::LUCY FAIR::

subota, 11.12.2004.

DJELA I DANI III

26.06.2004.
OGLEDALO
Bila sam ujutro na placu. Kupila sam ogledalo. U baroknom okviru, od pozlaćene plastike. A na staklu je otisnut lik mrtvaca. Naime, pokojne Merilinke.
Dakako da nisam kupila samo ogledalo. Prvo sam nabavila tjedne namirinice, natovarila Debelog torbama i poslala ga doma. Ja ću doći kasnije. Htjela sam malo prošetati frekventnim mjestom. Sama. Da vidim – reagiraju li tipovi još na mene?
I zaista, ubrzo mi se priljepio jedan oniži, žustri, u belom đez odelu.
«Ks, ks, gospoja, oš dobar provod? Muž ne moš da sazna, diskreditacija zajemćena, prava eskort usluga, vidi ga tamo, samo dvajst eura!»
I pokazuje mi mladića u tijesnoj majičici, sa bicepsima i rockerskom frizurom, romskog podrijetla.
S obzirom da sam prokleta u duši, ne pada mi na pamet da se vrijeđam, svađam ili zovem policiju. Nego mrtva hladna odvratim: «Ne, hvala. Ne volim…» Zaustila sam da kažem – ne volim takve. Nezgodno, moglo bi se protumačiti u rasističkom smislu. Pa za svaki slučaj rekoh: «Ne volim muškarce.»
«Aha», reče svodnik nimalo iznenađeno, «oš žemsku? Samo deset eura, vidi komada!»
Zaista, na vrhu obližnjih stepenica stajala je žena bez frizure, raskošnih oblina, s flašom u ruci. U zrelim šezdesetima, ali dobro se držala. Za galender, da ne padne.
«Ne volim ni žene», odbrusih zlobno.
E, sad sam već uspjela djelovati na svodnikove živce.
«Ne voliš muške, ne voliš žemske…pa koga voliš???»
«Samu sebe», rekoh diveći se vlastitoj domišljatosti.
«Sebe??? A?!? Tako…i treba! Pametno! Imam nešt taman za tebe. Oš kupit ogledalo? Samo dva eura!»
I tako sam morala kupiti ogledalo. Najružnije na svijetu.
Kud ću s njim, osim da ga stavim Debelom u ormar, na vrata, iznad vješalice s kravatama? Neće se buniti, on prihvaća sve što mu život donese. Čak i mene.


27.06.2004.
BIG SISTER
Moja frendica Marki već se stvarno osjeća besmisleno od života u anonimnosti. Stoga se prijavila na naš prvi domaći reality show. Smatra da je to prava stvar za nju.
U prijavi je napisala da je lezba, spremna da se javno deklarira kao takva u svakom trenutku. Osim toga, da je iznimno agresivna prema pušačima, vegetarijancima, inkasatorima, muškim šovinistima i prema ženama koje ne vole njezino društvo.
I povrh svega, zalagat će se za preimenovanje showa iz Big Brother u Big Sister.
Čini se da ima velike šanse da upadne.
Jer traže se jaki individualci koji će stvoriti eksplozivnu mješavinu drame, humora i romantike, s naglaskom na napetosti i konfliktima. A potonje Marki veoma polazi za rukom. Čak i u običnoj vožnji tramvajem. Kad je kontrolor ulovi bez karte, a ona ga smjesta glasno optuži za seksizam, homofobiju i vjersku nesnošljivost. Jer je članica sekte koja obožava besplatni gradski prijevoz.
«Ako me pozovu, sigurno ću pobijediti i osvajam premiju», samouvjereno će Marki iz ležećeg položaja, stružući energično nožicama kožu na mojem trosjedu. Pa nastavi: «U tom slučaju, kupit ću ti novu sobnu garnituru, ova se već dosta izlizala. Ukoliko me ne uzmu, ne znam kud ću sa sobom od dosade. Video mi uginuo, nemam love za novi. Jedino što mi preostaje – posuđivat svake večeri lezbo filmove i gledat tu, kod tebe. Bez veze, jer već sam ih sve odgledala, ali što ću drugo?»
Dakle, ovim putem obraćam se organizatorima spomenutog showa.
Uzmite Marki, molim vas lijepo, ponizno i usrdno!!!
Obećavam da nećete požaliti!
Tako nešto stvarno se rijetko viđa!

28.06.2004.
NA ZRNU GRAŠKA
Moje kćeri, komada dva, već su velike cure. Znaju snimati filmiće, uhoditi roditelje, surfati netom i pohađaju školu. Malu.
Upoznala sam učiteljicu, djeluje simpatično, mislim da se zove Gerda ili Helga. Možda Adolfina? Svejedno, djeca nisu mimoze, moraju se suočiti sa stvarnošću.
Ali bajke nisu stvarnost. I zašto onda mala sirena baš mora umrijeti?
Srećom, hollywoodski producenti uočili su problem. U njihovim filmovima glavna junakinja nadmudri morsku vješticu i uda se za princa. Nitko ne umre, svi su sretni i zadovoljni, a morska vještica odustaje od crne magije i otvori turističku agenciju.
Nakon takvog veselja stvarno nemam srca svojim nježnim blizančicama čitati kako «drvosječa i njegova žena življahu u takvom siromaštvu da više nisu znali kako da prehrane svoju djecu». I da ih je bijeda natjerala da, puni jada i očaja, odvedu Ivicu i Maricu duboko u šumu i ostave ih tamo. Čemu sva ta depresija? Kad puno bolje zvuči da su Ivicu i Maricu roditelji poveli na kampiranje. Međutim, spustilo se jako nevrijeme, vjetar je otpuhao šator, mamu i tatu, a djeca su ostala sama nasred šumskog proplanka… itd…
Sve ide kako treba, do mjesta gdje se otkriva da vještica ima ljudožderske sklonosti.
E, to ne može. Nego hrani djecu slatkišima i želi ih udebljati, zato da bi na njima iskušala čarobni napitak za mršavljenje. Kojem je posvetila cijelu vještičju karijeru i namjerava se na njemu bajkovito obogatiti…
«Užas!» Zgranuto vrisne njihov tatica, zvani Debeli, hvatajući se od nelagode za svoju godinama uzgajanu brenticu, «ccc… kako možeš djeci pričati takve strahote? Dijeta? Sredstva za mršavljenje? Pa to je gore od smrti!!!»

29.06.2004.
BAJKE TI MILE
Kao svaka savjesna majka, trudim se razviti svojoj djeci fantaziju. Čitam im maštovite predizborne govore, novinarske izmišljotine, forumska prepucavanja, pa i bajke.
I onda, kad smo već kod bajki, Pepeljuga i Trnoružica još nekako prolaze. Iako bi tu feministkinje imale kojekakvih komentara. Što je u redu, slažem se. I predlažem im da prionu na pisanje feminističkih bajki, ali ne takvih kao što je "Izvještaj Hite". Nego onih koje možemo čitati dječici.
Poetičnih, nježnih, koje počinju sa "nekoć davno". A glavna junakinja je crnokosa kraljevna, puti bijele kao snijeg. I umre joj mama, buhuhu. Pa dobije zlu maćehu, koja je tolika gadura da bezazlenom, nedužnom djetetu zavidi na ljepoti. Hajde, vrazi je izjeli, nek joj bude, zavidi pa zavidi...
Ali da zbog toga naredi lovcu da djevojčicu ubije?!? I donese, Điiiiizus, njezino srce kao dokaz???
Majke ti mile, pa jel' to za ljude???

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka