Kao da je vrijeme stalo,kafić otvoren,hotel čeka turiste,suveniri se cakle na jakom popodnevnom suncu...
Dobila sam malu sobu iz koje puca pogled kakvog nema u stvarnom životu...
Spavala sam skoro tako mirno kako se spava u mom Viškom raju...
...i zamišljala kakav je život bio tada...i koliko je ženskih srdaca možda slomljeno zbog nesretnih ljubavi ili spašeno od strašnih zmajeva i drugih zlih nemani....