Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

utorak, 04.08.2015.

Značajan porast broja zaređenih svećenika u SAD-u

Iako je katolička Crkva u SAD-u posljednja dva desetljeća prolazila kroz jedno vrlo teško razdoblje obilježeno radikalnom sekularizacijom društva, nametanjem zakona koji su u potpunosti u suprotnosti s Crkvenim naukom, a ponajviše kroz brojne pedofilske skandale, zadnjih se nekoliko godina vidi značajan oporavak broja novozaređenih svećenika. Štoviše, ove godine će biti zaređeno 595 svećenika što je 25% više nego prethodne godine. Kako bi bolje razumjeli razloge koji najviše utječu na kretanje broja svećeničkih poziva, Američka konferencija katoličkih biskupa je preko Centra za istraživanje apostolata provela istraživanje među ovogodišnjim mladomisnicima o čimbenicima koji su najviše utjecali na njihov odabir. U nastavku se nalazi skraćeni pregled glavnih rezultata istraživanja:

Prosječna dob mladomisnika: 34 godine, s tim da se 80% nalazi između 25. i 38. godine života
Rasa mladomisnika: 2/3 su bijelci, 25% ih je rođeno izvan SAD-a
Porijeklo: 93% je od rođenja u katoličkoj vjeri, a 37% ih ima rođaka koji je svećenik ili redovnik
Obrazovanje: 60% ih je završilo fakultet prije nego su otišli u sjemenište, 20% ih je studiralo filozofiju ili teologiju, 19% umjetničke studije, 13% prirodne znanosti… 51% ih je pohađalo katoličku osnovnu školu
Posao: 61% ih je imalo stalan posao s punim radnim vremenom prije odlaska u sjemenište
Djelovanje u župi: 78% su bili ministranti
Molitva: 70% ih redovito moli krunicu, a isti postotak ih redovito prisustvuje klanjanju pred presvetim
Potpora okoline: 48% ih je reklo da su bili odgovarani od pristupanja sjemeništu od strane bližnjih

Ovome bih još nadodao rezultate jednog drugog istraživanja koje je došlo do zaključka da najveći utjecaj na odluku o pristupanju svećeničkom pozivu ima lokalni župnik koji svojim primjerom mladiću svjedoči vjeru i ljepotu svećeničkog poziva.

04.08.2015. u 06:30 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 03.08.2015.

Zašto Bog dozvoljava da ljudi pate?

Pitanje iz naslova zaokuplja umove i srca vjernika još od biblijskih vremena do danas. U starozavjetnoj knjizi o Jobu, koja je nastala oko 6. stoljeća prije Krista, postavlja se pitanje smisla patnje i kako je moguće da dobri, svemogući Bog, pun ljubavi, može dozvoliti da neko od njegove djece pati. Ukratko, u toj knjizi Bog govori Sotoni i hvali Joba jer je dobar i kloni se zla. Sotona mu nato uzvraća da je Job dobar samo zato jer ga je Bog učinio imućnim i zaštitio ga je od zla. Sotona izaziva Boga i traži neka mu Bog dopusti oduzeti Jobu svu imovinu pa će Job zasigurno prokleti Boga. Bog prihvaća izazov i dopušta Sotoni da oduzme Jobu svu njegovu imovinu, ali Job ni tada nije prokleo Boga. Zatim Sotona izaziva Boga neka mu dopusti oduzeti Jobu zdravlje, pa će Job zasigurno prokleti Boga. Bog dopušta Sotoni da pošalje strašne bolesti na Joba ali da mu poštedi život.

Knjiga nastavlja s raspravom između Joba i njegovih prijatelja o razlozima Jobove patnje. Jobovi prijatelji dijele tradicionalno mišljenje po kojemu je patnja posljedica grijeha, a uspješnost nagrada za kreposni život, pa mora da Job pati zbog nekih svojih grijeha. Job prosvjeduje i navodi da nije griješio te moli Boga da mu objasni razloge njegove patnje. Jobovi prijatelji uporno tvrde kako je Job nužno morao griješiti jer je patnja kazna za učinjena zla. Ova se rasprava proteže kroz mnoga poglavlja. Naposljetku, Bog se pojavljuje i odgovara, ali njegov odgovor i nije pravi odgovor. Naime, čovjeku su nedokučivi putevi Božji pa je i Job osuđen na šutnju. Bog također kori Jobove prijatelje što pogrešno tumače Boga misleći da razumiju puteve Božje. Bog naprotiv ne kori Joba što ga ispituje nego mu konačno udvostručuje imovinu i tako nagrađuje njegovu vjernost.

Zbog nespremnosti i nevoljkosti da prihvate patnju i suoče se s njome, mnogi ljudi zauzimaju jedno od dva sljedeća stajališta: Bog ili ne postoji (zato nas ni ne može zaštititi od patnje), ili mu je svejedno. Iako, kao što knjiga o Jobu kaže, ne možemo znati putove gospodnje, možemo promatrati i iščitavati svijet oko sebe i kako on reagira na ljudsku patnju. Razvoj medicine, farmakologije, ali i znanosti općenito doveo je do brojnih znanstvenih otkrića koja su pomogla u iskorjenjivanju brojnih bolesti te olakšala ljudsku patnju. Ta istraživanja i nastojanja znanstvenika i dalje traju nesmanjenim entuzijazmom iz uvjerenja da se svaki problem može riješiti, uzrok za svaku bolest identificirati, na njega djelovati te ju izliječiti. To uvjerenje znanstvenika je toliko snažno da su milijuni ljudi odlučili svoj život posvetiti znanosti, školovati se dvadesetak godina kroz formalno obrazovanje, žrtvovati svoje slobodno vrijeme, vrijeme posvećeno obitelji, kako bi pomogli čovječanstvu i čovjeku olakšali patnje. Ipak, do znanstvenih spoznaja iz područja medicine koje bi mogle dovesti do pronalaska lijeka za karcinom, AIDS I sl. dolazi se iznimno sporo, pogotovo iz perspektive oboljelih i njihovih obitelji.

Iako očigledno rješenja svih naših zdravstvenih problema u teoriji postoje, iako ljudi imaju intelektualne i materijalne kapacitete da do njih dođu kroz znanost i istraživanje, zbog čega onda još uvijek nemamo adekvatnih lijekova za najteže bolesti? Moje duboko uvjerenje jest da je to isključivo plod ne Božje volje ili nedostatka ljubavi i suosjećanja prema potrebitima, nego ljudske sebičnosti, oholosti i opsjednutosti idolima našeg vremena – novcem i moći. Sjedinjene Američke Države upravo su u završnoj fazi razvijanja novog borbenog zrakoplova, takozvani Lockheed Martin F-35, koji predstavlja petu generaciju borbenih zrakoplova i najsofisticiraniji komad tehnike koje je ikada letio nebom ili se kretao zemljom. U razvoj ovoga zrakoplova ulaže se oko 1 trilijun američkih dolara, odnosno, tisuću milijardi dolara. Za usporedbu, bruto domaći proizvod Republike Hrvatske je oko 60 milijardi dolara. Iz toga proizlazi da bi svi zaposleni građani Republike Hrvatske morali raditi gotovo 17 godina, bez da u to vrijeme išta troše (na hranu, smještaj, vodu i sl.) kako bi mogli isfinancirati razvoj tog jednog zrakoplova, da umirovljenici ne primaju mirovinu, učenici ne idu u školu, bolesnici se ne liječe... Za usporedbu, vlada SAD-a za ukupne troškove borbe protiv AIDS-a je namijenila u 2015. godini tek nekih 35 milijardi dolara.

Božja milost traži našu suradnju. Ona nam želi najbolje, daleko više želi za nas od onoga što mi sami za sebe želimo, jer je njegov uvid daleko veći od našega. No, naše sebstvo, naša oholost, kratkovidnost, izostanak empatije, vjere i nevoljkost za prepuštanje Gospodinu, od nas čini ljude koji ne vide znake te Božje ljubavi oko nas i darove kojima nas on obasipa svaki dan. Čini nas nezahvalnim, samodostatnim i nezainteresiranim… I sada, da se vratimo na pitanje iz naslova, da li Bog dozvoljava da ljudi pate ili mi sami svjesno dozvoljavamo da patimo i mi i naši bližnji?... Mislim da se odgovor sam nameće...

03.08.2015. u 11:31 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 02.08.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - deveti dan, štovanje

Pouka

Augustinova svetost bila je tolika da su već dvije godine nakon njegove smrti zatražili od Svete Stolice da bude proglašen svetim. Zna se da je napuljski potkralj, vojvoda Karlo Anžuvinac, to izričito zatražio od pape Ivana XXII. 1325. godine. Ne zna se točno kako je papa odgovorio. Neki misle da je Augustin bio uvršten u svece, a drugi u blaženike. Glas o čudesima, što ih je Bog činio po njegovu zagovoru, širio se sve više, pa je svijet odasvud hrlio na njegov grob da isprosi potrebne milosti. Godine 1700. papa Inocent XII. potvrdio je Augustinovo štovanje, a iduće je godine biskupijama Lucere, Zagreba, Trogira i Dominikanskome redu dopušteno, da se njegova svečanost slavi 3. kolovoza. Lucera ga je 1668. proglasila svojim zaštitnikom. Godine 1937. njegove su moći položene u bogatu srebrnu raku u lucerskoj katedrali. I kod Hrvata se sve više širi njegovo štovanje. Dužni smo ga štovati i moliti se ovom svetom sinu svoga naroda te mu postojano preporučivati osobne i narodne potrebe. Što mu se više budemo s vjerom i pouzdanjem molili, više ćemo osjetiti moć njegova zagovora.

Molitva

Daj, dobri Bože i ti sveta Djevice, naša zaštitnice, da se probudi svijest vjere u našem narodu te da častimo svoje svete sunarodnjake, odlučno širimo njihovo štovanje i to smatramo svojom dužnošću. O slavni Blaženiče, uzmi nâs i sav hrvatski narod pod svoje okrilje. Udijeli nam milost koju prosimo po tvome zagovoru, a svemu narodu daj da se preporodi u Božjoj ljubavi. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

02.08.2015. u 06:00 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 01.08.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - osmi dan, kod Boga

Pouka

Patnje u domovini i rad u Luceri pridonijele su da Blaženik oslabi. Potkraj srpnja 1323. godine teško je obolio. Osjećajući da mu je došao kraj, pozove k sebi svećenstvo i gradske uglednike da im uputi zadnje pouke. Prenesu ga u ćeliju dominikanskoga samostana, kamo bi se katkad sklonio da se sasvim posveti molitvi i razmišljanju. Kad su mu podijelili popudbinu, siđe s kreveta i klečeći u najvećoj sabranosti primi svetu hostiju. Kad je starješina samostana zazvao sv. Ivana apostola, okrenu se Augustin k svečevoj slici pod križem, naslikanoj na zidu, i preda svoj duh Bogu. Bilo je to 3. kolovoza 1323. godine. Njegovi smrtni ostaci bili su položeni u kapelu sv. Petra mučenika u dominikanskoj crkvi.

Molitva

O dragi Blaženiče, koji si cijeloga života na pameti imao samo Boga, kako bi mu u zadnjem času života predao svetu dušu, isprosi nam svojim zagovorom, a po zaslugama muke i smrti našega Spasitelja i žalosne Gospe, da nam u našem zadnjem času ne naškodi zlobni neprijatelj, nego da se zauvijek sjedinimo s Božjim srcem na nebu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

01.08.2015. u 06:00 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi mah) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova


Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat

Loading