ponedjeljak, 24.07.2006.
PROBUDITE SE I PJEVAJTE
Drage blogerice i blogeri, mene nema.
Na godišnjem sam.
Srećom, uspjela sam dogovoriti zamjenu.
Moj prijatelj Phil Collins spremno je uskočio.
Ako zapne, pomoći će mu naš zajednički kompić, pogodite koji, upravo onaj o kojem Phil oduševljeno govori, pa čak i pjeva. Poslušajte i zapjevajte s njim!
- 09:09 - Dodaj komentar
(9) - Print
- #
nedjelja, 16.07.2006.
KLETVA
 Kao što svi znamo «postoji vrijeme za svaki posao pod nebom...vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori...»
A bome i vrijeme kad se psuje.
To je onda kad vratima pričepimo nožni prst. Ili nam stigne račun od T-coma.
Isto tako, za trajanja školskog ferija, dok se igra graničara sa škvadrom iz ulice, a nikako u razredu pred učiteljicom.
«Jebem te u glavu, fak, šit, skru ju, merde, šajze, madafaka!», razliježu se nježni glasići iz dvorišta.
Kao ponosna majka ne mogu ne zamijetiti nesvakidašnji dar za strane jezike. I visoku razinu komunikacijskih vještina. Moje kćeri točno znaju kada, kome i kako opsovati.
Dar je to koji dijele sa najvećim književnicima, tipa Rabelaisa, da precizno i ciljano prostače. A ne bezvezno, svodeći psovku na ubogu repetitivnu poštapalicu, kojom se prikriva nedostatak jasnoće i smisla. Valjda nam je to genetski dano. Da nepogrešivo razlikujemo ispravno od neispravnog psovanja. I s gađenjem uzmičemo od vulgarno nemarnog odnosa spram psovke. Na primjer ovakvog:
«Ajd u PEECHKU matrinu. Ajd u pizdu materinu Ajd u PEECHKU strininu Ajd u pizdu strininu PEECHKA ti materina Pizda ti materina PEECHKA ti strinina Pizda ti strinina Ajd u kurac Jebi se Ko te jebe Pusi kurac Nemoj zajebavat Jebo ti pas mater. Jebo ti vrag mater. Jebo ti vrag oca i mater. Jebat cu ti sve i dijete kad ti se rodi! Svrsim ti kcerkici na benkicu. Jebem ti dete od kile i sve ti jebem u pizdu mame li ti ga sjebem. Itd…”
Tirada od oko dvije kartice, koju sam našla među komentarima ispod posta od 5.06, trebala je demonstrirati psovačku i inu verbalnu virtuoznost autora, inače člana DHK-a. Trebala je, ali nije, iz banalno jednostavnog razloga što pisac spomenutih redova nema pojma kako i o čemu bi pisao? Te u nedostatku talenta i znanja, siluje, masakrira i zloupotrebljava, ni krivu mu ni dužnu, psovku.
Tom prljavom rabotom, usmjerenom protiv narodnog jezičnog blaga, ispunio je čak nekoliko tisuća frapantno dosadnih stranica, lišenih glave, repa, radnje i smisla, te objavio desetak knjiga.
Inače, poznajem tog jadnička iz viđenja, redovito se pojavljuje na svim književnim manifestacijama. Sitan, ispijeni mršavko, od nekih pedesetak godina, živi sa bolesnom majkom, koja mu služi za kućanske poslove i da je nemilice premlati kad god se napije, za kaznu što ga je takvog rodila.
Ah, što se tu može, umjetnost je prokletstvo, mnogi su veliki pisci bili duševno poremećeni. Jedino što su oni, za razliku od ovdje spomenutog, znali napisati i pokoju zanimljivu i uspjelu stranicu.
Ali nema veze što ga nitko živ ne čita, važno je da on figurira kao književnik, jer ima izdavača. Časnog čovjeka koji znade prepoznati prave vrijednosti. I zgraža se na samu pomisao da bi mogao npr. izdavati blogere, jer je to njemu šund i ispod časti.
Stoga se bavim mišlju da ga pokušam razuvjeriti, putem javnog pisma.
Pa kad smo već kod časti, za početak bih ga počastila stihovima našeg velikog pjesnika: «Naiđoh svugdje – ko na gad-/ na lice časno glupo.../ Kad glupost vrijeđa ljudski stid/ i pljusko bih i lupo...»
A zatim bih nastavila stilom, kojeg dotični urednik izdavačke kuće nadasve cijeni:
«Mater ti tvoju, orangutane retardirani, tebi i kvaziintelektualnim mafijaškim stočarima, koji su ti dali posao! Nećete dugo, šmrklji lopovski, svima su već jasne vaše muljaže i plindranja državnih fondova, balegari rodijački, vi se tobože bavite kulturom, ma jebe se vama za kulturu, vi ste razbojnička fukara i krast ćete sve dok ne dobijete kolcem po tikvi, a kako stvari stoje, na to nećete dugo čekati, oca li vam kurvanjskog ustaško-partizansko-komunističko-feudalno-kapitalističkog, Goli otok je predobro mjesto za vas, barabe balkanske!!!»
Eto, cijenjeni gospodine uredniče, nadam se da sam ovime podigla kulturnu razinu svog bloga, te da će odsad u Vašim očima predstavljati pravo književno djelo.
Vjerujem da ćete me imati u vidu, a ja ću nastojati unaprijediti svoj izričaj u zadanom smjeru, koliko god bude u mojoj moći.
S poštovanjem,
Lucy Fair,
Vaša dopisnica iz Zone sumraka
P.S. I još jedna sitnica, naknadno mi je palo na pamet, a mislim da bi Vam se moglo veoma svidjeti – dabogda Vam sav novac koji ste pokrali poreznim obveznicima otela rođena djeca, da si kupe heroina, kokaina, kreka i ostalog dreka, tako da totalno osiromašeni, pod stare dane, skupljate na placu gnjile paradajze! Hvala na pažnji!
- 19:15 - Dodaj komentar
(21) - Print
- #
nedjelja, 09.07.2006.
HOPLA, MI PLEŠEMO!
 «Veoma je jednostavno», uvjeravala me moja frendica Marki, «ukucaš u Google 'sexy songs' i prikaže ti se stotinjak linkova, koji vode na istoimene stranice. Tamo su objavljene top-liste seksi pjesama, po izboru vodećih muzičkih kritičara, blogera i ljudi koji od dosade nisu znali kaj bi, pa hajde da otvore web-sajt i izvjese svoj popis najseksi pjesama svih vremena. Sve liste na brzaka pročitaš i zabilježiš 400-500 naslova koji se najčešće spominju. I onda jedan po jedan potražiš preko playera. Ili na nekom blog-radiju. A može i putem torrenta. Lijepo ih skineš, a ja ću se potruditi da cijeli fajl preslušam i nema sumnje da ću tamo naći onu prekrasnu seksi stvar koja ide 'pam-taram-taram', jebiga, ne znam riječi...»
Iskreno, ne znam ni ja!
Ostala sam bez teksta i nemam pojma što reći u ovoj situaciji?
Kao prvo, inteligentnog li plana! I ujedno zgodne razbibrige za utući sljedeća tri-četiri tjedna, a usput pokupiti milijun virusa i uništiti comp jednom za svagda, tako da napokon moram kupiti novi!
Kakav je mozak Marki!
Zašto se ja nikad ne bih uspjela dosjetiti tako sofisticirano pametnog rješenja? Nego uglavnom dolazim na trivijalno smiješne zamisli, na primjer – da nazovem svoju staru poznanicu Đurđu? Ona se bavi visokom znanošću, radi na važnim istraživačkim projektima, predaje na faksu i svestrano je obrazovana. Pa, možda će znati i kako se zove stvar koja ide 'pam- taram- taram'?
Posebno uzmemo li u obzir da je prije akademske karijere obnašala odgovornu dužnost DJ-a na jednoj omladinskoj radio-stanici i proslavila se pod umjetničkim pseudonimom Đuka Đuboks.
«Čuj, ako zoveš zbog upisa na faks, stvarno ne mogu ništa, ove godine imamo ludnicu s djecom branitelja, žao mi je...»
«Ne, Đuka, ne trebam mjesto na faksu, nego ima jedna stvar, a ne znam kak se zove, ni tko pjeva...»
«To može! Ajde pucaj!»
«Pjevaj, sunce ti žarko!», prosiktala sam i gurnula slušalicu Marki u njušku.
«Pam-taram-taram-čika-pam-taram-taram-čika-pam...hm...mislim da riječi idu to you, to me, too soon ili tak nekak...»
"Tak nikak, nego idu Too late, too soon", glasio je trenutni pravorijek sveznajuće Đuke Đuboks. Radi se o hitiću iz 90-tih, u izvedbi kubanskog imigranta Jona Secade.
Tvorevina je to, u kojoj ni uz najbolju volju ne vidim, ne čujem, čak niti slutim natruhu ičega što bi opravdalo epitet 'seksi'.
Banalna, tugaljiva pričica iz svakodnevnog života, jednostavno konstruirana, u formi trokuta, bračnog. I raznostraničnog, u smislu da ljubavnik doprinosi raznovrsnosti, a muž stoji u znaku tupog kuta.
Dakle, neki prezaposleni jadničak bane u vlastitu kuću u nevrijeme i zatekne ženu u klinču s drugim. Pa se onda jada, nariče i tuli očajnički, pitajući se u čemu je stvar?
Jel' naletio prekasno ili prerano, too late ili too soon?
Što tu ima seksi?
Osim ako u zadnjih desetak godina glupost nije službeno proglašena za odlučujuću značajku muškog seksepila?
Siroti rogonja u svojoj mizeriji ide dotle da spremno optužuje sebe – kriv je što je ostavio ženu samu kod kuće, pa je nujna i slaba, nemoćno pokleknula pred iskušenjem.
I takvu crnu bedastoću Marki doživljava kao seksi stvar? Štoviše, namjerava je mailom poslati neodoljivoj ženi, koju je nedavno upoznala. Što li joj misli poručiti time, osim da ima sumnjiv ukus?
«Bez brige, shvatit će poruku», uvjerava me Marki, « njezin muž, zbog posla, puno izbiva iz kuće, kužiš?»
«Aha, kužim. Daješ joj do znanja kako bi bilo super da te pozove k sebi trenutak prije nego se on vrati, tako da vas zatekne u akciji. Jer tebe, iz neodređenih razloga, poznatih tek odabranim psihijatrima, veoma vesele neprilične i skandalozne situacije.»
«Tststs, sve si krivo povezala. Štos je u tome da je pjesma jednostavno neodoljivo seksi! Ne možeš do toga doći logičkom analizom. Probaj uhvatiti pravi feeling. Daj ustani i lagano se ljuljaj u ritmu.»
«Mogu se i sama zaljuljati, bez tvoje pomoći, skidaj šape s mene, iš!»
«Opa, cure! Vi plešete! Uz tako neodoljivo seksi laganicu, prekrasno! Evo, odmah ću vam se pridružiti, za sekundu!», viknuo je oduševljeno moj zakoniti Debeli s vrata. Obdaren sposobnošću da uleti baš u pravi čas, ni too late, niti too soon.
Samo mi je još to trebalo! Opet ću morati odglumiti napad migrene!
A tebi, Marki, u međuvremenu posvećujem prelijepu, nježnu pjesmicu koja ide otprilike ovako:
Svaki tren je meden
sa tobom proveden,
taram-taram-taram-tam-tam-ram-tam-taram,
tolika si svinja da pomislim često
kako zvjerinjak je za te pravo mjesto...
