utorak, 28.06.2011.
KVIR ZA MRŽNJU
Drage naše nestrpljive čitateljice, napokon ste dočekale novi broj omiljene vam Morone, raskošniji nego ikad i u cjelosti posvećen eventu koji je obilježio sezonu, nametnuvši rainbow dezene kao modni imperativ desetljeća.
Kao što zacjelo pogađate, riječ je o zlokobnom događaju koji se, na opće oduševljenje, nije dogodio, jer prigodom ovogodišnjeg defilea Povorke ponosa nitko nije dobio po nosu.
Što znači da se već dogodine možete slobodno priključiti ovoj živopisnoj manifestaciji i vođene nepogrešivom intuicijom neumorne konzumentice ženskih časopisa, pozicionirati tako da vas tv-kamere ne uspiju izbjeći dok paradirate u vašem najupečatljivijem outfitu, s dodatkom prigodnog transparenta.
Dakle, gay-friendly styling je in, a konzervativizam – bespovratno out!
Modno neosviještenim ljubiteljima tradicionalnih retro-šatro vrijednosti ubuduće će preostati samo tavorenje u osami medijske zanemarenosti, gdje će moći nesmetano uzgajati svoju poslovičnu mržnju.
Spram koga i čega?
Nažalost, to ne umiju točno objasniti, zbog nerazumijevanja terminologije. Podugačka kratica LGBTIQ zvuči prilično nepronično i čovjek još donekle shvaća što znači kad je netko lezba, gej, bipsić, transić ili interseks. Ali kvir? Što mu to dođe, trista mu čuda? Bit će da je riječ o kakvoj podloj pederskoj izmišljotini, namijenjenoj zbunjivanju poštenih homofoba. Zato se ovi radije drže provjerenih parola kao što je ‘ubi, zakolji da peder ne postoji’ i lamentacija tipa ‘čemu uopće gejparada, kad em ih malo ima, em ne postoje’?
I naravno, na koncu se obično postavlja nezaobilazno pitanje troškova, jer policijska zaštita povorke puno košta. Otprilike kao zaštita svakog prosječnog nogometnog derbija.
Međutim, potonje priredbe navodno imaju smisla, jer sportski profiteri tvrde da tako populariziraju sport. Premda to rade katastrofalno neuspješno, jer bacimo li pogled na tv-prijenos nogometne utakmice, jasno vidimo da se samo dvadeset dvoje ljudi stvarno bavi sportom, a svi ostali glupostima.
I na svakoj je utakmici isto, dakle, nema pomaka nabolje. Iako treba biti prilično pomaknut, pa dati novac za ulaznicu koja omogućuje da sudjelujete u uzajamnom vrijeđanju, ponižavanju i premlaćivanju, da bi vas na koncu sve skupa policija temeljito ispendrečila.
Očito, radi se o zadovoljavanju nekih veoma neobičnih potreba.
Pored uživanja u psihičkom i fizičkom mučenju, uobičajen je i voajerizam. Publika pada u masovni delirij dok promatra kako se igrači međusobno pipkaju i ljubakaju, nakon što netko nekome zabije. Gol u mrežu.
Kad se napale od rečenih prizora, prisutni razdragano upriliče sado-mazo orgiju na stadionu, a ponekad nastave orgijati po cijelom gradu.
Nema smisla poricati evidentnu istinu, oni su kvir!
A kad tako nenormalne osobe pitome pripadnike LGBTIQ populacije nazivaju poremećenima i napadaju njihove povorke, e to je već perverzija nad perverzijama. Koja se ne može dogoditi slučajno i spontano, nego joj treba ideološka podloga, religijskog tipa.
Da se razumijemo, razvidno je da nogometni navijači nisu kršćani.
Modus vivendi ili životni im stil ima veze s Isusom samo utoliko što bi miroljubivo i humano ponašanje u njihovom slučaju bilo čudo Isusovo.
No, zato postoji religijska institucija koja takvima spremno izlazi u susret, a to je Crkva novog kamenog doba!
Njezin je duhovni kamen temeljac sadržan u maksimi ‘baci kamen na bližnjeg svog’, a nekadašnje kršćansko bogoslužje prilagođeno je običajima raspamećene rulje, pa vjernici umjesto da se skrušeno udaraju u prsa obznanjujući ‘mea culpa’, upiru prstom u druge i viču ‘tvoj grijeh, tvoj grijeh, tvoj preveliki grijeh’! Tako se zagrijavaju za ritual kamenovanja, u skladu s teološkom doktrinom Sv. Kamenka i Sv. Kremenka, nadahnutih osnivača ove nadasve nastrane crkve, čuvao ih dragi Bog, k-amen!
Budući da je pisano ‘tko ima najviše grijeha, neka prvi baci kamen’, podrazumijeva se da ceremoniju predvode svećenici-pedofili, a u prvom streljačkom redu ponosno stoje zlostavljači žena i djece, te silovatelji i manijaci.
Zasad se kamenuje samo gejeve i lezbe, ali uskoro se namjerava prijeći i na samohrane majke, vanbračnu djecu, te bezočne preljubnice. Od kamenovanja nevjernih muževa se odustalo, matematički je izračun pokazao da ni cijela krševita Dalmacija nema dovoljno kamenja za ispunjenje te odviše zahtjevne zadaće. Navedeno ustezanje ujedno služi kao argument u prilog tezi o umjerenosti neolitskih vjernika, jer eto, bez obzira na svu silinu kretenske izopačenosti kojoj se odaju, i oni ponekad znaju zastati i povući se unazad. A naročito u susretu s policijom.
Srećom, pored narečene kamenobacačke imamo i tradicionalnu RKC, koja u usporedbi s ovom djeluje prilično normalno.
No dobro, ako bismo cjepidlačili, mogli bi ustvrditi da obligatni celibat i nije baš sasvim prirodno stanje, a da se pojava kad muškarci nose odjevne predmete koji su tradicionalno uvriježeni u ženskoj populaciji naziva transvestitizam. Što je veoma i nadasve kvir.
A tu su i crne objede iz žutih medija na račun poglavara RKC, da je gej.
Samo zato jer ga krase nježne feminizirane kretnje, a usto voli živopisne modne dodatke i živi s muškarcem, atraktivnim poput filmske zvijezde.
Čudna mu čuda, možda je čovjek esteta, pa uživa u pogledu na skladnu formu?
Raskošni stil trenutnog Svetog oca ne čini nam se nimalo pretjeranim ili abnormalnim.
Štoviše i članice Moronine redakcije bi tako, da su na njegovom mjestu. Svaka od nas uzela bi bez pardona lijepog Georga, da ju opslužuje u svemu i svačemu i ne bi mu dala otkaz, taman nas tračala cijela planeta, skupa sa svim potajno gostujućim izvanzemaljcima. Eto, nek se zna!
Nadalje, niti papinski apel za borbu protiv sekularne države ne može se okrstiti kao kakva neobičnost. Sasvim je razumljivo da rimski pontifex maximus pokušava iskoristiti poziciju duhovnog vođe ne bi li se domogao svjetovne vlasti i da bi mu u tom smislu najviše odgovarao teokratski poredak širom svijeta. Ili bar restauracija dobrog starog feudalizma.
Ali kad dobar dio i starijih i mlađih vjernika poziv svog vjerskog poglavara uzima za ozbiljno, e to je već strašno čudno. Vjerujemo, jer je apsurdno, da se njima zaista odjednom više ne sviđa jednakost građana pred zakonom, nego bi radije bili crkveni kmetovi i da se ovdje bjelodano radi o masovnoj hipnozi, mazohizmu i infantilizmu.
Kvir, do zla boga kvir!
Ali to nije sve, jer oni bi kompletnu legislativu usklađivali sa svojim osobnim kvir nagnućima, zabranjivali bi prekid trudnoće, propisivali forenzičke istrage za svaki spontani pobačaj, oformili ginekološku policiju i inkviziciju, a umjesto krivičnog dobili bismo kvirični zakonik.
