omnibus
draga moja,
oh, kako se sve brzo pretvori u stvarnost. ne znam kako se to desi svakoj maštariji,
ali kada je opipaš pod prstima nešto njene mekoće nestane,
i nastupi logistika.
mnogošta je komplicirano - od želje, preko doživljaja, do ostvarenja.
posljedice su posvuda, kao fantomi u zasjedi.
rijetko ih susrećem u mraku, ali ponekad me jutro flasha sa noćima i mislima.
nikako dobar start dana, previše pušim, prerano, tada.
sinoć nas je gledalo borovo drvo, dok smo slušali cestu i odjeke djece koja tu borave danju.
a sve što se dešavalo x-rated.
osjećam potrebu za romantikom,
ustvari sluđuje me izostanak prljavosti,
valjda jer sam sve osim romantike preživjela u mislima.
a prestala sam sa ludovanjima.
promatram događaje i nastojim ih posložiti u slagalicu za tumačenje.
trudim se zanemariti pms-ove, slutnje, pune mjesece i sukobljene djevice,
iako se povremeno osjećam kao don quihote, a
povremeno kao njegove vjetrenjače.
ne mo'š sam sebe uhvatiti za rep.
ipak, emocije ustupljuju pomalo mjesto navikama.
kako se ponašamo sa svima, tako se ophodimo i sami sa sobom: malo gore, malo dole, malo ljuljačka,
i onaj neizbježni kliz vrhovima cipela po šljunku.
lete kamenčići.
teško mi je tumačiti, a teško mi je i biti nepristrana.
danas sam bila poslana u pm. našla policija tragove sinoćnjeg susreta.
i ne osjećam se kriva. osjećam se letargična,
svjesna svega što sam bila svjesna - a još uvijek nesvjesna.
draga moja,
među nama još dvije nedjelje, a brojim kao da nam je prvi susret.
ljub
