sklblzove varijacije

četvrtak, 28.07.2022.

Kad se uhljebim, ne rashljebljute me

Želim biti uhljeb. Želim se uhljebiti debelo i sočno skoro k'o da sam ukrušen, a ne uhljebljen.

Želim se javiti na natječaj za uhljeba, ali ne želim tražiti natječaj po novinama ili po kojekakvim stranicama uhljeb d.o.o. Želim da me iz prve obavijeste da će raspisati natječaj, pa da su ga raspisali, a moje je samo da se javim i mjesto me čeka. Ne želi skupljati sve papire, pa tko bi sve to posložio po redu. Zar ne može bez domovnice ili fotokopije osobne ili čega već? Uh, pa taj životopis. Što da napišem. Hoću nekoga da mi to napiše, a ja ću potpisati, ako treba.

Želim ured, kancelariju, svoj osobni prostor, pa nek se zove i radno mjesto, nema veze. Neka je pun papira, malih, velikih, žutih omota spisa, bijelih omota, običnog papira, olovaka, flomastera, trokuta, ravnala, gumica, svega, pa još i polica i svega važnoga na njima. I prozor. Ne prema sjeveru. Ne previše ni prema suncu. Onako, taman. Ne taman kao crno, nego taman točno kakav treba biti. I kompjuter i lap top, naravno za ono kad idem na službeni put. Mobitel, službeni, ah zar i to moram posebno napominjati.

Želim radno mjesto, ali ne želim raditi. Želim biti uhljeb. Želim dolaziti na posao i boraviti, biti, postojati u uredu br taj i taj. Ne želim da mi se daju poslovi, jer se mora dobro znati da sam zauzet i radim nešto jako važno, a naravno zna se i čiji sam i preko koga sam tu došao. Želim da se hodnicima šuška "nemoj se s njim zajebavati, znaš ti čiji je on".

Hoću pauzu, želim odmor, nužan mi je odmor od stresa, jer ne može to svatko podnijeti i izdržati. Želim izaći u grad i obaviti nešto. Ne želim da me itko zove, već samo da konstatiraju "tu je bio, maloprije je otišao nešto obaviti". Želim marendu, želim gablec, želim tu mrvu slobodnog vremena koje svakome pripada, pa da se pošteno odmorim, nakon što sam obavio ono u gradu. Nema veze što nije vrijeme pauze, marende, gableca, ali ako ga toga dana nisam iskoristio, jer sam išao nešto obaviti, pa zar ne mogu na pauzu u, što ja znam, recimo u 13h ili malo kasnije.

Ne želim šefovsko mjesto. Ne trpim nikoga ispod, ni iznad. Ah, ti zaposlenici, nisu ništa drugo nego svakodnevna tlaka, muka i robija, pa njihove ideje i probleme ne želim poslije radnog vremena nositi kući. Ne, ne želim biti šef. Želim biti uhljeb. Baš onaj kojega će šef poštedjeti kakve važne zadaće i dati drugome hvaleći ga "ti ćeš to bolje, ti ćeš to brže". Hm, možda bih mogao biti član kakve radne skupine za nešto, što bilo, uglavnom da sam "među ljudima", a oni da rade, a ja da sam član radne skupine. Povremeni sastanci radne skupine sa šefom, možda mi i ne bi oduzimali puno vremena.

Radno mjesto mogu napustiti jedino ako me pošalju na službeni put. Želim službeni auto, službeni smještaj u hotelu, ali samo da ne moram sam rezervirati, putni nalog naravno. Uh, njega želim lažirati. Želim napisati da sam se vratio puno kasnije nego što sam se vratio, pa da zgrčim još dnevnicu ili pola nje. Ne želim pisati izvještaj sa službenog puta, želim samo otići tamo, a da par dana nisam ovdje. Ah, a ako me tko traži brzo će saznati da sam na službenom putu, jer sam važan, a tko zna čiji sam.
Ponekad želim otići ranije s posla, ali da nitko, osim šefa, ne zna zašto, osim da znaju da im idem na živce, a ništa mi ne mogu.
Nebitno, ionako ćemo se vidjeti na jutarnjoj kavi u kafiću preko puta, pola sata prije početka radnog vremena. Zar to nije samoodricanje, samoprijegor, odgovornost, poštenje, iskrenost, profesionalnost? Pola sata prije početka radnog vremena, a ja već tu, blizo, preko puta, skoro na poslu. To je odanost i primjer koji bi mnogi trebali slijediti.
- 09:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #
  • eto (sklblz 28.07.2022. 09:39)
  • ne bih voljela navedeno, ne bih se mogla s tim pomiriti. nije me mater rodila da budem sramotna. (Galaksija 29.07.2022. 00:34)
  • Mrs. Galaxy - Stvar je odabira. Mnogi bi ovo odabrali. Svakodnevica ih odaje. (sklblz 29.07.2022. 08:36)
  • Hvala na komentaru.
    Potpuno se slažem o otkrivanju postojećeg.
    Ipak u slučaju australskog planinara radi se o nesporazumu.
    Nije rekao da je otkrio teritorij nego ljepotu istog.
    Ja sam u pisanju bila nespretna.
    Imaš jako duhovit post o uhljebima.
    Sviđa mi se.
    pozdrav (zemlja2 31.07.2022. 15:12)
  • zemlja2 - Pitam se zašto uopće pišem, kad to ionako nitko ne čita. Drugačije je bilo ovdje prije 15-20 godina. Hvala na obilasku (sklblz 01.08.2022. 06:30)
  • uhljebima sasvim solidno ide u životu... razumijem te...no stress, no sikiriki, no kikiriki. ma... (Dvi, tri riči... 06.08.2022. 21:33)
  • dvi, tri, rici - Nije tekst zbog stresa ili sikirikija. Ništa osobno. Samo viđenje stvari iz ove perspektive. Može i drugačije. (sklblz 07.08.2022. 07:29)
  • ja želim malu kamenu kućicu pored mora. i zdravlje. jer su me stres i posao uništili. (smjehotvorine 08.08.2022. 07:49)
  • Vraga ti to želiš...samo vjerodostojno opisuješ žalosnu svakodnevicu koju vidimo di god se okrenemo...a dalekovidnica nam ih servira za doručak, ručak, veceru i sve međuobroke.... (morska iz dubina 10.08.2022. 18:55)
  • smjehotvorine - Kad poželim samo zdravlje, znači da ništa drugo ni nemam. Znam taj osjećaj i tu "želju".
    morska - Da. Ajd nek je ne'ko skužio. Nije mi jasno zašto svaku priču, svaki esej, svaki zapis u prvom licu jednine, ljudi pogotovo na bloghaeru, komentiraju kao doslovnu misao i stanje autora. Eh, gdje bi sve završili silni pisci i pjesnici, kad bi svaki njihov rad iz prvog lica pripisivali njima doslovno. (sklblz 13.08.2022. 10:19)
  • E, da. Uhljeba ima svugdje, i mislim, dok ljudski um razmišlja kako si olakšati, uvijek i zauvijek će tako biti...:(((( Tvoj komentar kod mene: istina, nekad su se proizvodili daleko kvalitetniji i trajniji predmeti. Sada samo: kupi - prodaj! :(((Slažem se i sa zatucanošću....Ali, ne možeš dokazati onima, koji kao konjići vide samo ispred svoga nosa, ni lijevo, ni desno...:((( Ljub! (luki2 14.08.2022. 07:00)
  • luki2ki2[/B] - Živjela uheljbidba. Valjda bi se tako trebalo zvati to stanje ili uhljebljenje, uhljebništvo, uhljebiteljstvo, uhljebstvo, pa sve opet ponovo, ali sa kruhom. Hvala na dolasku. (sklblz 14.08.2022. 08:24)
  • Hvala na komentaru. Da lajti na zvijezde...:)))) I nije loša ideja, da znaš...Pozdrav! (luki2 14.08.2022. 20:29)
  • Tvoj komentar kod emne: istina, Balašević je ispričao sve naše životne priče....O ljubavi i dobroti...Pozdrav! (luki2 15.08.2022. 21:14)
  • Tvoj komentar kod mene: lijepo da i danas navratiš do Samobora. Prelijep je! Ljub! (luki2 25.08.2022. 23:35)

    • subota, 16.07.2022.

    Pogrešno skretanje na putu za Shangri La

    Jesmo li umrli? Pitaš me, a znaš. Znaš jako dobro da je to bilo davno. Eh da, odavno nismo među preživjelima. Nismo uspjeli. Sav trud je bio uzaludan. Možda je onaj Vancouver trebao biti slamka. A možda smo trebali pitati, Alice? Šume mi zašume, pa čujem samo lišće. Ponekad se ukaže i nebo, ali to ne potraje. Tek onoliko da obasja stazu u šušnju.

    Možda nije bilo dobro umrijeti ovdje? Možda je izbor bio veći? Onakav da smo mogli birati kao po policama. Ili su poznate koordinate zasmetale novima da se ukažu? Drugima bih sigurno znao objasniti, ali nama ne. Shvatiti svakako, ali ne i objasniti. Znam samo da na onom raskrižju, tamo gdje su se ceste račvale prema nepoznatim odredištima, opisane neonskim putokazima i titrajućim svjetlima reklama, daleko od kaljuže, a blizo nirvani, predaleko od ponora, a tik uz sunčanu uvalu, taman podno vrletnih planina koje oduzimaju dah, nismo odabrali najbolji put. Utabana staza. Baš ona među tolikima. Taj uski puteljak nije ni mogao dovesti do širokog proplanka. Baš zato što je utaban, što su u njemu tabani i samo tabani. Oni od buca, cipela, bosi, polagani, šepavi, ponekad skočni, ali predvidljivi. Bezlični puteljak iz kojega ne raste trava, na kojega ponekad izgmiže crv ili ga pretrči lisica, taj pogrešno shvaćeni smjerokaz vrlo brzo me je natjerao da dreknem "Pogledaj što su mi učinili s pjesmom".

    A onda me pitaš jesmo li umrli? Čemu pitanje? Znaš da jesmo. I neka smo. Kad je nestalo smisla, vrijedilo je umrijeti, dok se tusta magla polako dizala od Save prema Samoborskom gorju. Stati i nestati, a ostati. Da nas nitko ne vidi, ne sluša, jer nikome ništa ni nemam kazati. Samo tebi vječito prepričavati istu priču na drugi način. Iste slike s malo erotike. Drugi put s nešto tuge. Onda potpuno isto, ali uz dječje blesavu duhovitost. Pa opet, uz prstohvat lirike. Kako god da je ispričam, ista priča uvijek ostaje ista priča. Znam da je negdje ispričana i drugačija, ali nisam je dokučio. Ne znam je. Volio bih vidjeti da smo u toj priči naslonjeni na drvenu ogradu doma, radosni što dan nije propustio da se još jednom rodi.
    - 09:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #
  • eto (sklblz 16.07.2022. 09:33)
  • Možda je pogrešno skretanje, a možda je samo suđeno.....predivno napisano:-) (morska iz dubina 17.07.2022. 15:58)
  • morska - Da, mogli bismo o sudbini. Evo, sudbina je da si samo ti ovdje navratila. Hvala (sklblz 19.07.2022. 06:15)
  • Predivno...
    predivno
    predivo (Dvi, tri riči... 20.07.2022. 13:23)
  • dvi, tri riči - Hvala na dolasku. Eto, tako to ja. (sklblz 22.07.2022. 06:48)
  • U odnosu dvoje, dovoljna je samo mala sjenka, krivo dodana lopta, da bi se razbilo zrcalo bliskosti. Kažu da to donosi sedam godina nesreće, al mi znamo da je to smrt odnosa kakvog smo poznavali, na koji smo se oslanjali.
    Clarissa Pinkola Estees otvorila mi je davno oči po tom pitanju.
    Sve što imamo- stvorili smo sami.
    I sve što postoji, ima tu prirodu: život, smrt, život...samo ovaj smrtni dio treba izdržati i proći.
    Kažu da je to moguće s istim čovjekom. (Sarah 22.07.2022. 07:14)
  • "Samo tebi vječito prepričavati istu priču na drugi način. Iste slike s malo erotike."

    Erotika kao začin, umjesto da je glavno jelo. (Potok 22.07.2022. 08:07)
  • Nemam nikakvo iskustvo kraja - osim onoga prirodnoga, kada ode netko drag, ali ipak stariji i po redu, i sve do sada - držim to blagoslovom. Čovjek znade malo, ili ništa, pa se nadam da sam u pravu; a kada bih morao iskusiti kraj, mislim da bih volio dijeliti slične misli kakve su ovdje gore ovako lijepo iznesene. (j. 22.07.2022. 12:06)
  • Sarah - Krivo dodana lopta obično se dogodi zbog manjka iskustva, zbog nepripremljenosti za utakmicu, zbog neozbiljno shvaćenog protivnika i milijun sitnica. Eh, pa onda tih sedam mršavih krava, pa sedam debelih. Čak i debele izgledaju mršavo. Sam pao, sam se ubio. Hvala na dolasku.
    Potok - Tako to valjda biva. Erotika uvijek na krivom mjestu. Umjesto da je posvuda, pa 'ko 'oće 'oće. Hvala na komentaru.
    j. - Pravi poredak stvari je doista blagoslov, pogotovo u odlascima. Dolasci su nebitni. Eh, da nije krivog poretka stvari, ni za onaj pravi ne bismo znali da je pravi. Hvala na obilsaku. (sklblz 23.07.2022. 07:08)
  • što očekuješ ?

    ljudi generalno nisu sretni, rijetki su optimistični ostali balansiraju (Donabellina 25.07.2022. 08:47)
  • Annabonni - Mislim da se nismo razumjeli. Svakako hvala obilasku i komentaru. (sklblz 26.07.2022. 07:19)
  • divno napisano... (Dinaja 26.07.2022. 08:41)
  • Dinaja - Hvala ti (sklblz 28.07.2022. 07:47)

    • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

    < srpanj, 2022 >
    P U S Č P S N
            1 2 3
    4 5 6 7 8 9 10
    11 12 13 14 15 16 17
    18 19 20 21 22 23 24
    25 26 27 28 29 30 31

    Travanj 2023 (1)
    Prosinac 2022 (1)
    Srpanj 2022 (2)
    Veljača 2022 (2)
    Siječanj 2022 (2)
    Siječanj 2021 (1)

    Opis bloga

    • Sklblziranje kakvo je nekad bilo.

    <>
    • Linkovi

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica