srijeda, 17.01.2007.
Beauty sleep :)
|
Ne naspavah se. Ahhh nešto novo i drugačije u mom životu...
 Silne emocije... valjda. Naime... postoji taj netko... On je već nekoliko godina prijatelj kojeg puno volim... neke 3 godine otprilike. To je osoba s kojom ni kava nije kava nego više nešto kao padanje sa stolice od smjeha... osoba s kojom se posvađam u roku 17 sekundi, a pomirim još brže jer smo oboje idioti...  Sve u svemu- funkcioniramo odlično, razumjemo se uvijek i u svemu, možemo jedno drugog vrijeđati koliko god želimo, a da ne bude nakon toga nekih prepucavanja i svađa... Što mi je on svašta ispričao- da sam imalo normalna vjerovatno bi mi bilo zlo samo kad ga ugledam negdje. Al pošto jesam kakva jesam- sve mi je to simpatično i drag mi je jako. Jednom smo kao i pokušali biti u vezi, to je trajalo nekih 11 sati (mi kao hodali...) i nikako nije išlo.  Uglavnom... jučer na jednoj od naših kava (mali makijato i cola... dvostruka doza kofeina) u jednom trenutku tišina. Pogledam ga bolje i shvatim da on cijelo vrijeme priča... Sa osmijehom i glavokimom ( glavokim ) , pravila sam se kao da sve čujem i, još bolje- da se sa svime slažem. Ipak je shvatio da ga uopće ne čujem. (Obzirom na to da kad god o nečemu pričamo, ja uvijek i svemu protuslovim tko zna kako je shvatio da ga ne slušam...  )Pitao me što ja mislim... Pojma nisam imala o čemu priča. Nakon dugo vremena osjetila sam se... ma joj znate ono... kao u školi, kao da mi se sviđa dečko iz susjednog razreda, al se bojim i ne znam o čemu bi ja i on mogli razgovarati,... Ma kakvi leptirići, ja sam imala klokana i cijeli njegov podmladak u trbuhu... I nisam mogla vjerovati samoj sebi! Nastavila sam razgovor kao da je sve super... kao, ništa se ne događa... Al ovaj... ups mislim da sam jako zaljubljena u njega... ehhh... I sad zašto ja nisam imala svoj beauty sleep sinoć? Zbog liste ZA i PROTIV ove veze! Jučer sam došla doma na kraj nekog filma i shvatila da se radi upravo o tome... kao prijatelji koji su bili zajedno jednom i onda se on zaljubio, a ona kao nije... naravno hollywoodski prikazano film je završio happy endom, jer oni su u biti srodne duše od početka filma samo to nisu shvatili do zadnjih par redaka u scenariju. I onda maramica, suze, buhuhuhu oni su zajedno... Kako lijepo, neočekivano i romantično... K vrapcu što i meni netko ne napiše neki tako lijepi scenarij da ga odživim...  Uglavnom... rezimiram li svoju ZA i PROTIV LISTU shvatila sam da kad sam prestala razmišljati kao egocentrična glupačica (ali nama bi moglo biti dobro i ja bi bila baš sretna da mogu imati njega za svog dragog, ne bi mi bilo čudno zvati ga svojom ljubavi...) a to je bilo oko 4 i 40 ujutro... da je najbolje jednostavno- ne pokušavati ništa. Jedina stvar koja je gora od gubitka ljubavi, je gubitak iskrenog i pravog prijateljstva. No onda se opet pitam... ako on ne zna o čemu ja razmišljam, odnosno- ako on ne zna da sam ja u njega u biti zaljubljena... koliko je to prijateljstvo iskreno? Eto, tako mi je cijeli dan danas...  kava kava i ajmo radit...Svima šaljem veliku, ogromnu pusu... Voli Vas OnaKoja-DANASBAŠINE-Radi |
utorak, 16.01.2007.
More, more...
|
Miris mora, blagi povjetarac miluje obraz,
sunce zalazi... Zima je, al more je ne primjećuje... Pokoja ptica tu i tamo se oglasi, tek toliko da javi da je još ovdje, Pokoji oblačić prođe nebom, da naruši spokoj trenutka...  A ja u uredu.  damn... pusa svima... kome god treba... ja znam da bi ja voljela sad jednu onako leteću primit... |
subota, 13.01.2007.
MeMe virus...
|
Eto zahvaljujući tražiteljici smisla života došao je i moj red da se predstavim u pet točaka. Baš sam razmišljala koliko je to u biti teško, pa čak su mi i neki iskusniji blogeri to potvrdili (vidi ddaddov blog...
 reklamica, reklamica...) no pokušat ću. Pa da vidimo... 5 stvari o meni... 1) MRZIM PEDOFILE Ništa mi se na svijetu ne gadi poput njih i po meni za te ne-baš-ljude nijedna kazna nije dovoljna. Zašto ih spominjem u mom "MeMe"? Iz razloga što vjerujem da bih bila kadra... ajd dobro možda ne ubiti, al pošteno namlatiti pedofila da ga uhvatim u zlodjelu. Ionako su to luzeri sve redom, i nejake budale, stoposto sam sigurna da bih čak i ja, obična cura poput milijun drugih, mogla te budale naučiti pameti. Fuj bljak gade mi se. Bila je tako jednom jedna situacija, kad sam u nije bitno kojem kampu kraj bazenčića s toboganom (majke tamo dječurliju obično puštaju da trčkaraju goli, pojma nemam iz kojeg razloga) primjetila tipa s kamerom. Mora da mi je izraz lica bio prekrasan obzirom na to kojom je brzinom bježao kad je vidio da mu se približavam. Na veliku njegovu sreću, nikad nisam znala brzo trčati... 2) NE VOLIM ROMANTIKU Bila sam u kratkoj vezi s jednom preromantičnom dušicom. Za tjedan dana hodanja (osoba A- "naša tjednica je dušo...", osoba B "to ne postoji idiote") dobila sam veeeliki buket cvijeća (ruže?... ne sjećam se...), za dva tjedna hodanja dobila sam lančić od bijelog zlata... bilo me strah čekati mjesec dana hodanja pa sam prekinula tu vezu. Bilo je to vrlo mučno iskustvo... Al mi je karma na to odgovorila sa tri godine pakla... 3) OVISNA O HRANI Kao skroz malenoj, neka teta gatara u lunoparku mi je izgatala da ću postati ovisnica o hrani i sexu. Ja sam je pitala što je to sex. Nekoliko godina kasnije, u jednom od posjeta Italiji gurnula sam ruku u ono nešto što ti kao čita budućnost... Prva rečenica je bila ista- identična onom što mi je gatara rekla, samo na talijanskom. Po pitanju sexa se ne bih složila, uopće nisam ovisna... hm... bez komentrara u biti... A po pitanju hrane- katastrofa. Oduvijek sam voljela jesti, s tim da sam pretežno znala kako održati liniju, mada sam mrzila sport... U posljednje vrijeme nikako vratiti se na svoju idealnu težinu... stres, blagdani, nigdje muškaraca ;) ... Možete li zamisliti idealne kombinacije kad sam upoznala jednog švabu koji je izgledao fantastično i uz to radio kao kuhar na nekim malo boljim jahtama? Pa perverzija... 4) UMJETNICI Iz obitelji sam umjetnika, oduvijek imam kompleks manje vrijednosti jer nisam talentirana ni za što. Volim pjevati, imam sluha, nemam dovoljno glasa. Volim gitaru, obožavam gitaru!- oduvijek je želim svirati, a nemam strpljenja, (mislim da sam do sad shvatila kako funkcioniraju tri akorda, ne znam im ime, al recimo da tako počinje Knocking on heaven's door... kažem RECIMO...). Volim slikati, crtati ugljenom, crtati na staklu i majicama, a što god nacrtam izgleda kao da je to radilo dvogodišnje dijete... nogom. Jedna me osoba jednom prozvala najvećim piscem na svijetu... (nešto nevjerovatno, ta je osoba milijun puta jača od mene u pisanju predivnih stvari) hm a inspiracije nigdje... Eto... iskompleksirana sam po pitanju toga... mada, iskreno... nitko mi ne nameće te komplekse osim sebe same. 5) OSOBA KOJU NAJVIŠE NA SVIJETU VOLIM Moja baka. Najhrabrija osoba koju poznajem, najvećeg srca, najmudrija ikad... Djed