pas de deux

Moja prijateljica duša je od čovjeka...
Veliki emotivac i divna osoba...
Jako je lijepa i sretna sam što je znam...
Ona je vanserijski talent...
Radi fantazije na sceni...



Zove se Becky.

...





CHOOSE LIFE!!!

VERS

energija...strast...snaga...izbor...život...

...LJUBAV...

-------------------------------------------------------------------------------------------

Danas su moje Kraljice odlučile pokazati ljudima kako se živi i voli i pleše...
Naša predstava otvara srca...
Ruši zidove...


Došla sam malo ranije...kako bih provela malo vremena sama...prošetala se scenom,hodnicima,stubištima...
Potražila sam te na našem mjestu,ali nije te bilo...
Nema veze.
U garderobi u podrumu,miris koji podsjeća na nas dvoje...


Tren prije početka,neplanirano sam se,izazvana slučajnom situacijom,našla na mjestu gdje u tom trenutku nisam trebala biti...

...i vidjela sam te kako ulaziš u gledalište...





U TOM TRENUTKU DOBILA SAM KRILA!!!

...počastimo sa malo SPOLNOSTI?"



"Alex,dečko!
Pazi gdje guraš taj svoj lijepi nosić!!"







Moglo bi ti se svidjeti!!!

Zamišljam Plavetnilo,listiće sunca na morskoj površini,zvuk brodica koje u zoru idu na parangale i zvuk noža na ribljoj koži...

Tamo je moj Morski Čovjek...eteričan,nestvaran,stvaran...

Oči su mu uprte na pučinu,ne razaznaje se da li žudi da isplovi ili se ne želi otisnuti sa kopna u strahu da se neće brzo vratiti...

Otac mu radi u starom ribarskom muzeju...čudan je,tvrd,zadrt...majka mu je slaba vida,sirotica...u rano jutro vješa bijelu košulju njegovog oca na mlado sunce i to radi vrlo pomno,kao da ne želi poremetiti njenu bjelinu...

U kuhinjici u podrumu čuvaju se ptice u kavezima iz meni nepoznatih razloga i čekaju slobodu...

Svog Čovjeka srećem sasvim slučajno,zarobljuje moje srce i postaje moje sve...

Duge zimske kišne noći u njegovoj sobici na katu...

Izjavljuje mi vječnu ljubav,onakav razigran kao što jest,i ja mu povjerujem...


Ali uskoro ipak odlazi na dalek put...odlazi na put oko svijeta i ne vodi me sa sobom...
Prokleto vruće ljeto bez njega,pun Škver poznatih lica,niti jedno da me utješi...
A njegova majka brine se za bijele košulje...

Poslala sam pismo,prekasno je stiglo...
...on je odavno partio u svijet,sad čekam svog svjetskog putnika...
...i osjećam...

Njegov povratak nenadan...

...Naša ljubav ista kao prije,mislila sam...

Ali više nije eteričan...postao je tvrd i zadrt baš kao i njegov otac...
Slomio mi srce kao gajetu bura u neveri...

Učinio me Halugicom...
...a morsku pjenu zbog njega zavoljela sam više nego što ju je on ikada volio...





A ptice u kuhinjici uginule su,ne dočekavši slobodu...

"Moram se složit sa anđeom čuvarom i reć REŽI!!!
Cut! Cut! Bit će teško. Škare su oštre, bit će krvi, boljet će i sol će padati sa svih strana a ti ćeš joj dopuštati da padne na ranu na žalost ali princezo, kraljice, vilo sve ono prozračno i svjetlucavo moje - idemo rezat. HA? "




Samo kad pomislim na rezanje....

....postane mi zlo...

...ne znam da li ću to moći...



...osjećam se kao Alex...










...kad mu puste glazbu....

Nakon ovog večeras...

...možda želim da sve saznaš...

Možda sam odlučila skinuti sve maske što ih nosim...
Možda sam odlučila priznati sve što mislim...

Zarinula bih svoje zube u tvoju kožu od bijesa...
.........što te nemam............

Mrzim kad si odsutan,kad si drugačiji,kad si mi stran...
Mrzim sebe kad sam na oprezu,u nemoći,bez kontrole...

....nad sobom...
...nad nama...

...mrzim kad sam stup od soli...

...a to postajem u trenutku kad to postaneš i ti...

...kao večeras...

...kada mi među svim onim dragim,toplim ljudima postane hladno...

...zbog tebe...




i nje.

Večeras sam te promatrala iz sjene...

I ponovo mi se učinilo ono neizbježno...

U jednom času bio si prizma za moju svjetlost!


Što će se dogoditi ako prođem ispod tvoje duge?...







Već sada polako postajem TI...

I tako...

Taman sam mislila da sam te počela izbacivati iz sistema...
Pa si me opet zaskočio iza ugla....

Danas si trebao naći poruku u džepu...al nisi...

A pošto ja ne znam sve prepustiti zvijezdama da razbistre,morala sam ti reći za nju jer bi se lupala glavom u zid da je nisi pročitao...

...i iako mi je tvoj pogled sve rekao...

...nema veze...

...znam da te iznenadilo...
...znam da si kukavica...
...znam da je to sve sranje...
...znam da je četvrtak zadnji dan da te imam....


...negdje u svom mrtvom kutu...

Alex f...


Ti si moj cvijet zla...

Dopuštam da rasteš u meni,iako me bode svaki tvoj trn...

Iako me bode svaki tvoj trn,njegujem te i dalje...

Iako te njegujem i dalje,kad te pogledam,prestajem disati...

Iako prestajem disati,sve sam ti bliže...

Iako sam ti sve bliže,ti si sve dalje...

Iako si sve dalje,čini mi se,dajem ti svjetlost...

Iako ti dajem svjetlost,bježiš u mrak...

Iako bježiš u mrak,uvijek te nađem...

kad te nađem,zdrobim te u ruci...




...od sreće što te konačno imam...

Zar ne vidiš da nas dani razdvajaju i da nema pomoći?

I već sad mi je jasno kuda to ide!!

Vidjet ću te opet,znam...

...al svaki put srce će zbog tebe kucati manje i tiše dok ne...




prestane.






...a kavu s mlijekom,u sunčano jutro...


...pit cu sama.





jebi se.

Dogovorili smo se da se nađemo u 15 do 8 ujutro kako bi krenuli u akciju spašavanja svijeta...

Malo sam kasnila,jebiga...
...gužva u prometu...


...pa si se ti ipak odlučio zaposliti nekog drugog...


Ali nisi ni ti baš najbolji partner,jer:


Uvijek sve moram sama!



Kad zagusti,nikad te nema!



I zato se nemoj čuditi što sam ponekad prema tebi hladna...





...pizdo...

Danas sam pukla.
Doslovce.
U dovrani,na probi i to pred svima...

Dva sata imala sam grč u grlu,jedna stvar vodila je drugoj i pukla sam.

I mislim si :"Sranje...sranje,SRA-NJE!!!"

Pametna moja...mislim da je to ipak stvar ega...ali da ga jebeš,mi imamo na to pravo!Radimo ko životinje i zaslužujemo svima,pa i sebi priznati da radimo zbog sebe i da smo najviše na sebe ljuti kad zakažemo pa neka se to i zvalo egotrip,jebe mi se...JEBE MI SE!

Cijeli život dokazujem se drugima....

Dosta je bilo!


OBJAVLJUJEM RAT SAMA SEBI I OČEKUJEM POBJEDU!!!


Možda me to ipak učini boljim plesačem...

Ako dovoljno dugo stojim kraj Alexa f...možda ga moja toplina uspije rastopiti...






...do kraja.

IS IT OK IF I CALL YOU MINE?

...just for a time...

And I will be just fine
If I know that you know that I'm
Wanting , needing your love...


Like when I hear your name,
Or see a place that you've been
Or see a picture of your grin,
Or pass a house that you've been in
At one time or another.

It sets off something in me I can't explain.
And I can't wait to see you again.



And what I'm trying to say isn't really new
It's just the things that happen to me
When I'm reminded of you...





Nobody can hurt my heart!

Alex f. i ja u roku od par dana vratili smo se na staro...iako je ovaj put malo lakše,smirenije,veselije...

Čak se uhvatim u situaciji da mi bude zabavno ponovo gaziti sebe i svoje odluke...
Ne kontroliram se više jer me to umara...
Nisam sigurna da li se udaljio,ali svakako koristim svaki trenutak da to provjerim...
...baš sam kukavica...

Moja Becky me molila napravim tribute našoj NA-NA-NA...rekla sam sa će to biti vrlo OSOBNO i nisam se šalila pritom...moglo bi biti vrlo nezgodno,ali napravit ću to bez obzira na posljedice....to je dio moje odluke o promjeni iz Majke Tereze u Mariju Magdalenu....

U srijedu biti će pronađena moja poruka u džepu...

...a do tada Alex f. bježat će svojim narančastim biciklom sve dalje od mene...

...ali s njim neće daleko stići jer:

...baš je kukavica...

...je Motovun.

Kao da je vrijeme stalo,kafić otvoren,hotel čeka turiste,suveniri se cakle na jakom popodnevnom suncu...
Dobila sam malu sobu iz koje puca pogled kakvog nema u stvarnom životu...
Spavala sam skoro tako mirno kako se spava u mom Viškom raju...

...i zamišljala kakav je život bio tada...i koliko je ženskih srdaca možda slomljeno zbog nesretnih ljubavi ili spašeno od strašnih zmajeva i drugih zlih nemani....

Sutra ću Alexu f. pričati kako mi je bilo...

...možda...

Alex.f i ja putujemo vlakom...

Vlak je star i bučan,tako da ne možemo razgovarati...
Na sjedalima između nas sjede neke osobe,tako da ne možemo razgovarati...
Meni je zlo od vožnje vlakom,tako da ne možemo razgovarati...

Mogla sam kupiti kartu za noviji i brži vlak,pa nisam...
Mogla sam doći ranije i zauzeti mjesto kraj njega,pa nisam...
Mogla sam uzeti nešto protiv putne groznice,pa nisam...

Mogla sam odlučiti razgovarati s njim bez obzira na sve u vlaku...

Pa nisam...

...jer njemu smeta što je u kupeu otvoren prozor i vidi se komad plavog neba...



Alex.f i ja putujemo vlakom...

MOJA NOVA PRIJATELJICA...
...zove se STOLICA :

Naše prijateljstvo je novo,komplicirano i jako,JAKO važno!

...nadam se samo da ćemo se brzo i kvalitetno upoznati i da ćemo moći računati jedna na drugu u svakom trenutku...
Nikad ne sjedim na dvije stolice,dakle mjesta ljubomori nema...

...a ako me zajebe,u vatru ću je baciti!!


CRNI ŽNIRANAC - ipak ostao na tvojoj ruci...

Danas se dogodila jedna čudna situacija...prvi put sam zaista odigrala onako kako sam planirala...hladno,proračunato,zajebano,dakle nimalo meni slično...

I nije mi se svidjelo...

Koje sranje!

Zapravo sam htjela sve suprotno od toga,ali moja misija za spašavanje svijeta ima svoj rok trajanja...ili barem mislim da ima...

Ne znam da li će to išta promijeniti...nekoga pokrenuti...ili još više udaljiti...

alex.f...

imam osjećaj da si mi nešto htio reći,ali sam te prekinula...


...oprosti...

----------------------------------------------------------------------------------------

...ali ti si odustao puno prije...

Ili?

Bilo mi je bolje kad sam bila ljuta na tebe.

Ne volim nedjelju....tjera me u očaj...

Čini mi se da je nedjelja kao rub ceste ispod koje je ponor ili tako nešto slično depresivno...

Ali dan je prošao u treningu i druženju sa mojim kraljicama i to je spasilo nedjelju od nje same...
...možda je samo mala sitnica poremetila ravnotežu...to da su danas mnogi bili bolji plesači od mene...

Sad bi moja Pametna rekla da je to stvar ega...DA,JE!...priznajem,jebiga...

OBEĆAJEM,popravit ću se!
JA TO MOGU,JA SVE MOGU!



Pametna,nadam se da je ovako bolje...
šta ti misliš?...



još je nešto poremetilo tu ravnotežu....


...činjenica da je sutra ponedjeljak i da je dan u kojem se alex.f stavlja na kušnju...





