Isprovocirana mailom jedne nježne dušice u kojem kaže nešto ala ti si odustala pa ja krećem... odlučila sam se eto vratiti. to, a i nemam što raditi još nekih manje od sat vremena kad mi službeno počinje radno vrijeme. doduše razmišljam o tome da nekome maznem tipkovnicu... po ovoj lupam već tri godine i bogme da se rasklimala...
riknulo mi je auto jer je zahladilo.
riknula mi je klima jer joj se prohtjelo. i vjerovatno isto- jer je zahladilo, a u mjestu gdje obitavam i provodim poprilično vremena prevladavaju murphy-jevi zakoni.
mislim da je to moralo ići ovako nekako...
auto: brrrr baš je hladno, nema šanse da ja upalim danas navečer. vozim dakle postojim my ass- dajem otkaz.
i završim ja tako s poslom, 5 i po a vani kao da je pet do ponoć, hladno, nigdje nikog, i mračno... dolazim do svog auta- koje je JEDINO na parkingu...
Sjednem, neće upaliti.
Probam opet... neće...
Izađem, prošećem, začikam, vratim se... neće.
Zovem brata- ne javi se. Psov psov di je sad
Zovem dečka- ne javi se. Psov psov psov i pas mater
Zovem frendicu- sexa se. Grrr psov psov psov i ja bi
Zovem sestričnu... a ona pije u birtiji nekih 12 m od tamo... :) aj super...
I ništa nagovorim ja nju da me odveze doma.
Smrznuta sam od nožnog palca do tjemena kose. Ma i kosa je smrznuta...
Upadam u pretjerano hladan stan i otkrivam da je riknula i klima.
Bit ce nesto ala ovako.
Klima: brrr hladno mi je, ne da mi se raditi posao zbog kojeg postojim... grijem dakle postojim my ass... dajem otkaz...
A ništa... danas je novi dan. To je sve bilo jučer... Danas ide ona prava zabava... Mehaničari, klimatičari, popravci, nestanak para... O btw. jučer sam u šutu dobila i 6 računa. Obožavam naše poštare u jel malim mjestima... Skupljaju tjedan- dva pa te iznenade...
Idem po kavu...
Jutro...
update... naletila na ovu sličicu... i smijem se... mislim ne kužim- parkirala se i sad ne pali...
Post je objavljen 20.11.2008. u 07:35 sati.