I budi sretna ako je, ovako uzrujana, zabunom ne pošaljem tvojoj novoj simpatiji, sa tvoje stare adrese, čiju si lozinku neoprezno ostavila u mojem compu!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 13:20 - Dodaj komentar
(13) - Print
- #
subota, 01.07.2006.
PJESME NEVINOSTI, PJESME ISKUSTVA
 Boravak na moru veoma je osvježio moju frendicu Marki. Vratila se sva razdragana i raspjevana. Kako i ne bi, nakon boravka u hotelu s pet zvjezdica?
Kamo vjerojatno nikada u životu ne bi kročila, da je nije povela njezina novopečena gejlezbo partnerica. U znak zahvale, jer joj je Marki razotkrila sasvim nove aspekte seksualnosti. Kojih se ona sama nikad ne bi dosjetila, niti bi joj ikada pali na pamet ili igdje drugdje, da je Marki nije uhvatila tokom financijskih transakcija, u ekstremnom raskoraku sa slovom zakona.
Tako raskrečenoj, postavila je ultimatum 'policija ili ja' i Blanka Kleptomanka odlučila se za manju perverziju. Radije u luksuzni hotel s pet zvjezdica i sa jednom lezbom, nego u zatvor, gdje će biti zvijezda među stotinama takvih kao Marki.
U hipu je donijela mudru odluku, s blagotvornim djelovanjem na obje sudionice.
Marki se uz Blanku napokon našla nadomak života na visokoj nozi, uz šansu da se i sama obogati. Spretno je iskoristila šansu i vratila se bogata. Iskustvom i dragocjenim spoznajama. Prvenstveno onom da osobi koja živi od krađe i prijevare ne treba vjerovati, čak ni kad kaže 'idem po novine'.
Jer Blanka se nije vratila s novinama. Niti bez njih. Bit će da je uhvatila zadnju kartu za krstarenje Sredozemljem, na brodu koji je isplovio dok je Marki nevino tonula u san, na raskošnom vodenom krevetu, ispod svilenog baldahina.
Do jutra, Blanka je vjerojatno sklopila brojne unosne ugovore sa mnoštvom stranih turista, prodajući im stambene i poslovne kvadrate u Dioklecijanovoj palači i Vespazijanovom amfiteatru.
A Marki je za jedno noćenje morala ujutro izvrnuti džepove i istresti na pult recepcije sve, do zadnjeg novčića. Zbog čega je Blanki neizmjerno zahvalna. S obzirom da joj je, tako olakšanoj, preostala samo koncepcija 'travelling light', u veoma doslovnom smislu, koji podrazumijeva povratak kući autostopom. Što je bilo predivno.
Nakon pustih sati klipsanja na nesmiljenoj pripeci i gutanja prašine kraj ceste, Marki je napokon povezla jedna predivna žena. S predivnom kosom i predivnim očima, u predivnom autu, s predivnom klimom.
I desilo se nešto predivno.
«Rekla ti je da ste stvorene jedna za drugu?»
«Da. Zapravo, poručila mi je. Putem muzike. Cijelim putem puštala je predivne sentiše, baš one koje i ja volim. Predložila sam joj da razmijenimo naše naj-hot MP3 fajlove i zamisli – dala mi je svoju mail-adresu!»
«Ma, predivno!»
«Odmah bum joj poslala onu fenomenalnu, seksi stvar, čim je nađemo negdje na netu. Preko tvog kompa, moj ima viruse...»
«O.K, kak se stvar zove?»
«Nemam pojma!»
«A tko je izvođač?»
«Hm, ne bih znala reći...»
«Pa kak da je onda iskopamo?»
«Nemam blage veze. Ali, točno znam o kojoj se stvari radi, ide onak – pam-taram-taram-čika-pam-taram-taram, kužiš?»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 21:58 - Dodaj komentar
(32) - Print
- #
|
|
|
