Pitanje iz naslova zaokuplja umove i srca vjernika još od biblijskih vremena do danas. U starozavjetnoj knjizi o Jobu, koja je nastala oko 6. stoljeća prije Krista, postavlja se pitanje smisla patnje i kako je moguće da dobri, svemogući Bog, pun ljubavi, može dozvoliti da neko od njegove djece pati. Ukratko, u toj knjizi Bog govori Sotoni i hvali Joba jer je dobar i kloni se zla. Sotona mu nato uzvraća da je Job dobar samo zato jer ga je Bog učinio imućnim i zaštitio ga je od zla. Sotona izaziva Boga i traži neka mu Bog dopusti oduzeti Jobu svu imovinu pa će Job zasigurno prokleti Boga. Bog prihvaća izazov i dopušta Sotoni da oduzme Jobu svu njegovu imovinu, ali Job ni tada nije prokleo Boga. Zatim Sotona izaziva Boga neka mu dopusti oduzeti Jobu zdravlje, pa će Job zasigurno prokleti Boga. Bog dopušta Sotoni da pošalje strašne bolesti na Joba ali da mu poštedi život.
Knjiga nastavlja s raspravom između Joba i njegovih prijatelja o razlozima Jobove patnje. Jobovi prijatelji dijele tradicionalno mišljenje po kojemu je patnja posljedica grijeha, a uspješnost nagrada za kreposni život, pa mora da Job pati zbog nekih svojih grijeha. Job prosvjeduje i navodi da nije griješio te moli Boga da mu objasni razloge njegove patnje. Jobovi prijatelji uporno tvrde kako je Job nužno morao griješiti jer je patnja kazna za učinjena zla. Ova se rasprava proteže kroz mnoga poglavlja. Naposljetku, Bog se pojavljuje i odgovara, ali njegov odgovor i nije pravi odgovor. Naime, čovjeku su nedokučivi putevi Božji pa je i Job osuđen na šutnju. Bog također kori Jobove prijatelje što pogrešno tumače Boga misleći da razumiju puteve Božje. Bog naprotiv ne kori Joba što ga ispituje nego mu konačno udvostručuje imovinu i tako nagrađuje njegovu vjernost.
Zbog nespremnosti i nevoljkosti da prihvate patnju i suoče se s njome, mnogi ljudi zauzimaju jedno od dva sljedeća stajališta: Bog ili ne postoji (zato nas ni ne može zaštititi od patnje), ili mu je svejedno. Iako, kao što knjiga o Jobu kaže, ne možemo znati putove gospodnje, možemo promatrati i iščitavati svijet oko sebe i kako on reagira na ljudsku patnju. Razvoj medicine, farmakologije, ali i znanosti općenito doveo je do brojnih znanstvenih otkrića koja su pomogla u iskorjenjivanju brojnih bolesti te olakšala ljudsku patnju. Ta istraživanja i nastojanja znanstvenika i dalje traju nesmanjenim entuzijazmom iz uvjerenja da se svaki problem može riješiti, uzrok za svaku bolest identificirati, na njega djelovati te ju izliječiti. To uvjerenje znanstvenika je toliko snažno da su milijuni ljudi odlučili svoj život posvetiti znanosti, školovati se dvadesetak godina kroz formalno obrazovanje, žrtvovati svoje slobodno vrijeme, vrijeme posvećeno obitelji, kako bi pomogli čovječanstvu i čovjeku olakšali patnje. Ipak, do znanstvenih spoznaja iz područja medicine koje bi mogle dovesti do pronalaska lijeka za karcinom, AIDS I sl. dolazi se iznimno sporo, pogotovo iz perspektive oboljelih i njihovih obitelji.
Iako očigledno rješenja svih naših zdravstvenih problema u teoriji postoje, iako ljudi imaju intelektualne i materijalne kapacitete da do njih dođu kroz znanost i istraživanje, zbog čega onda još uvijek nemamo adekvatnih lijekova za najteže bolesti? Moje duboko uvjerenje jest da je to isključivo plod ne Božje volje ili nedostatka ljubavi i suosjećanja prema potrebitima, nego ljudske sebičnosti, oholosti i opsjednutosti idolima našeg vremena – novcem i moći. Sjedinjene Američke Države upravo su u završnoj fazi razvijanja novog borbenog zrakoplova, takozvani Lockheed Martin F-35, koji predstavlja petu generaciju borbenih zrakoplova i najsofisticiraniji komad tehnike koje je ikada letio nebom ili se kretao zemljom. U razvoj ovoga zrakoplova ulaže se oko 1 trilijun američkih dolara, odnosno, tisuću milijardi dolara. Za usporedbu, bruto domaći proizvod Republike Hrvatske je oko 60 milijardi dolara. Iz toga proizlazi da bi svi zaposleni građani Republike Hrvatske morali raditi gotovo 17 godina, bez da u to vrijeme išta troše (na hranu, smještaj, vodu i sl.) kako bi mogli isfinancirati razvoj tog jednog zrakoplova, da umirovljenici ne primaju mirovinu, učenici ne idu u školu, bolesnici se ne liječe... Za usporedbu, vlada SAD-a za ukupne troškove borbe protiv AIDS-a je namijenila u 2015. godini tek nekih 35 milijardi dolara.
Božja milost traži našu suradnju. Ona nam želi najbolje, daleko više želi za nas od onoga što mi sami za sebe želimo, jer je njegov uvid daleko veći od našega. No, naše sebstvo, naša oholost, kratkovidnost, izostanak empatije, vjere i nevoljkost za prepuštanje Gospodinu, od nas čini ljude koji ne vide znake te Božje ljubavi oko nas i darove kojima nas on obasipa svaki dan. Čini nas nezahvalnim, samodostatnim i nezainteresiranim… I sada, da se vratimo na pitanje iz naslova, da li Bog dozvoljava da ljudi pate ili mi sami svjesno dozvoljavamo da patimo i mi i naši bližnji?... Mislim da se odgovor sam nameće...
Post je objavljen 03.08.2015. u 11:31 sati.