::LUCY FAIR::

srijeda, 27.04.2005.

ĐAVLOVA UČENICA

"Mrzim školu!", vrisne s vrata ona ozbiljnija od mojih dviju kćeri, sva u suzama, "ne pitaj zašto!"
Ne smijem pitati, dakle, prostaje mi samo da pogađam. Zašto mržnja? Možda zato jer je škola jedno odvratno šugavo mjesto, gdje se mora mirno sjediti i bespogovorno slušati učiteljicu? Tako je, naime, bilo u moje vrijeme. Povrh toga, urlali su na nas i dijelili jedinice, već od prvog osnovne.
Ali, odonda se ipak štošta promijenilo. Otkriće vatre, tople vode, pedagogije i razvojne psihologije doniješe napredak u divlju hordu. I odjednom, strogost i maltretiranje više nisu u modi.
A ocjene su opisne. Bile. Sve do danas.
"Imam dvije i pol greške u kontrolnoj", tuli neutješno moje ambiciozno dijete, "učiteljica nam je dala tako malo vremena da smo jedva stizali upisati zadatke, a kamoli riješiti točno."
"A kako su se drugi snašli?", pitam orijentacije radi.
"Leo je napisao bez greške!", potuljeno će mala.
Ah, Leo! Njega su nakon testova za upis u školu poslali da polaže one za Mensu. Trebao je preskočiti dva-tri razreda, ali skok se pokazao fizički neizvedivim. S obzirom da ima manje od 20 kila, ne bi mogao nositi školsku torbu sa odgovarajućom opremom za drugi, treći ili koji već razred.
"On je dobio peticu, ja nisam", procmizdri frustrirana sirotica.
"Ma, pusti njega. Kako su riješili ostali?"
"Nikako! Pola razreda dobilo je jedinice!"
Vidi vraga!!!
Pedagoški, nema što - zadati prvašićima kontrolnu, koju bez greške može riješiti samo mali mutant, čiji IQ dvostruko nadilazi onaj učiteljice i ravnateljice zajedno.
A pola učenika bez pardona srušiti, onak' u revijalnom tonu, k'o na faksu.
"Čuj, a učiteljica vas i dalje zove po imenu? Ili vas, po novom, oslovljava sa - vi, kolega?"
"Buaaaa, mama me zeza", otrči plačući baki iznervirano dijete.
Eto! A samo sam joj htjela indirektno dati do znanja da je sporna kontrolna tek jedna pretenciozna, antididaktička svinjarija, koju ne treba uzeti za ozbiljno.
Međutim, tu je i njezina sestra blizanka. Sasvim hladnokrvna.
"I? Koliko se tebi grešaka omaklo?"
"Nijedna", ošamuti me odgovorom.
Uvijek sam mislila da je njezina živčana sestra pametnija, a gle ovo! Mudrica mamina!
"Daj da pogledam!"
"Evo!"
Gledam i ne vidim ništa. U gornjem desnom uglu - ime i prezime, ispod - prazan papir, a na dnu primjedba učiteljice:"???Zašto nisi pisala kontrolnu???"
"Da, zašto nisi?", pitam i ja.
"Odlučila sam ostati suzdržana!"
"Ma, kako to misliš?"
"Lijepo. Tako si me ti učila. Kad primijetim da se dešava neka svinjarija - da ostanem po strani i ne sudjelujem!"

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka