četvrtak, 22.06.2006.
AUTOPORTRET SANJARA S OTVORENIM OČIMA
 Čudim se ljudima koji trate vrijeme pred TV-om. Kako netko može biti tako glup? Da pasivno sjedi i bulji u kutiju?
Umjesto da bulji u kutiju putem koje se može priključiti na net, medij svih medija.
Da. Sasvim jasno, bez upotrebe ilegalnih supstancija, pred očima mi promiče vizija budućnosti.
Vidim dan kad će svi medijski sadržaji biti samo stavke na izborniku vaših kompjutora.
Na jednom ekranu vodit ćete chat sa frendovima, a na drugom pratiti TV-emisiju i čim postane dosadna - ubaciti otrovni komentar i prebaciti se na interaktivni filmski blog.
Široki spektar obrazovnih programa bit će dostupan svima, uključujući vježbe i pripreme za ispite. Gradivo će se polagati u javnim dvoranama, na ispitnim mašinama, u bilo koje doba – po izboru korisnika i bilježit će se na edukacijsku karticu.
Djeca će se čuditi pričama o današnjem autoritarnom školstvu, kao što se svatko normalan zgraža nad činjenicom da su, ne tako davno, šiba, remen, knut i molitvena krunica igrali ulogu nastavnih pomagala.
Većina uredskih poslova obavljat će se iz udobnosti vlastitog doma.
Novine i časopisi će nestati, nitko više neće davati novac za nekakve smetljarske kupusare, sklepane od tekstova prepisanih sa vodećih portala i blogova.
Knjige će se održati, zbog ukrasnog djelovanja na policama i jer nose važne životne poruke. Na primjer – vašim gostima, u svako doba dana i noći, mogu poručiti da je njihov vlasnik veoma načitana i kulturna osoba.
Ipak, izdavači i kritičari neće više moći usisavati novac poreznih obveznika i autistično vrtjeti svoje filmove, osim onog pod naslovom 'Čisti računi', ako je takav ikad snimljen. Svi artistički i intelektualni sadržaji prvo će se prezentirati na netu, a njihovo eventualno ukoričenje ovisit će o interesu korisnika, tj. o broju unaprijed naručenih primjeraka.
I da, najčitaniji blogeri bit će plaćeni od multimedijskih kompanija. Dobro plaćeni, jako, jako dobro, da, to je budućnost koju vidim. Kristalno jasno. Dok u pozadini titra TV-slika. A urnebesno preplaćena, fenomenalno neupućena i natprosječno pijana novinarka naklapa nešto o internetu i blogovima, u smislu da su to mračna mjesta iz kojih iskaču manijaci i vragovi.
Neka, neka, samo ti trtljaj, nećeš dugo.
Dolazi vrijeme kad ćeš zamuknuti.
I have a dream!
Skršit ćemo okove medijskog ropstva i osloboditi napaćene mase.
U to ime, ovog momenta gasim TV!
Odmah! Tek što nisam.
Evo, sad ću, za pet minuta.
No dobro, za deset. Ili petnaest-dvadeset...
Uglavnom, kad odgledam tu glupu emisiju.
A možda i onu nakon nje.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 00:16 - Dodaj komentar
(18) - Print
- #
četvrtak, 15.06.2006.
UTVRDA TVRDA NAŠ JE BOG
 Nedavno su u časopisu ‘Zarez’ objavljeni izvjesni literarni tekstovi inspirirani biblijskim motivima. Kako inspiracija često neobuzdano leti na Pegazovim krilima, dalo se maha pjesničkoj slobodi, pa su se neki vjernici našli duboko uvrijeđeni. Neki, opet, sasvim plitko, a većina nikako, jer uopće ne čitaju časopise za kulturu. I nikada ne bi došli u kontakt s tim razornim pjesničkim tvorevinama, niti oćutjeli povrede na području vjerskih osjećaja, da se povodom slučaja nije oglasio ministar kulture. Prosvjedujući protiv sadržaja koji nerviraju religiozne građane.
Sasvim pravilno!
Nervoza je štetna za zdravlje, a vjera pruža duševni mir, to čak i djeca znaju.
Tako se jedan učenik sedmog razreda, poznanik moje nećakinje, odlučio okrijepiti vjerom u teškim trenucima mučnih iskušenja pred kraj školske godine.
Kad su mu dali testove da ispravi jedinice iz svih važnijih predmeta, on je svoje misli usmjerio našem Spasitelju i vođen njegovim svijetlim primjerom, odgovarao ovako:
- Je li moguća kosina bez trenja?
Našem Ocu Nebeskom sve je moguće.
- Skijašica ima masu 60kg.Treba joj 40s da se popne do vrha uzbrdice koja je 20m vertikalno iznad osnovice .Koliku je prosječnu snagu utrošila pri uspinjanju?
Onoliku koliku joj je Gospod dao.
- Kako nastaju kemijski spojevi koji u vodenim otopinama pokazuju bazična svojstva zbog prisutnog hidroksidnog iona OH-?
Nastaju djelovanjem Božje volje.
- Na što se odnosi kemijska, a na što biološka evolucija?
To su laži, zablude i obmane.
- Što uzrokuje tuberkulozu?
Gnjev Gospodnji.
- Gdje se nalazi najveći evropski vulkan?
Tamo gdje ga je Stvoritelj postavio.
- Tko je bio Robespierre?
Grješnik i bezbožnik.
Itd…
Veoma se neugodno iznenadio primijetivši da nastavnici smatraju njegove odgovore netočnima. I jasno, smjesta osjetio duboku povredu vjerskih osjećaja. Premda teško povrijeđen, smatra da će, uz Božju pomoć, smoći snage da podigne tužbu protiv škole Zbog narušavanja temeljnih ljudskih prava zajamčenih člankom 40 Ustava RH, koji osigurava ‘slobodu savjesti i vjeroispovjesti i slobodno javno očitovanje vjere’.
Svi učenici viših razreda srcem su uz hrabrog, bogobojaznog mladića, te zdušno mole za njegov uspjeh na sudu.
Osobito oni, koji često ispod pitanja i zadataka ostavljaju praznu crtu. Odsad više neće. Kolega im je pokazao put. Čudnovat, ali možda upali. Zašto ne? Čudnovati su putevi Božji.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 13:30 - Dodaj komentar
(21) - Print
- #
ponedjeljak, 05.06.2006.
GOLA U SEDLU
 Evo novog lunaparka u gradu.
Klinci misle da služi za zabavu. Roditelji znaju da ne služi. Nego zapovijeda: «Daj novac! Daj novac!»
Klinci su nježne duše i poslušat će svakoga i bilo koga. Osim vlastitih roditelja.
Zato bi ovima bilo pametnije da odustanu od dosadnih prodika i da se drže jednostavne zadaće, koju im je priroda namijenila. A to je otvaranje novčanika. Glasi mudrost, koju sam nedavno pročitala. U očima tete zaposlene na blagajni lunaparka.
Pisalo je još – da se mogu oprostiti od one velike staklenke pune kovanica, kao i od svog tajnog crnog fonda.
Ali, to sam znala otprije.
Čim sam čula za novi lunapark, unaprijed me obuzeo jak osjećaj oplindranosti.
A onda sam pomislila: «Pa što? Neću se valjda spustiti na razinu onih groznih majki-škrtica koje polude čim djeca spomenu lunić? Kad ja poludim, sama ga spomenem, prva. I odmah ih vodim tamo.»
Ravno na najuzbudljiviji dio ponude: turbo-twister!
Vrtoglavi usponi, nagla poniranja, upoznavanje sa centripetalnom i centrifugalnom silom. Poučno i poticajno. Potiče na vrištanje. Tokom cijele vožnje. Moje klinke vrištale su i poslije:
«Upomoć!!! Mama nas hoće ubiti!!! Mrzim lunapark!!!»
Zapomažući, trčale su u zagrljaj tatici. Tatica je čekao na parkiralištu. Nije htio ni prismrditi u lunić. I njega je majka u ranoj dobi odvela na turbo-twister. Eto, tako se to radi!
Pri izlasku, odaslala sam dugi, trijumfalni pogled gramzivoj teti na blagajni.
A onda mi je oko zapelo za tu stvar.
Zapravo, bilo ih je više. Izgledali su kao pravi – Jamahe, Honde, Kawasakiji. Svi, koji su nekad davno palili moju pubertetsku maštu.
Promatrala sam ih i pitala se - kako sam uopće ikad mogla poželjeti da zajašem takvu glupost na dva kotača? Sada – ne bih, niti da mi netko plati.
«Big bajk in ful spid! Prva vožnja – besplatno!», zaorilo se u taj čas iz razglasa.
Izabrala sam Yamahu, kažu da dobro leži u zavojima.
Vožnja je, dakako, virtualna. U realnom smislu vozio se samo moj nos, lijevo-desno, duž ekrana ponad upravljača. Ali, kako se vozio! Dvjesto na sat! Bila je to uživancija, koja izmiče svim pokušajima deskripcije. Nirvana je slaba riječ.
Prošla su već dva tjedna, a lunapark je još u našem gradu. Sadržaj staklenke odavno je prošao kroz male, pohlepne ručice tete na blagajni. I moj crni fond isto. Sad potkradam svoju obitelj. I samu sebe.
I? Jesam li rekla? Da se osjećam oplindranom, čim čujem za lunapark?
Da, rekla sam! I što sam rekla, to ću i učiniti!!!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 08:08 - Dodaj komentar
(48) - Print
- #
|
|
|