No, ni tu nije kraj nastranosti. Ne, jer ima je toliko da joj nema kraja.
Stoga ćemo, zbog ekonomične uštede prostora i vremena, radije objasniti što nije protuprirodno. Dakle, zamislimo muškarca i ženu, jedan na jednu, a da su oboje zdravi i plodni, vjenčani pred svjedocima, u crkvenom obredu i smiju se poljubiti. Zatim zauzmu misionarski položaj i izvode općepoznate pokrete. Poslije toga se smiju opet poljubiti. U obraz, da si čestitaju na dobro obavljenom pokušaju oplodnje. I to je to. A sve ostalo je kvir, kvir, kvir!
I vi ste, drage čitateljice, kvir! I mi smo kvir i u skladu s time smatramo da bi bilo lijepo od nas da prigodno završimo ovaj prilog s nekoliko masnih vatikanskih tračeva, koje zasigurno još niste čule, a zasad niti nećete, jer smo suviše kvir i kao takve bjesomučno uživamo dok mučimo naše vjerne moronke i morone.
Zauzvrat, možete nas slobodno mrziti do mile volje, pod uvjetom da nas nastavite čitati.
U ime uredništva sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 16:27 - Dodaj komentar
(7) - Print
- #
četvrtak, 16.06.2011.
LJUBAV U DOBA KUGE I KOLERE
Kad je vremešni mafijozo Lorenzo Daza s revolverom u ruci zaprijetio nepoželjnom udvaraču da se makne od njegove lijepe kćeri Fermine, Florentinu Arizi nije zadrhtao glas, jer je osjećao da ga nadahnjuje Duh Sveti. Prinio je ruku prsima i rekao:
- Pucajte! Nema veće slave nego umrijeti zbog ljubavi.
Na krilima sudbinske neustrašivosti, poput mladog zaljubljenika iz glasovitog Marquezovog romana, stupala je prošle subote moja gejlezbo frendica Marki splitskom Rivom, u prvoj Povorci ponosa koju Dioklecijanov grad pamti. I dobro će ju zapamtiti i prisjetiti se mnogo puta, dok se budu redali podbačaji turističkih sezona do kojih obično dolazi kad se javno demonstrira raskoš trogloditske gostoljubivosti.
One, koja će uvijek za dom spremno namrčiti ‘zimmer frei’ na svaku ruševnu šupu i garažu, te vrijedno iznijeti škaf na terasu u očekivanju kiše ojra s milostivog neba, jer iz džepova turista više neće padati, nakon što se svijetom pronio glas da u Splitu obavljaju strogu selekciju gostiju, kamenom i žardinjerom u glavu.
Marki je na rečenu kurtoaziju, dostojnu Kurte, Murte i Azije, odgovorila sa srednjoevropskom ljubaznošću, elegantno pokazujući bosanski grb u pravcu neoustaške bagre nagurane u tzv. antigej prosvjed. Zašto ne, ako je srcu im prirasla NDH svojedobno upravo Bosnu toplo prigrlila, te u istom dahu udijelila vruć vritnjak neželjenoj Dalmaciji, prepuštajući je na milost i nemilost talijanskih fašista? Naravno da stoga svaki dalmatinski desničar s tri zuba u glavi i s istim brojem svršenih razreda škole, jednostavno mora obožavati uspomenu na spodobu poznatu pod nickom Poglavnik, čija je fenomenalna politika dovela do toga da pretci dotičnog krezubnika dobiju status prljavih schiava u Duceovom velebnom imperiju.
I sad se narečeni ustašoid i njemu slični javljaju u hrvatskom internetskom prostoru s prigodnim naricaljkama, ne bi li uvjerili prisutne da ipak nisu jako slaboumni, nego sasvim umjereno, ali ih pojave poput Marki dovode do nekontroliranog radikalizma kretenizma.
E, to mi je drago čuti!
Jer, na predstojećem Prajdu u Zagrebu idiote, kretene i sve koji se tako osjećaju neće provocirati samo Marki, nego i autorica ovog teksta. Vođena ne samo altruističnom solidarnošću i potrebom očuvanja mnogima suviše apstraktnog pojma ljudskih prava, već nečim daleko opipljivijim. Namjeravam stati u obranu svog osobnog fizičkog integriteta, ugroženog naletima nogometnonavijačke, lažnobraniteljske, nadrikatoličke fukare, koja je prevršila svaku mjeru i nepozvano zaokupila moju anatomiju – idu mi na jetra i na živce, pun mi ih je nos i popeli su mi se na vrh glave!
Tko su i što su uopće oni? Kojim pravom skupine obrazovno, odgojno i higijenski zapuštenih uličara nastupaju s prerogativima iranskih pasdarana i nama, boljima od njih, dijele lekcije, u nastojanju da nametnu svoja tobožnja shvaćanja mutno im nedokučivih pitanja s područja etike i aksiologije?
I otkad su tzv. antigej demonstracije nečije demokratsko pravo? Što je sljedeće? Antifeministički prosvjedi s porukom ‘žene, mrš u svoja četiri kuhinjska zida’?
Zapravo, ne bi me čudilo, početak ne tako davne Pinochetove hunte obilježili su pohodi besposličarskih mandrila okupljenih u paramilicijske falange, osobito predane prilježnom premlaćivanju i silovanju žena koje bi izašle na ulicu odjevene u hlače.
Naravno da bi sav ološ ovog svijeta najradije nekažnjeno prijetio, zastrašivao, prebijao i silovao. Ima li išta ljepše od toga? Ima, kad se spomenuti simptomi mentalne bolesti ne samo toleriraju, nego i promoviraju u muževnu vrlinu. I financiraju novcem opljačkanim od tih istih građana nad kojima se provodi teror. A sve pod blagoslovom političkih i ideoloških elita. Koje zasad svoje ulične jurišnike, skupljene s koca i konopca, treniraju samo na gejevima. A kad budu dovoljno uvježbani, prijeći će po potrebi i na ostale, na primjer na radnike, budu li suviše uporno inzistirali na isplati zarađenih dohodaka.
I zato tu kugu i koleru treba preventivno neutralizirati odmah sad, već na predstojećem zagrebačkom Prajdu.
Stoga pozivam sve blogere da se pridruže Povorci ponosa u subotu, 18.06, u 14h na Trgu žrtava fašizma.
Prema predviđanjima organizatora, ovaj Prajd bit će najmasovniji dosad, sasvim očekivano, s obzirom da više nije riječ o seksualnoj orijentaciji, nego o pravu na opstanak normalnih građana, koje možemo ostvariti samo ako nadjačamo lažno ćudorednu huligansku pošast.
- Tako je! Pobjeda je naša! – borbeno je uskliknula Marki.
- Čekaj malo, prvo se moramo okupiti u dovoljnom broju, a onda ćemo razbiti nadrikršćansku talibansku hordu, kao što su tebanski gejevi i gejfrendovi slistili Spartance kod Leuktre.
- Bravo! Pobijedili smo!
- Kud trčiš pred rudo? Pobijedit ćemo, ali nismo još.
- Ma jesmo!
- Ako misliš na Leuktru, moram te obavijestiti da si u zabludi. Ono nije bila gej parada, nego oružani sukob. Do čega, nadajmo se, u subotu neće doći, premda smatram da na svaki eventualni napad treba odgovoriti jednakom silom. No ipak, radije bih da sve ostane u okvirima političke borbe, po uzoru na legendarnu akciju Stadion iz 1941.
- Da, bilo bi lijepo. No, ako se kojim slučajem, recimo zbog iznenadnog proloma oblaka ili slijetanja izvanzemaljaca, ne realizira, nije bed. Imali smo mi ovdje daleko masovniju manifestaciju od hipotetičke gejfrendli akcije Stadion.
- Ma kada?
- Prije dva tjedna, kad je održana gejfrendli akcija Hipodrom!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 07:32 - Dodaj komentar
(7) - Print
- #
|
|
|
