO-MEĐIMURJE, sljedeću subotu. I ništa se drugo nije dogodilo. Gubim dane zatvorena u sobi i dosađujem se, u pravom smislu te riječi.  Nizozmac... Pljunuti! :)= |
10.08.2006., četvrtak
Cuga je zakon! :)=
|
Malo sam tužna ovih dana. Ne znam zašto. Zapravo znam zašto ali mi je teško priznati koji su to razlozi... U ponedjeljak smo M. i ja izašle van same. Malo smo se skitale po Tkalči i na kraju sjele u Srebrenkov kafić, on nam je dofurao 2 Žuje, ja sam se malo pripila i tako. Otišle smo sjesti na GAY-KLUPICU preku puta hotela Dubrovnik i tamo smo čekale da nas netko pokupi... :)= Pa nismo mislile da će nas stvarno pokupit!!! I tako su nam nakon nekog vremena prišla 2 tipa, pitali su nas možemo li ih fotkat. M je ustala i fotkala ih.Nakon toga sam JA započela razgovor i dalje je sve bilo jednostavno SAVRŠENO!! Bili su strašno simpatični, pričljivi i raspoloženi. Rekli su nam da dolaze iz Nizozemske i da putuju po ovom dijelu Europe autom. Jedan se zvao nešto na R, stvarno se ne sjećam, a drugi se zvao Emil. Provele smo s njima prekrasna 2 sata šetajući po Gornjem gradu i uživajući u razgovoru, a onda je došao trenutak za rastanak. Mi, glupače, nismo ih čak ni fotkale, tražile e-mail ili bilo kakav drugi kontakt. I sad nam je strašno žao zbog toga. Ja se osobno grozno osjećam jer je jedan od njih neopisivo ličio na mog boga, Haydena... Jučer smo se skupile ponovno. No, ovaj put su nam se pridružile Marđž i Paola. i upoznale smo nekog Švabu i nekog sotonista (iju...) ali nije to to. Ona dvojica ne idu iz glave, bili su simpatičniji od bilo kojih turista na svijetu. I imali su samo 20 godina... Osim svega toga sam JOŠ UVIJEK opsjednuta Haydenom... Ne znam što mi je. To je opsjednutost u pravom smislu te riječi i ne znam kada će proći. Bilo kako bilo, sviđa mi se... |
04.08.2006., petak
wuf...
|
Evo mene ponovo... U mom životu ponovno ništa zanimljivo. Nakon što sam se vratila iz Hlapičine, našla sam se sa svojim curkama iz razreda, a kasnije nasamo s Marđž. I tak, razgovarale smo i lutale po gradu, nismo radile ništa pametno. Naravno, imala sam ja svoje bisere; tako smo se malo sramotile pred smetlarima (nemam ništa protiv njih, da se razumijemo), pa su nas na kraju ti isti ponudili čokoladom... Danas sam se malo za promjenu družila s MAJKOM. Kaj, lunjale smo po dućanima, kupovale, OPET sam se ošišala (jer ako nisam spomenula, ošišala sam se prije oko tjedan dana, najviše dva). Šta se može, vrijeme je za uživanje u sebi, u promjenama koje ne primjećuje NITKO osim vlastitog ogledala. Tak mi i treba kad se svaki tjedan moram ošišat za 2 i pol centimetra... Kiša uporno dosađuje i kenja. Nikak da prestane pa da možemo izać na role, bicikle ili bilo što takvo pa da se rekreiramo... A jbga. :)=  moj bog... |
