Marketing
HOPLA, MI PLEŠEMO!
«Veoma je jednostavno», uvjeravala me moja frendica Marki, «ukucaš u Google 'sexy songs' i prikaže ti se stotinjak linkova, koji vode na istoimene stranice. Tamo su objavljene top-liste seksi pjesama, po izboru vodećih muzičkih kritičara, blogera i ljudi koji od dosade nisu znali kaj bi, pa hajde da otvore web-sajt i izvjese svoj popis najseksi pjesama svih vremena. Sve liste na brzaka pročitaš i zabilježiš 400-500 naslova koji se najčešće spominju. I onda jedan po jedan potražiš preko playera. Ili na nekom blog-radiju. A može i putem torrenta. Lijepo ih skineš, a ja ću se potruditi da cijeli fajl preslušam i nema sumnje da ću tamo naći onu prekrasnu seksi stvar koja ide 'pam-taram-taram', jebiga, ne znam riječi...»
Iskreno, ne znam ni ja!
Ostala sam bez teksta i nemam pojma što reći u ovoj situaciji?
Kao prvo, inteligentnog li plana! I ujedno zgodne razbibrige za utući sljedeća tri-četiri tjedna, a usput pokupiti milijun virusa i uništiti comp jednom za svagda, tako da napokon moram kupiti novi!
Kakav je mozak Marki!
Zašto se ja nikad ne bih uspjela dosjetiti tako sofisticirano pametnog rješenja? Nego uglavnom dolazim na trivijalno smiješne zamisli, na primjer – da nazovem svoju staru poznanicu Đurđu? Ona se bavi visokom znanošću, radi na važnim istraživačkim projektima, predaje na faksu i svestrano je obrazovana. Pa, možda će znati i kako se zove stvar koja ide 'pam- taram- taram'?
Posebno uzmemo li u obzir da je prije akademske karijere obnašala odgovornu dužnost DJ-a na jednoj omladinskoj radio-stanici i proslavila se pod umjetničkim pseudonimom Đuka Đuboks.
«Čuj, ako zoveš zbog upisa na faks, stvarno ne mogu ništa, ove godine imamo ludnicu s djecom branitelja, žao mi je...»
«Ne, Đuka, ne trebam mjesto na faksu, nego ima jedna stvar, a ne znam kak se zove, ni tko pjeva...»
«To može! Ajde pucaj!»
«Pjevaj, sunce ti žarko!», prosiktala sam i gurnula slušalicu Marki u njušku.
«Pam-taram-taram-čika-pam-taram-taram-čika-pam...hm...mislim da riječi idu to you, to me, too soon ili tak nekak...»
"Tak nikak, nego idu Too late, too soon", glasio je trenutni pravorijek sveznajuće Đuke Đuboks. Radi se o hitiću iz 90-tih, u izvedbi kubanskog imigranta Jona Secade.
Tvorevina je to, u kojoj ni uz najbolju volju ne vidim, ne čujem, čak niti slutim natruhu ičega što bi opravdalo epitet 'seksi'.
Banalna, tugaljiva pričica iz svakodnevnog života, jednostavno konstruirana, u formi trokuta, bračnog. I raznostraničnog, u smislu da ljubavnik doprinosi raznovrsnosti, a muž stoji u znaku tupog kuta.
Dakle, neki prezaposleni jadničak bane u vlastitu kuću u nevrijeme i zatekne ženu u klinču s drugim. Pa se onda jada, nariče i tuli očajnički, pitajući se u čemu je stvar?
Jel' naletio prekasno ili prerano, too late ili too soon?
Što tu ima seksi?
Osim ako u zadnjih desetak godina glupost nije službeno proglašena za odlučujuću značajku muškog seksepila?
Siroti rogonja u svojoj mizeriji ide dotle da spremno optužuje sebe – kriv je što je ostavio ženu samu kod kuće, pa je nujna i slaba, nemoćno pokleknula pred iskušenjem.
I takvu crnu bedastoću Marki doživljava kao seksi stvar? Štoviše, namjerava je mailom poslati neodoljivoj ženi, koju je nedavno upoznala. Što li joj misli poručiti time, osim da ima sumnjiv ukus?
«Bez brige, shvatit će poruku», uvjerava me Marki, « njezin muž, zbog posla, puno izbiva iz kuće, kužiš?»
«Aha, kužim. Daješ joj do znanja kako bi bilo super da te pozove k sebi trenutak prije nego se on vrati, tako da vas zatekne u akciji. Jer tebe, iz neodređenih razloga, poznatih tek odabranim psihijatrima, veoma vesele neprilične i skandalozne situacije.»
«Tststs, sve si krivo povezala. Štos je u tome da je pjesma jednostavno neodoljivo seksi! Ne možeš do toga doći logičkom analizom. Probaj uhvatiti pravi feeling. Daj ustani i lagano se ljuljaj u ritmu.»
«Mogu se i sama zaljuljati, bez tvoje pomoći, skidaj šape s mene, iš!»
«Opa, cure! Vi plešete! Uz tako neodoljivo seksi laganicu, prekrasno! Evo, odmah ću vam se pridružiti, za sekundu!», viknuo je oduševljeno moj zakoniti Debeli s vrata. Obdaren sposobnošću da uleti baš u pravi čas, ni too late, niti too soon.
Samo mi je još to trebalo! Opet ću morati odglumiti napad migrene!
A tebi, Marki, u međuvremenu posvećujem prelijepu, nježnu pjesmicu koja ide otprilike ovako:
Svaki tren je meden
sa tobom proveden,
taram-taram-taram-tam-tam-ram-tam-taram,
tolika si svinja da pomislim često
kako zvjerinjak je za te pravo mjesto...
I budi sretna ako je, ovako uzrujana, zabunom ne pošaljem tvojoj novoj simpatiji, sa tvoje stare adrese, čiju si lozinku neoprezno ostavila u mojem compu!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 09.07.2006. u 13:20 sati.