ponedjeljak, 21.07.2008.
ČUVAJ SE DANČIKINE RUKE
 Mala Dančika, inače zdravo dijete, u zadnje vrijeme pokazuje neobične simptome: ukočeno držanje, vrh nosa cilja u stratosferu i služi se samo jednom rukom. Druga je zauzeta držanjem knjige. I to ne bilo kakve, nego 'Čuvaj se senjske ruke'. A ta je posebna. Osim što je djelo našeg odavno mrtvog besmrtnika Šenoe, opremljena je posvetom ravnatelja škole i dijeli se u znak priznanja osobito nadarenim učenicima.
Bez pretjerivanja, Dančika je na nekim područjima pravi virtuoz. Npr. u smišljanju isprika za nenapisane zadaće nitko joj nije ravan. I znala se veoma isticati među ostalim učenicima, naročito kad bi došla u školu s torbom punom barbika, tužeći se na sestru studenticu, da je opet zabunom ponijela njezine knjige i bilježnice na faks.
Usprkos svemu tome, početkom drugog polugodišta napisala je sjajan sastavak na temu 'Znanje je moć'. Za čistu peticu. A istu ocjenu dobila je iz svih predmeta na kraju godine. Razumljivo, talentiranim učenicima treba malo progledati kroz prste u predmetima koji im baš ne idu, a u Dančikinom slučaju to su svi, osim tjelesnog. I odnedavno, hrvatskog.
Naravno, za očekivati je da se izvanserijski radovi malih literarnih genija čitaju naglas pred razredom, tako da običan učenički puk čuje kako se to radi.
I zaista, pripadnici bogomdane elite, glasićima drhtavim od ponosa, čitali su svoje nezdravo dosadne štreberske sklepotine. Svi, osim Dančike.
Istinabog, i moje su kćeri ostale lišene te privilegije, štoviše nisu ni predložene za nagradu, iz jednostavnog razloga što prosvjetni radnici imaju katastrofalno loš ukus i mrze prave talente.
No ipak, prešle smo preko rečene nepravde i prolistale školski list, ispunjen nagrađenim radovima.. Mora se priznati, bilo je zanimljivih stvari.
Mali Leo, član Mense i mutant čiji je mozak opremljen audio-rekorderom tako da nepogrešivo reproducira sve što se na nastavi čulo, prepredeno se dosjetio smjestiti znak jednakosti između znanja i znanosti, a svoje ime u srca svih članova nastavničkog vijeća:
«Znanost je izvela čovjeka iz špilje na pravi put. Omogućila nam je let na Mjesec i Internet, te stoga moramo biti zahvalni velikim izumiteljima. Kad odrastem postat ću znanstvenik. Bavit ću se mogućnostima alternativnog pogona ili ću tražiti lijek protiv raka...bla...bla...bla...»
Petra, njegova konkurentica u borbi za prvo mjesto na top-listi starmalih izroda, zaigrala je pak na sigurnu kartu direktnog ulizivanja:
«Volim ići u školu, to divno mjesto ostat će zauvijek u mom srcu. Tu stječem znanja, koja će mi trebati tokom cijelog života. Zbog toga, nastavnike doživljavam ne samo kao neiscrpan izvor informacija, već kao najbolje prijatelje...truć...truć...truć...»
Naravno da su neiscrpni izvori informacija istinoljubivoj autorici ozareno dodijelili nagradu i štampali njena trabunjanja u školskom listu, kome će ako ne svojoj best frendici?
Međutim, Dančikinog sastavka u toj divotnoj tiskovini nema i njene bi mudrolije ostale zauvijek prekrivene velom tajne, a možda i željeznom zavjesom, da investigativni tim sastavljen od mojih blizanačkih potomčica, nije napokon pronašao corpus delicti. Putem sofisticirane detektivske metode 'tko se nije skrio magarac je bio': dok se jedna blizanka s Dančikom zavlači u špajzu, podrum i ormare, druga umjesto da broji do sto vrijedno ruje po crnoj plastičnoj vreći. Onoj, u koju je Dančika utrpala školske stvari, u nadi da će se roditelji jednom zabuniti i odnijeti je pred kuću, gdje će zajedno s ostalim smećem dočekati kamion Gradske čistoće.
No zahvaljujući špijunskom špurijusu mojih kćeri, zgužvani papir duž kojeg je junačka Dančikina ruka naškrabala tajanstveni sastavak, umjesto na smetlištu, našao se pred mojim zadivljenim očima, koje se još ne mogu nasititi sljedećeg teksta:
Znanje je moč.
Ja nevolim baš učit i ič u školu nekat mi zna bit dosadno pa neču bit na satu Onda se Ja znam otšuljat u blagavaonu ispod pulta gdje pot odmorom djele hranu. Tu me niko ne vidi pase igram s barbikama ali dok se Ja igram Ja i vidim tam prekputa. Gdje je knjižnica i soba za odmor nastavnika kat su umorni, I Ja znam vidjet kat dodže bivša razrednica od moje sestre. i za njom onda dodže nastavnik informatike. i onda ih nema dugo van, A ponekat dodže nastavnik tjelesnog pa ćeka tamo dok dodže nastavnik vjerunauka, I isto se zakljućaju i isto ih nema dugo van A ponekat udžu u nutra skupa nastavnica iz engleskog i učiteljica od jednog trečeg razreda Pa im se onda u brzo pridrudži zamjenik ravnatelja. i isto se i oni zakljućaju A kat nema njega u školi onda im dodže naš zaštitar A sanjim su još dulje u nutra.
I šta oni to rade u nutra Ja mislim da znam i mogla bi nekom reč al ipak neču Ja ipak mislim nek za sad to samo Ja znam Jer znanje je moč.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 16:10 - Dodaj komentar
(28) - Print
- #
nedjelja, 13.07.2008.
KROZ PUSTINJU, PRAŠUMU, SITO I REŠETO
 Drage i tobože cijenjene čitateljice, vaš omiljeni internet-časopis Morona u novom broju izvješćuje vas o kulturnom događaju sezone. Radojka Radijus-Gedžo, obilno sponzorirana umjetnica na području obnaženog rivanja u medije, nedavno se predstavila publici kao književnica.
Izalazak njenog književnog prvijenca, naslovljenog 'Kroz sito i rešeto', medijski je dobro pokriven, a poslovično razotkrivena autorica dovela je na promociju i svog ispovjednika, velečasnog Boženka Ćunka. Ćunko je autobiografski roman mlade spiskateljice pohvalio jer je spiskala oveću sumu, ne samo na troškove čašćenja urednika, nego i honorirajući podršku Crkve, a osim toga djelo je dokaz djelovanja providnosti. Uvijek u providnoj odjeći, skačući od jednog sponzora do drugog, medijska zvijezda Radijus-Gedžo ipak se uspjela koliko-toliko opismeniti, što je uistinu čudo božje.
I ne samo da znade sva slova, nego njezin uradak čak sadrži i hipotetske naznake natruha literarne vrijednosti. Uložimo li veći mentalni napor, možemo ga usporediti s klasikom 'Kroz pustinju i prašumu' uzoritog katolika Sienkiewicza i preporučiti za školsku lektiru.
Naime, oba romana obiluju dinamičnim radnjama, a likovi brode kroz bure i avanture da bi na koncu potonuli u bračnoj luci. Tako se i nekad nestašna, a uvijek rado razgolićena Radijus-Gedžo naposljetku udala za imućnog mladoženju i donijela na svijet ni pet, ni šest, nego dvoje djece. Aleluja!!!
S obzirom da je tiskan u nakladi ugledne izdavačke kuće Koprofil, čiji se urednici sigurno ne bi srozali dotle da izdaju kakvogod sranje ako im autor ubaci nešto eura u džep, nemamo razloga sumnjati u književnu vrijednost romana 'Kroz sito i rešeto'. Stoga smo angažirali renomiranu književnu teoretičarku.
Dr. Palinodija Bježi-Ideguja spremno se odazvala i rečenom djelu posvetila nadahnutu kritiku:
Vjerojatno najutjecajniji uzor modernog romana, Joyceov Uliks, građen je na ideji dekonstrukcije mita u banalnosti svakodnevice. Za razliku od Joycea, autorica romana 'Kroz sito i rešeto' banalnost fizičkih, u njenom slučaju istovremeno i poslovnih, odnosa uzdiže do paradigme, te tako postaje ishodište osebujne strukture, možda ne mita, ali svakako legende. Osobito u očima onih čitatelja koji redovite ili čak svakodnevne odnose smještaju u svijet bajke.
Jednosmjerno linijska naracija, lišena esejističkih digresija, ali zato prožeta fabularnom i općenitom retardacijom, prostosrdačno gradi masno tkivo ovog pusto-lovnog romana, u kojem pusta lova neoporezivo pada u džepove autoričinog alter-ega, nazvanog Rajka Radodajka.
Kako nas upozorava ruski strukturalist Lotman, jedan od temeljnih postupaka u izgradnji priče premještanje je likova u prostoru. U skladu s time, rečena Radodajka defilira kroz živopisne interijere, od svlačionica nogometnih momčadi do mnogih hotelskih soba, u kojima se po potrebi premješta s kreveta na pod, s bidea na lavabo, s balkona na ormar.
Bez obzira gdje se naša junakinja zatekla, svugdje se odigrava dinamična radnja, koja se uglavnom vrši na subjektu pripovijedanja, a ponekad i ispod.
Stepenasti tip razvijanja fabule vjerno slijedi Rajkin uspon, preko sve izdašnijih sponzora, do konačne bračne sreće, dajući pritom prostor dramaturškim obratima s leđa na trbuh i obratno.
Neumoran rad junakinje na sebi i drugima, uključujući članove uže obitelji, definira 'Kroz sito i rešeto' kao Bildungsroman, koji tematizira Rajkino odrastanje, te bujni razvoj njene osobnosti, s naglaskom na bildanju kružnih mišića.
Budući da su brojni muški likovi vođeni nesvakidašnje čvrstom i kruto samostojećom motivacijom, u ovom avan-turističkom romanu nitko u avan ne tura, već točno zna što hoće, a od glavne junakinje to i dobije.
Rezimirajmo zaključkom da nas ovo djelo vodi na mukotrpno putovanje kroz čudesne nakupine sirove građe iz intimnog dnevnika autorice. Ova se svojim pisanjem o privatnosti neopozivo afirmirala kao istaknuta javna osoba. Ženskog spola. Rječju – kao javna žena, koja svojim svijetlim primjerom čitatelju vraća pouzdanje u sferu individualne slobode, pod okriljem koje je dozvoljeno izvoditi i najsramotnije budalaštine, a tko ima dovoljno novca, može ih čak i ukoričiti! I s punim pravom računati na podršku medija, te državnih i vjerskih institucija.
U ime uredništva, sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 00:46 - Dodaj komentar
(24) - Print
- #
nedjelja, 06.07.2008.
POD BREMENOM LJUBAVI
 Nije lako današnjim roditeljima, sve će poduzeti da usreće svoju djecu. Spremni su čak i dići ruku protiv fizičkog kažnjavanja . Neki je dižu nebrojeno puta zaredom. I puštaju da padne na pozadinu voljenog potomka. Što ne znači da su pristalice fizičkog kažnjavanja, nego samo za dobrobit djece sve od sebe daju. Po turu.
Ali to nije ono pravo premlaćivanje djece i žalosno je što nam zakone pišu ljudi posve neupućeni u terminologiju i problematiku.
Premda, u stvari, problema nema. Kakve god zakone donijeli, roditelji će ih jednostavno i dalje kršiti. Bar toliko mogu učiniti da osiguraju djeci bezbrižno djetinjstvo. Kad dobiju batine, nemaju više brige. Odgulili su svoje i mogu dalje raditi svinjarije.
Nitko nema tu moć da oduzme djeci pravo na kaznu. Ne boje se roditelji ni zakona, ni policije. Jedino od čega strepe je vrijeme.
Jer, vjerovali ili ne, jednom dođe vrijeme kad više nema smisla tući dijete.
I što onda? Već je veliko, ali još uvijek maloljetno. I potpuno oguglalo na batine!
Otac prijeti sinu šakom, a ovaj se smije. Kad dobije po labrdi, ceri se i dalje, samo što mu fali pokoji prednji zub.
Potpuni fijasko! Em odgojni cilj nije postignut, em treba platiti zubara.
Što u takvoj situaciji preostaje roditelju koji je svu pedagošku mudrost utemeljio na metodi batine i mrkve? Zapravo, uglavnom batine, jer mrkva može poslužiti u disciplinske svrhe samo ako je veoma tvrda i dugačka, takoreći – čudo od povrća.
Teška srca, prvi puta u životu, roditelj će nabaviti ubitačno sitnim slovima štampan i priglupom čitateljstvu nepodesan priručnik o odgoju, da bi ga već sljedećeg dana podmetnuo pod rasklimana vrata šupe.