je davno umro, ona već godinama živi sama, u invalidskim kolicima i osim malo društva nikad ništa ne traži od nas. Čast mi je što poznajem toliko snažnu ženu, ona je moj najveći uzor i sve bih na svijetu dala da u starim danima, budem baš kao ona... Samo možda malo manje sama  . U svakom slučaju, ona mi je podsjetnik na to da život koliko god bio težak- treba živjeti. Zbog nje ne želim biti od onih koji shvaćaju što imaju tek kad to izgube. Zbog posla je ne viđam često, al svaki trenutak proveden s njom je vrijedniji od ičeg drugog što imam. A sad najzabavniji dio, nadam se da me nitko neće mrziti zbog ovog... MeMe virusom želim zaraziti ove blogere: mladu i ludu, kojoj ionako nije problem napisati svašta nešto o sebi... volim misliti da se neće ljutiti na mene... zatim blog koji često posjećujem... čisto da saznam nešto više o njemu... fluktuacija  zatim blogera koji se usudio komentirati na mom blogu... sorry UPDATE: bloger iz gore navedenog linka je već prozvan, ispričavam se na nepažnji... sram me bilo zatim blogericu koja na blogu piše DO NOT ENTER, a tu i tamo uđem pa vidim da nije već neko vrijeme ništa pisala... sorry  zatim surprise, surprise... ovaj mi je bloger imao simpatičan nickname... Pa jadni vi ljudi samnom... krava jedna... Uživajte... Voli Vas OnaKojaRadi... |
ima li išta čudnije od samog života?
|
Ponekad život uspoređujem sa slikom u pijesku… il onim skulpturicama koje ludi umjetnici rade po plažama u Baliju… il negdje…
Bude simpatično neko vrijeme, pa netko stane na to nehotice i izgubi se sav smisao tome… pa onda to majstori (umjetnici, tkogod) nadoštukavaju… i ne ispadne nikako… al neko vrijeme još traje… povremeno čak i izgleda čvrsto… A onda- vjetar, val, grupa djece s loptom… prometna, pištolj, leukemija… nestane… Život… kažu da najviše cijenimo što izgubimo… cijenimo li život i kad umremo? Ovih par redaka posvećujem svojoj prvoj ljubavi. Gdje god bio… znate ono... drugi svijet, raj... štogod vjerovali... mislim... on je bio vjernik i dijete pa ono... čak bi se i Dante složio da je on sad u raju. Ja volim vjerovati da on opet živi... i nadam se da će ovaj put doživjeti sretnu starost... i opet- gdje god bio... Nejasno je ipak zašto sam ga se danas nakon tolikih godina sjetila... posljednjih dana puno razmišljam o stvarima koje bih voljela da mogu promjeniti... k vragu, da se bar mogu prisiliti reći da sam super zadovoljna... navodno je to jako dobar osjećaj...  dakako, slikica za pozdrav do nekog sretnijeg časa...  nije li naprosto prekrasna? |
utorak, 09.01.2007.
Iskrivljena percepcija...
 Navikavam se na nove leće... sve je nekako iskrivljeno kao na slici gore i na slijedeće dvije koje namjeravam priložiti današnjem postu. Danas sam shvatila kako bi se lako mogla propiti zbog posla. Sjela sam na marendu i naručila amaro. Njegov gorkasti okus, dok je polagano klizio mojim grlom u moju nutrinu, smirivao me je u potpunosti. Zaustila sam da naručim još jednog i pogled mi je pao na sat... bilo je 11 i 30 ujutro... sjedila sam sama u kafiću... ni mjesto, ni vrijeme, ni dan za piće... zabrinulo me koliko sam slaba... zabrinulo me koliko sam povodljiva...  čudan dan, čudna ja... slike me tako smiruju, a danas je to jedino što samoj sebi želim- malo mira i tišine... prebučno je oko mene... jos prilažem jednu i brišem...  strašno je koliko posla danas imam...  see you |
ponedjeljak, 08.01.2007.
Kišni dan...
|
bila sam ljuta... ne, bila sam bjesna... snažno povrijeđena...
ljutnja je poput munja prodirala kroz moje oči, riječi i pokrete... snažnim i sigurnim koracima rušila sam sve sagrađene odnose... gubila sve što mi je predstavljalo nešto važno u životu...  a onda je ljutnja nestala... u svoj svojoj samoći osjetila sam tugu... nisam više bila snažna, bila sam sama na svom putu, izgubljena, zalutala...  no nisam se bojala... kročila sam sigurnim korakom dalje... u potrazi za svojom oazom mira... u potrazi za svojim... poljem sreće... ... i odjednom...  potraga je završila |
Čine me sretnom i ja ih volim...
|
Recimo- Wishbone Ash, dobar, odličan, među najboljima... stari rock band... Odnosno postoji među mnogim njihovim albumima jedna pjesma koja je već godinama nešto što me fascinira. Inače se umorim rutine, jednolične svakodnevnice, ne podnosim rituale, ne poštujem nametnuta pravila, bunim se za sve i uvijek,( ah... krasno li sam biće...)... Ali INSOMNIA je... jednostavno odlična.
Insomnia You done someone wrong Your karma has come To settle the score with you. You're sneaking, you're crawling Into the ground Eyes open wide and blue. Insomnia Closer, but no closer. Insomnia Closer, but no closer. The night you were layed You had it made When everyone fell into place. Higher and higher Too fast to miss a beat, Body and bones as well. Insomnia Burning like a hell. Insomnia Oh, burning, yes, burning like a hell. Where does it come from Where does it go Throwing over your sleep? Walking and talking, Dancing 'till dawn, Insomnia Waiting to get you. Insomnia Waiting to get you. Waiting to, waiting to get you, inso... Waiting to, waiting to get you, inso... Don't let it, don't let it, inso... Don't let it, don't let it, Don't let it get you. Jednostavan tekst, lagano psihodelična melodija i postala je himnom. Mojom Glazba koja trenutno nastaje je nešto kratkotrajno i prolazno, a ono što pronalazim recimo na tavanu iz doba nekih drugih mladosti je doista prekrasno i drugačije. To je ona glazba koja se danas pretežno čuje u remixevima i preradama, usuđujem se reći- ne baš uspješnima. Uvijek mi je bila zanimljiva reakcija kod recimo upoznavanja, pa pitanje (jedno od): Što slušaš? Nadobudno odgovaram sa: "Stari rock..." A na to obično slijedi: "A... Gunsi i to?" Odgovaram sa "Hm pa... i ne baš." Kad počnem nabrajati bandove kao Wishbone Ash, Focus, Led Zeppelin, Deep purple... obično me zaustave kod jednog od posljednjih dva u nizu pa kažu: "Smoke on the water... koja stvar..." Ne osuđujem nikoga, volim što volim, poštujem sve ostalo. OK osim narodnjaka. To jednostavno ne mogu voliti, a ni poštivati. Osim određenih situacija o kojima ne bi sad pisala. Ufff... ponekad se same sebe bojim... Ne želim sad ovdje glumiti da sam veliki poznavatelj glazbe, jer nisam. Jos učim, i učit ću još godinama rekla bih... al vezano uz "stare rock znalce" sjetila sam se situacije kad smo nas par cura u prisutstvu jedne drage prijateljice (stara- ako ovo ikad pročitaš- sorry, morala sam...) slušali nekakav CD, malo pričale i zafrkavale se... i prolupale kad smo čule KASHMIR od Led Zeppelina. Vrištale, skakale, pjevale, urlale... Nakon što smo se malo smirile, naša je frendica na to rekla- "Ma nije loše, al draži mi je original... znate ono od Puff Daddy-a... " (napomena: mislila je na ono što je gospodin P.Diddy il wotevr nazvao "Come with me", soundtrack od Godzille ako se ne varam...). Nismo se smijale. Čekale smo da kaže- šalim se. Al nije rekla... Pa kao da se ukradena melodija (odnosno DIO melodije koji se ponavlja na repeatu) uz tekst: hear my cries, hear my calls, lend me your ears, see my fall, see my error, know my faults, time haults, see my loss, know im lacking backtracking, where i met you, pistol packing itchy finger, trigga happy, try and trap me bad rap, wiretap me, backstab me, break the faith, fall from grace, tell me lies time flies, close your eyes, come with me... come with me, yeah come with me, uh huh yeah (primjećujete li naglašene "fenomenalne" djelove teksta?) može usporediti sa slijedećim: Kashmir (Bonham/Jones/Page/Plant) Oh let the sun beat down upon my face, stars to fill my dream I am a traveler of both time and space, to be where I have been To sit with elders of the gentle race, this world has seldom seen They talk of days for which they sit and wait and all will be revealed Talk and song from tongues of lilting grace, whose sounds caress my ear But not a word I heard could I relate, the story was quite clear Oh, oh. Oh, I been flying... mama, there ain't no denyin' I've been flying, ain't no denyin', no denyin' All I see turns to brown, as the sun burns the ground And my eyes fill with sand, as I scan this wasted land Trying to find, trying to find where I've been. Oh, pilot of the storm who leaves no trace, like thoughts inside a dream Heed the path that led me to that place, yellow desert stream My Shangri-La beneath the summer moon, I will return again Sure as the dust that floats high in June, when movin' through Kashmir. Oh, father of the four winds, fill my sails, across the sea of years With no provision but an open face, along the straits of fear Ohh. When I'm on, when I'm on my way, yeah When I see, when I see the way, you stay-yeah Ooh, yeah-yeah, ooh, yeah-yeah, when I'm down... Ooh, yeah-yeah, ooh, yeah-yeah, well I'm down, so down Ooh, my baby, oooh, my baby, let me take you there Let me take you there. Let me take you there ma dajte molim vas... neusporedivo...I nije mi namjera u ovom postu vrijeđati fanove Puff Daddy-a iliti P.Diddy-a... makar ovaj... preporučujem da pokušate slušati nešto zanimljivo za promjenu... a ono... gušti su gušti. Ne, neću vrijeđati. Samo sam željela u ovom virtualnom svijetu vrisnuti da VOLIM STARI ROCK!!! rock on...  |
ponedjeljak, 01.01.2007.
NOVOGODIŠNJI POST...
|
Na dan 31.12.2006. probudila sam se sa širokim osmjehom, spremna se nositi s nedjeljom, spremna se nositi s dočekom, tradicijom...
A onda sam shvatila da su svi ili prehlađeni, ili u velikoj depresiji, ili bolesni, ili otputovali... I bilo je- ili ostati sama, ili tješiti svih redom i... ono... hope for the best... I krenula sam, cijeli dan sam nasmijavala svoje depresivne prijateljice, radila budalu od same sebe, davala svu svoju energiju drugima...  nije problem u tome, al na samom kraju večeri (dakle pred sam doček) nisam imala ni trunke snage u sebi.  Doček je bio fantastičan, nikad se toliko ljudi nije skupilo- kažu stariji ljudi... svi smo se grabili, ljubili, čestitali, mnoštvo nas je nosilo prema jednom dijelu trga di se (navodno) djelio besplatan šampanjac, (OPET LAŽU...  ) no uglavnom i sve u svemu... SRETNA SVIMA 2007!!! Stariji ljudi govore "samo nek je zdravlja, a drugo ćemo lako" i imaju pravo... trebat će nam zdravlja jer 2007. je godina Saturna, godina velikih promjena i katastrofa... pa ovaj... hm... ma ništa. također- govore i da će svi ljudi kojima je bilo teško, napokon doživjeti lijepe stvari i situacije... a obzirom na to da svi vjerujemo da nam je teško, ova će godina biti odlična svima nama i nemoramo se bojati ničega... Možda zbog mamurluka, možda čistog umora osjećam da štogod napišem, neće ni približno prikazati kako se sjećam... stoga, bez dosađivanja... iskreno i doista- SVE NAJBOLJE |
Većinom su ovi blogovi zatvoreni... no čekam i neću ih maknuti... možda se netko od njih predomisli