nedjelja, 12.01.2014.
Krešimir Kraljić i Mirela Ahmetović kao u pripovjesti: U cara Trajana kozje uši
Novi list 8. siječnja 2014. godine u rubrici Otoci objavio je opširno reagiranje Krešimira Kraljića, predsjednika Vijeća Općine Omišalj, u kojem on opovrgava svoju odgovornost u postupku veličanja fašizma. Sugerirajući kako mu je omišaljska oporba podvalila fotografiju na kojoj zajedno sa svojim bratom Marijanom, predsjednikom Savjeta mladih Općine Omišalj, slavodobitno pozira držeći šal s grbom NDH i natpisima „Za dom spremni“ i Opet će se gusta magla spustiti“, ističe i kako ta zločesta oporba u želji za vlašću, njega, potpuno nevinog i tek samo u šali „za dom spremnog“, neopravdano blati.
Kategorički odbacuje moralnu i političku odgovornost pravdajući se kako je taj postupak učinjen prije lipnja 2013. godine kada se je položivši vijećničku prisegu, obvezao da će poštivati Ustav RH i Statut Općine Omišalj, općine čiji su stanovnici u velikom broju dali svoj doprinos antifašističkom ratu. Iz navedenog proizlazi kako i svi oni fašisti, koji su 1943. godine mučki ubili sedmoricu omišaljskih mladića, u slučaju polaganja te iste prisege ne bi trebali snositi odgovornost za svoje zlodjelo. Osim toga, znači li navedeno opravdanje da se Kraljić prije polaganja prisege nije osjećao dužnim poštivati Ustav i zakone.
Smišljenom manipulacijom, mijenjanjem tema, traženjem krivaca u svima te proglašavajući sebe žrtvom političkog progona, Kraljić skreće pozornost sa suštine. Ne razumije ili pak neće razumjeti: 1. da nikomu nisu potrebni novi izbori, nego da se traži jedino NJEGOVA ostavka i NJEGOVO odstranjivanje iz Vijeća, 2. da vijećnici Nezavisne liste „Povjerenje“ odbijaju sjediti na sjednicama Vijeća samo s NJIME, te 3. da postojeća koalicija nije dovedena u pitanje, osim ako on kojim slučajem smatra da je ON ta koalicija.
Zabrinjavajuće je što vodeća osoba Općine Omišalj, načelnica Mirela Ahmetović i dalje zataškava i ignorira taj eklatantni primjer veličanja fašizma. Razvidno je to iz njezina teksta „Gospodin Krešimir Kraljić nije pristaša ideologije fašizma“ objavljenog 23. prosinca 2013. godine u Novom listu, u kojem ona strastveno brani koalicijskog partnera, tvrdeći da se radi o neozbiljnosti i nerazumjevanju konteksta iz kojeg to proizlazi. Zanimljivo, oba teksta poručuju kako je za fotografiju kriva oporba, kao da mu je ona držala šal sa sramotnim porukama i namještala slavodobitni izraz lica.
No, to nije jedino što ih veže. Unatoč uporabi naučenih fraza kojima se predstavljaju kao spasioci Omišlja, mnogi su u proteklih šest mjeseci spoznali kako njihova parola „Za bolji Omišalj“ ustvari ima za cilj uništiti sve ono što im je prethodilo i sve ono što oni nisu.
Tomu u prilog govori šestomjesečno kopanje po papirima iz prethodnog razdoblja, obustavljanje projekata koji imaju ishođenu građevinsku dozvolu, poništavanje donesenih odluka bez obzira na posljedice, ukidanje Centra za kulturu te stalno blaćenje svojih prethodnika.
Brzo su shvatili kako je lansiranje samo pola informacije jedan od temeljnih postulata javne manipulacije.
Istina, smanjili su vijećničke naknade, ali nisu istaknuli da su povećali naknade odborima koji se odjednom pod predsjedanjem koalicijskih vijećnika sastaju na tjednoj bazi, i to bez zapisnika i konstruktivnih zaključaka. Zna li javnost da je uveden stalni mjesečni prihod za potpredsjednika vijeća koji dolazi iz redova laburista? Bila je to dvostruka varka: poreznim novcima kupili su koalicijski mir, a polu informacijama zavarali javnost.
U svojim posljednjim javnim istupima i predsjednik Vijeća i načelnica tvrde kako su zatekli dug od 14 milijuna kuna. Kraljić se hvali kako su ga već i sanirali, a Ahmetović navodi da je riječ o 14 milijuna nedospjelog duga. Opet polovično, jer ako postoji nedospjeli dug, podrazumijeva se da postoje i nedospjela potraživanja koja su u tom istom trenutku bila više milijuna veća od nedospjelog duga. Neobično je da magistri ekonomske znanosti ne poznaju elementarne postulate nauke o financijama, srećom istina je prosta: Općina Omišalj nije imala ni kune kredita, niti zaduženja u vrijeme predaje vlasti.
Sve navedeno neodoljivo podsjeća na pučku pripovijest
“U cara Trajana kozje uši” aktualizirajući njezinu bezvremensku simboliku kako se unatoč svemu ništa ne može sakriti, ali isto tako da otkrivanje tajne nužno
ne uvjetuje nestanak careve nakaznosti.
12.01.2014. u 13:09 •
0 Komentara •
Print •
# •
^