::LUCY FAIR::

ponedjeljak, 25.10.2004.

HOHŠTAPLER PRED VRATIMA

Vjerujem da svi znaju kartati belu, ajnc i magarca. Svi, osim mene. Jedina kartaška igra koju znadem je zahod, s time da moje znanje nije sasvim pouzdano. Tko je pobjednik? Onaj tko sruši zahod - gubi, a ostali? Ne znam, bolje da ne razbijam glavu sa tako zahtjevnim problemima, koji očito nadilaze moje sposobnosti.
Zato su moje cure danas pozvale kompetentnu osobu, koja će ih naučiti sve o kartama. U svakom džepu nosi špil, miješa i dijeli jednom rukom, a ne zove se Doc Holliday. Nego mala Dančika.
Da ih ništa ne bi ometalo u toku poduke, zatvorile su se u sobu. A ja baš moram obrisati prašinu s police u hodniku, pa mi se uho svako malo, sasvim slučajno, prisloni uz vrata.
Isprva se čulo hihotanje i šaputanje, a onda su uslijedile jače stvari.
"Kozo, glupačo, kokoško...koko-daaak", jasno razabirem kako se mala Dančika nekome obraća. Naime, jednoj od mojih kćeri.
"Hepi brsdej tu ju, stavi prst u struju, ništa se ne brini, samo ti pogini", pjeva podrugljivo moje mlađa kći. Vjerojatno Dančiki, koja će uskoro proslaviti rođendan.
Kakva li je to igra? Poker na vrijeđanje? Ipak, suzdržat ću se od intervencije, razvojni psiholozi tvrde da je najbolje prepustiti djeci da sama riješe svoje razmirice.
I zaista, ubrzo se opet oglasila Dančika, bez ijedne ružne riječi na račun mojih kćeri. Jer, sve su se odnosile na mene.
"Mama ti je hohštramplerka i špila nekaj, a ne zna speć ni poštene kolače..."
"A tvoja je glupa ko topina i ima frizuru ko lisica kad stane na petardu", glasa se praiskonskim krikom moja, inače pitoma, starija kći.
"Cure, sad bi bilo dosta", upadam u sobu bez pardona, "zašto se svađate? I ne kaže se hohštramplerka, nego hohštaplerka."
"Ne, ne", jadikuje Dančika iznad razbacanih karata, "to se ne računa!"
"Računa se, računa", likuju moje cure.
Samo, mislim da su se prerano poradovale. Ukoliko smijem izraziti svoje skromno laičko mišljenje, čini mi se da se ne računa, nikako. Jer, cure su igrale veoma kompliciranu igru, koja zahtijeva nadljudsku koncentraciju i hladnokrvnost. Igru, u koju je, pored manipulacije kartama, uključeno provociranje protivnika. Dok jedan igra, ostali ga ometaju, kako im god padne na pamet, osim dodirom. Dakle, ruženje nečije majke ne računa se kao vrijeđanje za ozbiljno, nego kao vrijeđanje na prijateljskoj bazi, a nadasve u funkciji igre. Ako je tako, onda moram povući svoj necivilizirani upad u sobu, čime se, eo ipso, poništavaju i njegove posljedice. A to su da je Dančika srušila zahod i izgubila partiju.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka