Drage naše nestrpljive čitateljice, napokon ste dočekale novi broj omiljene vam Morone, raskošniji nego ikad i u cjelosti posvećen eventu koji je obilježio sezonu, nametnuvši rainbow dezene kao modni imperativ desetljeća.
Kao što zacjelo pogađate, riječ je o zlokobnom događaju koji se, na opće oduševljenje, nije dogodio, jer prigodom ovogodišnjeg defilea Povorke ponosa nitko nije dobio po nosu.
Što znači da se već dogodine možete slobodno priključiti ovoj živopisnoj manifestaciji i vođene nepogrešivom intuicijom neumorne konzumentice ženskih časopisa, pozicionirati tako da vas tv-kamere ne uspiju izbjeći dok paradirate u vašem najupečatljivijem outfitu, s dodatkom prigodnog transparenta.
Dakle, gay-friendly styling je in, a konzervativizam – bespovratno out!
Modno neosviještenim ljubiteljima tradicionalnih retro-šatro vrijednosti ubuduće će preostati samo tavorenje u osami medijske zanemarenosti, gdje će moći nesmetano uzgajati svoju poslovičnu mržnju.
Spram koga i čega?
Nažalost, to ne umiju točno objasniti, zbog nerazumijevanja terminologije. Podugačka kratica LGBTIQ zvuči prilično nepronično i čovjek još donekle shvaća što znači kad je netko lezba, gej, bipsić, transić ili interseks. Ali kvir? Što mu to dođe, trista mu čuda? Bit će da je riječ o kakvoj podloj pederskoj izmišljotini, namijenjenoj zbunjivanju poštenih homofoba. Zato se ovi radije drže provjerenih parola kao što je ‘ubi, zakolji da peder ne postoji’ i lamentacija tipa ‘čemu uopće gejparada, kad em ih malo ima, em ne postoje’?
I naravno, na koncu se obično postavlja nezaobilazno pitanje troškova, jer policijska zaštita povorke puno košta. Otprilike kao zaštita svakog prosječnog nogometnog derbija.
Međutim, potonje priredbe navodno imaju smisla, jer sportski profiteri tvrde da tako populariziraju sport. Premda to rade katastrofalno neuspješno, jer bacimo li pogled na tv-prijenos nogometne utakmice, jasno vidimo da se samo dvadeset dvoje ljudi stvarno bavi sportom, a svi ostali glupostima.
I na svakoj je utakmici isto, dakle, nema pomaka nabolje. Iako treba biti prilično pomaknut, pa dati novac za ulaznicu koja omogućuje da sudjelujete u uzajamnom vrijeđanju, ponižavanju i premlaćivanju, da bi vas na koncu sve skupa policija temeljito ispendrečila.
Očito, radi se o zadovoljavanju nekih veoma neobičnih potreba.
Pored uživanja u psihičkom i fizičkom mučenju, uobičajen je i voajerizam. Publika pada u masovni delirij dok promatra kako se igrači međusobno pipkaju i ljubakaju, nakon što netko nekome zabije. Gol u mrežu.
Kad se napale od rečenih prizora, prisutni razdragano upriliče sado-mazo orgiju na stadionu, a ponekad nastave orgijati po cijelom gradu.
Nema smisla poricati evidentnu istinu, oni su kvir!
A kad tako nenormalne osobe pitome pripadnike LGBTIQ populacije nazivaju poremećenima i napadaju njihove povorke, e to je već perverzija nad perverzijama. Koja se ne može dogoditi slučajno i spontano, nego joj treba ideološka podloga, religijskog tipa.
Da se razumijemo, razvidno je da nogometni navijači nisu kršćani.
Modus vivendi ili životni im stil ima veze s Isusom samo utoliko što bi miroljubivo i humano ponašanje u njihovom slučaju bilo čudo Isusovo.
No, zato postoji religijska institucija koja takvima spremno izlazi u susret, a to je Crkva novog kamenog doba!
Njezin je duhovni kamen temeljac sadržan u maksimi ‘baci kamen na bližnjeg svog’, a nekadašnje kršćansko bogoslužje prilagođeno je običajima raspamećene rulje, pa vjernici umjesto da se skrušeno udaraju u prsa obznanjujući ‘mea culpa’, upiru prstom u druge i viču ‘tvoj grijeh, tvoj grijeh, tvoj preveliki grijeh’! Tako se zagrijavaju za ritual kamenovanja, u skladu s teološkom doktrinom Sv. Kamenka i Sv. Kremenka, nadahnutih osnivača ove nadasve nastrane crkve, čuvao ih dragi Bog, k-amen!