Ali neki ljudi "vole" se tajno....

I tako je završio ovaj naporan dan koji je rezultirao pametnim i manje pametnim odlukama...

Moja dobra vila Angela opet je zasukala rukave i priskočila u pomoć...ona je moj sajdkik...ja sam njegov...krug će se zatvoriti kad tad...ali pitanje je gdje ću ja tada biti...

Veselila me pomisao da ću provesti cijeli dan s njim(a),pa bilo kako bilo...

Nakon jutarnjeg tuširanja za smirenje živaca i kave u maloj termosici koju sam vukla sa sobom još neko vrijeme,stigla sam do Laboratorija i ušla u cirkus...

...netko je morao dići atmosferu!

(-"Dođi oko jedan,jedan ipo,ne moraš ranije..."
-"Mogu li doći s njima odmah ujutro?"
-"Naravno da možeš,mislio sam samo da ne čekaš bez veze...")

Duje,Šime i Stipe iz klape Blitva igrali su balun isprid studija 2.

Mr.Superheroj i ja igrali smo onu dječju igru s rukama i guranjem na pod...dobila sam preslicu na dar,svježe ubranu,ubrzo uvenulu...

Imali smo par lijepih,ali platonskih trenutaka...
...nemam izbora...
Mimikrija ili mimezis,isti kurac!Sve je to samo istina koja se skriva iza zajebancije!!

Nakon par sati,u Bazi,nastavila se naša mala sapunica...

To je naš mali svijet gdje nas dvoje funkcioniramo,izvan kojeg sve stane,pa barem do 21:00,i mislim si,boli me kurac...lijepo mi je...

...ali prestane biti lijepo u 21:05...vrag odnosi šalu...
reality check...

Tada nastupa moja sajdkik-vila...

-"Mislim da to treba rezat!"
-"Znam...Ali to će sad već biti drugi put da to radim..."
-"Ovo stvarno nema smisla!Samo se mučiš..."
-"Znam......sve znam..."

...


Mr.Irrizistibl,stavljam te na led...

...sorry...






Preslica je vrlo česta i kao korov vrlo uporna i dosadna.Kao jestiva poznata malom broju ljudi, a ukusna je poput šparoge. Za jelo se koristi samo plodna biljka.




...već mi nedostaješ.

Sutra je dan snimanja...cijeli dan u agoniji...
Doći ću tamo ranije...želim popiti kavu u ugodnom društvu...

...što znači da mi šećer ne treba....

Good luck,Blancky...

Naravno!
Sve je isto kao prije....samo što je sad još opasnije...slatko kao inače...

-"Bok."
-"Pozdrav!"
-"..."
-"I...šta ima kod tebe novoga?"
-"Ništa...sve po starom...kod tebe?"
-"Ah...faks..."
-"Aha..."
-"Kako si?"
-"........solidno..."

...danas mi se čak učinilo da mi je bilo i fizički zlo prije nego sam došla na mjesto događaja.....ne znam da li sam se bojala sebe ili njega...

...na kraju ni jedno ni drugo nije ispunilo moja očekivanja:ja sam bila ja,a on...je bio on.

again...

i kao šećer na kraju,kada sam pomislila da ne može biti gore,Temzi me ubila sa novom laganicom...zašto bi bilo jednostavno??!
Moram ju naučiti što prije da izbacim ovo sranje iz sebe.

alex.f,ideš mi na živce...

Ali ti si kao oni avioni koji ti nedostaju jednom kad se odseliš daleko od aerodroma....

Sutra opet počinje...
...znači opet tuširanje od 3 sata i dolazak hladne glave...hladnog srca...hladnog pogleda...

...ali ne garantiram da alex f. neće svojim pogledom rastopiti ledenjak...

proklet bio!

zbog tebe mi se blog pretvara u jebeni haiku.

Moja Pametna zna reći:"Bože,koliko toga može stati u jedan dan!"

Danas sam gledala jutarnju predstavicu u Trešnji,u kojoj Romeo i Julija na kraju završe živi,zdravi i naravno - sretni....

ma zamisli ti to,molim te....

u kojem to svemiru???!!

Ne u svemiru u kojem je planet Vers...