Zbog svega toga, a vođena plemenitom namjerom da napaćenom hrvatskom roditeljstvu olakšam život, navest ću kraći popis veoma jednostavnih, psihologiji tupsona naviklih da mlate djecu prilagođenih, odgojnih postupaka. Prednost je što omogućuju da se na svom omiljenom adolescentu iživljavate do mile volje, a da pritom ne primijenite fizičku silu:
- Čekajte ga/ju pred školom, odjeveni u halje Hare-Krišne, lupajte u triangl i pjevajte 'išla majka s kolodvora'.
- Saznajte kamo je otišao/la na tulum i nenajavljeni banite na rečenu adresu. Priključite se društvu i zabavljajte prisutne prepričavajući meksičke sapunice glasom koji odaje duboku potresenost.
- Mjesecima mu/joj obećavajte prekrasnog kućnog ljubimca za rođendan, a onda donesite malog puža u glavici salate.
- Kriomice izlijte kriglu vode na njegovu/njenu plahtu, a kad mu /joj dođu prijatelji, stanite kopati po posteljini, te izvucite mokru plahtu uz panični uzvik: «Ups, noćas ti se opet dogodilo!»
- Kad god možete, javite se na njegov/njen mobitel i recite: «Dobili ste Centar za podupiranje predbračne čistoće, kako vam možemo pomoći?»
- Nabavite velike zvučnike i navijajte do daske hitove Zdenke Vučković i Ane Štefok.
- Zaspamajte mu/joj mail-box.
- Dok zajedno hodate ulicom, neopazice bacite na tlo novčanicu od 50 kn, a kad je mali gramzivac spazi i posegne za njom, pokupite je njemu/njoj ispred nosa.
- Zateknete li ga/ju u ljubakanju, ushićeno se nacerite, zatvorite vrata i ostavite ih nasamo. Curu/dečka zaskočite na odlasku, gurnite mu/joj 100 kn u džep i plačljivo procvilite: «Puno ti hvala što si izdržao/izdržala tako dugo. Svi prijašnji/prijašnje su pobjegli/e nakon pet minuta!»
- Kad na cesti spazite nekoga od njegove/njezine ekipe, zaletite se do prvog kontejnera i razvlačite otpad.
- Otvorite blog pod njegovim/njezinim punim imenom i pišite, narodnim poslovicama protkane, hvalospjeve školskim predmetima, profesorima i roditeljima. U svakom postu istaknite da treba slušati starije. Tekstovima pridružite vašem djetetu najomraženije fotografije iz obiteljskog albuma. Nikako nemojte zaboraviti onu gdje ima dvije godine i sjedi na tuti. Nju uvećajte i naslovite sa: Tko bi rekao da ću postati štreber?
- Iako u pubertetskoj dobi batine više nemaju svrhe, može se desiti da ga/ju kojiput izlemate, iz navike. Ako vas mala hulja tuži, narišite si crnu šljivu ispod oka i tvrdite da je on/ona prvi počeo/la.
- Padne li razred, recite da se ne ljutite i u znak dobre volje odvedite ga/ju na prekomorsko putovanje. U Sudan. Tamo ništariju prodajte u roblje. Pri kraju praznika se vratite i otkupite lijenu mrcinu. Ako imate volje.
- U slučaju da traži džeparac, zamolite profesora matematike da vam sastavi veoma tešku jednadžbu, u rangu onih na natjecanjima. Recite djetetu da će dobiti džeparac kad je riješi i to u iznosu koji odgovara rješenju. Za svaki slučaj, neka rješenje bude 1, što znači jednu kunu. Ipak, čak i da je 10.000, budite bez brige. Vaš potomak nikad neće vidjeti taj novac. Ako je od ranog djetinjstva redovito dobivao/la batine, nema šanse. Naime, neki psiholozi tvrde da fizičko kažnjavanje ometa razvoj inteligencije. Bar mislim tako. Odnosno, naišla sam na neke sajtove s područja razvojne psihologije i puni su tablica, grafikona, korelacija i raznih brojki, velikih i malih. Čini mi se da je riječ o odnosu između intelektualnog razvoja i odgojnih metoda, ali istini za volju - ne mogu se pohvaliti da sam puno skopčala. Mene su, znate, tukli.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 02:12 - Dodaj komentar
(52) - Print
- #
|
|
|