Budući da je pisano ‘tko ima najviše grijeha, neka prvi baci kamen’, podrazumijeva se da ceremoniju predvode svećenici-pedofili, a u prvom streljačkom redu ponosno stoje zlostavljači žena i djece, te silovatelji i manijaci.
Zasad se kamenuje samo gejeve i lezbe, ali uskoro se namjerava prijeći i na samohrane majke, vanbračnu djecu, te bezočne preljubnice. Od kamenovanja nevjernih muževa se odustalo, matematički je izračun pokazao da ni cijela krševita Dalmacija nema dovoljno kamenja za ispunjenje te odviše zahtjevne zadaće. Navedeno ustezanje ujedno služi kao argument u prilog tezi o umjerenosti neolitskih vjernika, jer eto, bez obzira na svu silinu kretenske izopačenosti kojoj se odaju, i oni ponekad znaju zastati i povući se unazad. A naročito u susretu s policijom.
Srećom, pored narečene kamenobacačke imamo i tradicionalnu RKC, koja u usporedbi s ovom djeluje prilično normalno.
No dobro, ako bismo cjepidlačili, mogli bi ustvrditi da obligatni celibat i nije baš sasvim prirodno stanje, a da se pojava kad muškarci nose odjevne predmete koji su tradicionalno uvriježeni u ženskoj populaciji naziva transvestitizam. Što je veoma i nadasve kvir.
A tu su i crne objede iz žutih medija na račun poglavara RKC, da je gej.
Samo zato jer ga krase nježne feminizirane kretnje, a usto voli živopisne modne dodatke i živi s muškarcem, atraktivnim poput filmske zvijezde.
Čudna mu čuda, možda je čovjek esteta, pa uživa u pogledu na skladnu formu?
Raskošni stil trenutnog Svetog oca ne čini nam se nimalo pretjeranim ili abnormalnim.
Štoviše i članice Moronine redakcije bi tako, da su na njegovom mjestu. Svaka od nas uzela bi bez pardona lijepog Georga, da ju opslužuje u svemu i svačemu i ne bi mu dala otkaz, taman nas tračala cijela planeta, skupa sa svim potajno gostujućim izvanzemaljcima. Eto, nek se zna!
Nadalje, niti papinski apel za borbu protiv sekularne države ne može se okrstiti kao kakva neobičnost. Sasvim je razumljivo da rimski pontifex maximus pokušava iskoristiti poziciju duhovnog vođe ne bi li se domogao svjetovne vlasti i da bi mu u tom smislu najviše odgovarao teokratski poredak širom svijeta. Ili bar restauracija dobrog starog feudalizma.
Ali kad dobar dio i starijih i mlađih vjernika poziv svog vjerskog poglavara uzima za ozbiljno, e to je već strašno čudno. Vjerujemo, jer je apsurdno, da se njima zaista odjednom više ne sviđa jednakost građana pred zakonom, nego bi radije bili crkveni kmetovi i da se ovdje bjelodano radi o masovnoj hipnozi, mazohizmu i infantilizmu.
Kvir, do zla boga kvir!
Ali to nije sve, jer oni bi kompletnu legislativu usklađivali sa svojim osobnim kvir nagnućima, zabranjivali bi prekid trudnoće, propisivali forenzičke istrage za svaki spontani pobačaj, oformili ginekološku policiju i inkviziciju, a umjesto krivičnog dobili bismo kvirični zakonik.
No, ni tu nije kraj nastranosti. Ne, jer ima je toliko da joj nema kraja.
Stoga ćemo, zbog ekonomične uštede prostora i vremena, radije objasniti što nije protuprirodno. Dakle, zamislimo muškarca i ženu, jedan na jednu, a da su oboje zdravi i plodni, vjenčani pred svjedocima, u crkvenom obredu i smiju se poljubiti. Zatim zauzmu misionarski položaj i izvode općepoznate pokrete. Poslije toga se smiju opet poljubiti. U obraz, da si čestitaju na dobro obavljenom pokušaju oplodnje. I to je to. A sve ostalo je kvir, kvir, kvir!
I vi ste, drage čitateljice, kvir! I mi smo kvir i u skladu s time smatramo da bi bilo lijepo od nas da prigodno završimo ovaj prilog s nekoliko masnih vatikanskih tračeva, koje zasigurno još niste čule, a zasad niti nećete, jer smo suviše kvir i kao takve bjesomučno uživamo dok mučimo naše vjerne moronke i morone.
Zauzvrat, možete nas slobodno mrziti do mile volje, pod uvjetom da nas nastavite čitati.
U ime uredništva sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 28.06.2011. u 16:27 sati.