subota, 28.08.2004.
POZIV DIVLJINE
Čekam poziv. Jedna moja stara poznanica dobra si je sa sestričnom bivše šogorice izvjesnog izdavača. Koji bi možda mogao biti zainteresiran za rukopis u mojoj ladici. Rekla je da će me nazvati danas, ako uspije išta dogovoriti.
Polazim od pretpostavke da neće uspjeti, a ipak se nadam. Što me čini nervoznom. Svugdje, osim u društvu mojih cura. S njima postajem čudesno strpljiva i uravnotežena.
«Gladan, žedan i uplašen, Beck je jurnuo iz razvaljenog sanduka, a čovjek u crvenom puloveru istukao ga je batinom…»
«Mama, nešto si…»
«Preskočila?»
Jesam, dvije stranice potankog opisa okrutnog, životinjskog premlaćivanja. Iako Beck jest životinja, a njegov mučitelj kriminalac od kojeg se niti ne može očekivati bolje ponašanje, mislim da je to ipak suviše za dječje uši.
«Mama, zvoni!»
«Telefon!»
Stvarno. Žurno se javljam.
«Hihi, jel to javna kuća?»
«Bježi, klipane!»
Dakle, Beck je preprodan i brodom stiže na daleki sjever, gdje ga uprežu u saonice sa eskimskim psima. (Preskačemo stranicu gdje čopor raskida jednu ranjenu kuju.) I…
Opet zvoni.
«Gospođo madam, molim vas dežurnu kurvu…»
«Marš budalo!»
Beck je inteligentan i brzo se prilagodio novim uvjetima. Ponekad je morao krasti hranu i biti bezobziran prema drugima, da bi preživio…
Zvoni, zvoni.
«Oprostite, kolko cepate za duplu penetracju?»
«Glupane, vidim tvoj broj! Prijavit ću te!»
«Samo daj, zovem s tuđeg mobitela, za nagradu dobiješ vrući mlaz po mandulama…hihi…»
«Goni se, stoko!»
Podmukli vođa čopora Spitz zagorčava život Becku i sukob je neizbježan. Kad su se prvi put potukli, vlasnik ih je razdvojio. (Preskačemo udarce bičem.) No, jednom prilikom čopor je potrčao za polarnim zecom. Beck i Spitz u istom su momentu skočili na plijen i stali se međusobno boriti. (Pet stranica preskočeno – opisi ugriza, sijevanja zuba, krvavih rana i očajnog zavijanja.) Konačno, Beck je pobijedio i postao novi vođa.
«I onda ga je Spitz…»
«Morao slušati?»
Hm, ne baš. Kako da im objasnim – da je Beck pobijedio pregrizavši Spitzu obje prednje noge? Nakon čega je čopor bivšeg šefa živog proždro? Neke stvari jednostavno nisu za dječje glavice…
Telefon!
«Ooooh…gurnem ti…ooooh…aaaah…»
«Majmune, imam crni pojas!»
Nemam, ali dobro zvuči. Osim toga, stvarno sam ljuta. Što da se dijete javilo? I čulo životinju u petoj brzini?
«Uf , uf, oh, oh, nabijem te…aaaaa-aaa…»
«Mrcino jedna, polomit ću ti ruke i noge! Iščupat ću ti jetru i baciti dobermanima! A onda ću ti otkinuti muda lopatom za zgrtanje stajskog gnoja!!!»
Dakle, Beck je sada vođa čopora i kada vlasnik na čelo zaprege stavlja Solexa, Beck je spreman da ga izazove, no gazda spriječi sukob. (Preskačemo činjenicu da se u posredovanju poslužio šibom, ipak je to suviše brutalno.)
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 22:18 -
Dodaj komentar
(3) -
Print
-
#