subota, 22.11.2008.
Amazing...jelte...
|
I see trees of green........ red roses too
I see em bloom..... for me and for you And I think to myself.... what a wonderful world. I see skies of blue..... clouds of white Bright blessed days....dark sacred nights And I think to myself .....what a wonderful world. The colors of a rainbow.....so pretty ..in the sky Are also on the faces.....of people ..going by I see friends shaking hands.....sayin.. how do you do Theyre really sayin......i love you. itd, itd... slatka stara pjesmica... Ta mi pjesmica nekako u glavi i mislim si, idem na youtube kad dođem na posao, pustit si ju za rano jutro kad ono- riknuli mi zvučnici. Ovo sad već počinje biti zastrašujuće... jer dakle uz klimu, auto, sad zvučnike na poslu, sinoć mi je odjednom riknuo i komp doma... natipkario nešto kao insufficient memory  a ja samo dodala novi printer... i riknulo sve. I nemogu ga upalit.  Rekoh... neću ni pokušavati. Ovo nije moj tjedan...  Neću gubiti živce, to su samo stvari, i svaka od njih može se zamjeniti. Bojim se za dokumente u kompu jedino, imam tamo nekih starih zapisa, mudrih misli (moš mislit...  ), mislim... ništa od pretjerane važnosti za spas svijeta ili olakšavanje života na zemlji... al godinama sam piskarila gluposti i uvijek sam govorila da ću jednog dana sjesti i čitati, da se prisjetim sebe od prije nekoliko godina... i sad ako kojim slučajem sve to nestane, doista mislim da će mi to nedostajati.Sad je sabirna akcija Crvenog križa, navodno tijekom cijelog mjeseca, pa smo odlučili očistiti tavan jer tamo ima masu robe (kaputa i slično) koja bi mogla nekome možda i pomoći. Ovo definitivno nije moj tavan... al jednog dana... kad dobijem u istom tjednu loto i onaj sa šest i onaj sa sedam brojeva, plus bingo, i keno... i božićnu lutriju... anyways... lijepi je... prilažem i članak da se vidi gdje sam maznula sliku... March 29, 2007 Chuck Choi for The New York Times  Suburban Slickers Elizabeth and Mordechai Kubany remade the attic in their New Jersey home into a light-filled master bedroom suite. The open floor plan and glass-enclosed shower might appear better suited to a Manhattan loft than to the couple’s traditional red brick home, but the attic’s isolation gave the couple a chance to experiment. Uglavnom, da se vratim na sabirnu akciju... dok smo tako čistili tavan našla sam, osim mnoštva slika, gramofonskih ploča (njih sam uzela i kupujem gramofon!), pa odjeće, stolica, fotelju, svijeće (?!), mamin herbarij iz osnovne (wow  )... i svoj stari dnevnik. Znate ono... prelazak iz osnovne u srednju školu- drama situacija, miljun problema... Što da mu kažem, mislim da mi se sviđa... a možda i ne, nisam sigurna, joj sve je tako zbunjujuće... katastrofa mi je sve...I onda sam odrasla  i još uvijek znam reći - JOJ sve je grozno. Al sam prisustvovala jednoj radionici... nebitno što, gdje, di... i tamo je predavač iznio upravo taj primjer i super mi je...Osoba A: sve mi je grozno! Osoba B: konkretno što? Osoba A: halo?! pa rekla sam SVE Osoba B: reci mi točno ŠTO da vidim mogu li ti pomoći moram priznati... taj primjer kao da je meni u džep išao... Sad kad mi dođe da kažem JOJ SVE JE KATASTROFA, duboko udahnem i kažem: OK, ajd da vidimo što mogu napraviti po pitanju toga... Pronalazak dnevnika pokazao mi je koliko sam sazrijela, koliko sam drugačija, koliko sam ozbiljnija. Pronalazak dnevnika dobro me nasmijao  Možda u nekom od sljedećih postova budem quotala samu sebe, tamo su tolike gluposti da nemogu vjerovati. Enivejs... toliko za sad... završavam sa sljedećim (molim da primjetite godinu... )  Martha Hastie’s self-portraits and first diary entry for 1881 William Mack family fonds Reference Code: F 40 Series C, MU 3300 Archives of Ontario |
petak, 21.11.2008.
otužno
 toliko je dobrih blogova nestalo... ljudi koje sam uvijek čitala, nema ih, gone, vanished, aj bok... pitam se, mada ih nikad nisam ni vidjela... gdje su ti ljudi? što im se dogodilo? da li su sretni? auto je i dalje u banani... klima također... al zdrava sam, pametna i povremeno lijepa. ne brine me ama baš ništa. osim toga što ću morati jako puno čitati da nadoknadim sve što u ovih preko godinu dana nisam pročitala na blogovima koji su ipak nekako opstali... i mnogim novima... imam puno ideja za postove, al je trenutni problem što mi se ne da početi pisati... ono 4 real pisati, a ne nizati gluposti kao sada... u biti, ako se osvrnem na svoj blog do sada, ja nikad nisam baš ono pisala... samo sam nizala misli. povremeno je čak i nešto ispalo ok  pozdravljam u mislima sve koje sam nekad čitala i uživala u njihovim postovima... i želim im puno lijepih trenutaka u životu falit ćete mi...   do... pa uskoro... |
četvrtak, 20.11.2008.
e baš nisam odustala...
|
Isprovocirana mailom jedne nježne dušice u kojem kaže nešto ala ti si odustala pa ja krećem... odlučila sam se eto vratiti. to, a i nemam što raditi još nekih manje od sat vremena kad mi službeno počinje radno vrijeme. doduše razmišljam o tome da nekome maznem tipkovnicu... po ovoj lupam već tri godine i bogme da se rasklimala...
riknulo mi je auto jer je zahladilo. riknula mi je klima jer joj se prohtjelo. i vjerovatno isto- jer je zahladilo, a u mjestu gdje obitavam i provodim poprilično vremena prevladavaju murphy-jevi zakoni. mislim da je to moralo ići ovako nekako... auto: brrrr baš je hladno, nema šanse da ja upalim danas navečer. vozim dakle postojim my ass- dajem otkaz. i završim ja tako s poslom, 5 i po a vani kao da je pet do ponoć, hladno, nigdje nikog, i mračno... dolazim do svog auta- koje je JEDINO na parkingu... Sjednem, neće upaliti. Probam opet... neće... Izađem, prošećem, začikam, vratim se... neće. Zovem brata- ne javi se. Psov psov di je sad Zovem dečka- ne javi se. Psov psov psov i pas mater Zovem frendicu- sexa se. Grrr psov psov psov i ja bi Zovem sestričnu... a ona pije u birtiji nekih 12 m od tamo... :) aj super... I ništa nagovorim ja nju da me odveze doma. Smrznuta sam od nožnog palca do tjemena kose. Ma i kosa je smrznuta... Upadam u pretjerano hladan stan i otkrivam da je riknula i klima. Bit ce nesto ala ovako. Klima: brrr hladno mi je, ne da mi se raditi posao zbog kojeg postojim... grijem dakle postojim my ass... dajem otkaz... A ništa... danas je novi dan. To je sve bilo jučer... Danas ide ona prava zabava... Mehaničari, klimatičari, popravci, nestanak para... O btw. jučer sam u šutu dobila i 6 računa. Obožavam naše poštare u jel malim mjestima... Skupljaju tjedan- dva pa te iznenade...  Idem po kavu... Jutro... update... naletila na ovu sličicu... i smijem se... mislim ne kužim- parkirala se i sad ne pali...  |
