Kad je vremešni mafijozo Lorenzo Daza s revolverom u ruci zaprijetio nepoželjnom udvaraču da se makne od njegove lijepe kćeri Fermine, Florentinu Arizi nije zadrhtao glas, jer je osjećao da ga nadahnjuje Duh Sveti. Prinio je ruku prsima i rekao:
- Pucajte! Nema veće slave nego umrijeti zbog ljubavi.
Na krilima sudbinske neustrašivosti, poput mladog zaljubljenika iz glasovitog Marquezovog romana, stupala je prošle subote moja gejlezbo frendica Marki splitskom Rivom, u prvoj Povorci ponosa koju Dioklecijanov grad pamti. I dobro će ju zapamtiti i prisjetiti se mnogo puta, dok se budu redali podbačaji turističkih sezona do kojih obično dolazi kad se javno demonstrira raskoš trogloditske gostoljubivosti.
One, koja će uvijek za dom spremno namrčiti ‘zimmer frei’ na svaku ruševnu šupu i garažu, te vrijedno iznijeti škaf na terasu u očekivanju kiše ojra s milostivog neba, jer iz džepova turista više neće padati, nakon što se svijetom pronio glas da u Splitu obavljaju strogu selekciju gostiju, kamenom i žardinjerom u glavu.
Marki je na rečenu kurtoaziju, dostojnu Kurte, Murte i Azije, odgovorila sa srednjoevropskom ljubaznošću, elegantno pokazujući bosanski grb u pravcu neoustaške bagre nagurane u tzv. antigej prosvjed. Zašto ne, ako je srcu im prirasla NDH svojedobno upravo Bosnu toplo prigrlila, te u istom dahu udijelila vruć vritnjak neželjenoj Dalmaciji, prepuštajući je na milost i nemilost talijanskih fašista? Naravno da stoga svaki dalmatinski desničar s tri zuba u glavi i s istim brojem svršenih razreda škole, jednostavno mora obožavati uspomenu na spodobu poznatu pod nickom Poglavnik, čija je fenomenalna politika dovela do toga da pretci dotičnog krezubnika dobiju status prljavih schiava u Duceovom velebnom imperiju.
I sad se narečeni ustašoid i njemu slični javljaju u hrvatskom internetskom prostoru s prigodnim naricaljkama, ne bi li uvjerili prisutne da ipak nisu jako slaboumni, nego sasvim umjereno, ali ih pojave poput Marki dovode do nekontroliranog radikalizma kretenizma.
E, to mi je drago čuti!
Jer, na predstojećem Prajdu u Zagrebu idiote, kretene i sve koji se tako osjećaju neće provocirati samo Marki, nego i autorica ovog teksta. Vođena ne samo altruističnom solidarnošću i potrebom očuvanja mnogima suviše apstraktnog pojma ljudskih prava, već nečim daleko opipljivijim. Namjeravam stati u obranu svog osobnog fizičkog integriteta, ugroženog naletima nogometnonavijačke, lažnobraniteljske, nadrikatoličke fukare, koja je prevršila svaku mjeru i nepozvano zaokupila moju anatomiju – idu mi na jetra i na živce, pun mi ih je nos i popeli su mi se na vrh glave!
Tko su i što su uopće oni? Kojim pravom skupine obrazovno, odgojno i higijenski zapuštenih uličara nastupaju s prerogativima iranskih pasdarana i nama, boljima od njih, dijele lekcije, u nastojanju da nametnu svoja tobožnja shvaćanja mutno im nedokučivih pitanja s područja etike i aksiologije?
I otkad su tzv. antigej demonstracije nečije demokratsko pravo? Što je sljedeće? Antifeministički prosvjedi s porukom ‘žene, mrš u svoja četiri kuhinjska zida’?
Zapravo, ne bi me čudilo, početak ne tako davne Pinochetove hunte obilježili su pohodi besposličarskih mandrila okupljenih u paramilicijske falange, osobito predane prilježnom premlaćivanju i silovanju žena koje bi izašle na ulicu odjevene u hlače.
Naravno da bi sav ološ ovog svijeta najradije nekažnjeno prijetio, zastrašivao, prebijao i silovao. Ima li išta ljepše od toga? Ima, kad se spomenuti simptomi mentalne bolesti ne samo toleriraju, nego i promoviraju u muževnu vrlinu. I financiraju novcem opljačkanim od tih istih građana nad kojima se provodi teror. A sve pod blagoslovom političkih i ideoloških elita. Koje zasad svoje ulične jurišnike, skupljene s koca i konopca, treniraju samo na gejevima. A kad budu dovoljno uvježbani, prijeći će po potrebi i na ostale, na primjer na radnike, budu li suviše uporno inzistirali na isplati zarađenih dohodaka.
I zato tu kugu i koleru treba preventivno neutralizirati odmah sad, već na predstojećem zagrebačkom Prajdu.
Stoga pozivam sve blogere da se pridruže Povorci ponosa u subotu, 18.06, u 14h na Trgu žrtava fašizma.
Prema predviđanjima organizatora, ovaj Prajd bit će najmasovniji dosad, sasvim očekivano, s obzirom da više nije riječ o seksualnoj orijentaciji, nego o pravu na opstanak normalnih građana, koje možemo ostvariti samo ako nadjačamo lažno ćudorednu huligansku pošast.
- Tako je! Pobjeda je naša! – borbeno je uskliknula Marki.
- Čekaj malo, prvo se moramo okupiti u dovoljnom broju, a onda ćemo razbiti nadrikršćansku talibansku hordu, kao što su tebanski gejevi i gejfrendovi slistili Spartance kod Leuktre.
- Bravo! Pobijedili smo!
- Kud trčiš pred rudo? Pobijedit ćemo, ali nismo još.
- Ma jesmo!
- Ako misliš na Leuktru, moram te obavijestiti da si u zabludi. Ono nije bila gej parada, nego oružani sukob. Do čega, nadajmo se, u subotu neće doći, premda smatram da na svaki eventualni napad treba odgovoriti jednakom silom. No ipak, radije bih da sve ostane u okvirima političke borbe, po uzoru na legendarnu akciju Stadion iz 1941.
- Da, bilo bi lijepo. No, ako se kojim slučajem, recimo zbog iznenadnog proloma oblaka ili slijetanja izvanzemaljaca, ne realizira, nije bed. Imali smo mi ovdje daleko masovniju manifestaciju od hipotetičke gejfrendli akcije Stadion.
- Ma kada?
- Prije dva tjedna, kad je održana gejfrendli akcija Hipodrom!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 16.06.2011. u 07:32 sati.