::LUCY FAIR::

nedjelja, 16.07.2006.

KLETVA

Kao što svi znamo «postoji vrijeme za svaki posao pod nebom...vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori...»
A bome i vrijeme kad se psuje.
To je onda kad vratima pričepimo nožni prst. Ili nam stigne račun od T-coma.
Isto tako, za trajanja školskog ferija, dok se igra graničara sa škvadrom iz ulice, a nikako u razredu pred učiteljicom.
«Jebem te u glavu, fak, šit, skru ju, merde, šajze, madafaka!», razliježu se nježni glasići iz dvorišta.
Kao ponosna majka ne mogu ne zamijetiti nesvakidašnji dar za strane jezike. I visoku razinu komunikacijskih vještina. Moje kćeri točno znaju kada, kome i kako opsovati.
Dar je to koji dijele sa najvećim književnicima, tipa Rabelaisa, da precizno i ciljano prostače. A ne bezvezno, svodeći psovku na ubogu repetitivnu poštapalicu, kojom se prikriva nedostatak jasnoće i smisla. Valjda nam je to genetski dano. Da nepogrešivo razlikujemo ispravno od neispravnog psovanja. I s gađenjem uzmičemo od vulgarno nemarnog odnosa spram psovke. Na primjer ovakvog:
«Ajd u PEECHKU matrinu. Ajd u pizdu materinu Ajd u PEECHKU strininu Ajd u pizdu strininu PEECHKA ti materina Pizda ti materina PEECHKA ti strinina Pizda ti strinina Ajd u kurac Jebi se Ko te jebe Pusi kurac Nemoj zajebavat Jebo ti pas mater. Jebo ti vrag mater. Jebo ti vrag oca i mater. Jebat cu ti sve i dijete kad ti se rodi! Svrsim ti kcerkici na benkicu. Jebem ti dete od kile i sve ti jebem u pizdu mame li ti ga sjebem. Itd…”

Tirada od oko dvije kartice, koju sam našla među komentarima ispod posta od 5.06, trebala je demonstrirati psovačku i inu verbalnu virtuoznost autora, inače člana DHK-a. Trebala je, ali nije, iz banalno jednostavnog razloga što pisac spomenutih redova nema pojma kako i o čemu bi pisao? Te u nedostatku talenta i znanja, siluje, masakrira i zloupotrebljava, ni krivu mu ni dužnu, psovku.
Tom prljavom rabotom, usmjerenom protiv narodnog jezičnog blaga, ispunio je čak nekoliko tisuća frapantno dosadnih stranica, lišenih glave, repa, radnje i smisla, te objavio desetak knjiga.
Inače, poznajem tog jadnička iz viđenja, redovito se pojavljuje na svim književnim manifestacijama. Sitan, ispijeni mršavko, od nekih pedesetak godina, živi sa bolesnom majkom, koja mu služi za kućanske poslove i da je nemilice premlati kad god se napije, za kaznu što ga je takvog rodila.
Ah, što se tu može, umjetnost je prokletstvo, mnogi su veliki pisci bili duševno poremećeni. Jedino što su oni, za razliku od ovdje spomenutog, znali napisati i pokoju zanimljivu i uspjelu stranicu.
Ali nema veze što ga nitko živ ne čita, važno je da on figurira kao književnik, jer ima izdavača. Časnog čovjeka koji znade prepoznati prave vrijednosti. I zgraža se na samu pomisao da bi mogao npr. izdavati blogere, jer je to njemu šund i ispod časti.
Stoga se bavim mišlju da ga pokušam razuvjeriti, putem javnog pisma.

Pa kad smo već kod časti, za početak bih ga počastila stihovima našeg velikog pjesnika: «Naiđoh svugdje – ko na gad-/ na lice časno glupo.../ Kad glupost vrijeđa ljudski stid/ i pljusko bih i lupo...»
A zatim bih nastavila stilom, kojeg dotični urednik izdavačke kuće nadasve cijeni:
«Mater ti tvoju, orangutane retardirani, tebi i kvaziintelektualnim mafijaškim stočarima, koji su ti dali posao! Nećete dugo, šmrklji lopovski, svima su već jasne vaše muljaže i plindranja državnih fondova, balegari rodijački, vi se tobože bavite kulturom, ma jebe se vama za kulturu, vi ste razbojnička fukara i krast ćete sve dok ne dobijete kolcem po tikvi, a kako stvari stoje, na to nećete dugo čekati, oca li vam kurvanjskog ustaško-partizansko-komunističko-feudalno-kapitalističkog, Goli otok je predobro mjesto za vas, barabe balkanske!!!»

Eto, cijenjeni gospodine uredniče, nadam se da sam ovime podigla kulturnu razinu svog bloga, te da će odsad u Vašim očima predstavljati pravo književno djelo.
Vjerujem da ćete me imati u vidu, a ja ću nastojati unaprijediti svoj izričaj u zadanom smjeru, koliko god bude u mojoj moći.

S poštovanjem,
Lucy Fair,
Vaša dopisnica iz Zone sumraka

P.S. I još jedna sitnica, naknadno mi je palo na pamet, a mislim da bi Vam se moglo veoma svidjeti – dabogda Vam sav novac koji ste pokrali poreznim obveznicima otela rođena djeca, da si kupe heroina, kokaina, kreka i ostalog dreka, tako da totalno osiromašeni, pod stare dane, skupljate na placu gnjile paradajze! Hvala na pažnji!