::LUCY FAIR::

petak, 06.08.2004.

JEBENI PROCES

«Bit će da su me oklevetali, kurvini sinovi», pomisli Josipa K, saznavši da je pozvana na razgovor k najzajebanijem sucu za kojeg je čula. To su joj saopćile dvije nedojebene oštrokonđe, koje su se neodređeno predstavile kao službene osobe, kad su tog jutra banule u K-inu rupu od stana.
Odmah su iz golemih torbi izvadile tucet golemih fascikli i savjetovale K. da ih temeljito prouči prije službenog razgovora, jeb'lo ih sranje od razgovora.
Međutim, K. nije znala odakle bi počela, ni gdje je ostavila leće, niti kako da iščačka obilato krmeljivo iz očiju. Osim toga, morala je probuditi klinca i spremiti ga za vrtić, a sebe za posao i pojaviti se tamo ranije, jer je novi debilasti šef, s višom menađerskom školom, tako naredio.
Primijetivši njezinu zblenutost, službene nedojebene oštrokonđe obazrivo joj napomenuše da ipak nije takva hitnja, jer da ni one same nisu stigle proraditi dokumentaciju u cijelosti, jeba ih drkanje po paragrafima, da ih jeba. Ali da će joj izići u susret i baciti se na njezin predmet sada i ovdje, izdvojiti najvažnije stavke i brifirati je kad se vrati s posla, da pasmater njima i usranom poslu.
U tom trenutku stanodavka Grubić, stara lihvarska drolja, koja se neopazice došuljala za nedojebenim oštrokonđama, spremno uskoči u igru i ponudi svoju stručnu pomoć, kao umirovljena pravna referentica.
«O jebemu», pomisli K, sjetivši se da je Grubićka nekoć radila u istom uredu sa lajavom otpremnicom urudžbenih zapisnika i da će u roku «drek» cijela smrdljiva poslovnica naklapati o njezinom šugavom predmetu.
Ali, bilo je kasno, jer je drolja Grubićka već duboko porinula nosinu u najdeblju fasciklu i napeto gutala naškrabana govna, s takvim guštom, k'o da čita najrajcljiviju pornjavu.
K. nije imala vremena za kurčeve rasprave, morala je pohitati s klincem. Tete u vrtiću čudno su je gledale i došaptavale se.
«Aukurac, već se pročulo», pomisli očajno K, zaslini klinca i potrči na posao. Naravno, zakasnila je, ali srećom – ni debilasti šef nije se pojavio, morao je na izvanredni sastanak sa talijanskim partnerom iz sestrinske poslovnice «Cosa Nostra».
K. iskoristi situaciju, šmugne s usranog posla i zaputi se na jebeni sud, s namjerom da zagnjavi svog znanca s faksa, sada zaposlenog na sudu, da joj zrihta žnoru za onog zajebanog suca.
Pred zgradom suda u grupicama su cupkali sumnjivi tipovi ćelavih glava. Jedan joj u prolazu ponudi šut, a drugi tutne u džep posjetnicu, ako je zainteresirana za rad u escort-agenciji. Već je razmišljala da se okrene i vrati natrag, kad je presretne znanac s faksa. Objasni joj da nema frke, sve su to kolege sudski službenici, samo koriste vrijeme pauze za dodatne prihode.
K. mu ukratko izloži svoj problem, a on odvrati da bi rado pomogao, ali da se radi o nazajebanijem sucu u gradu, teškom snobu, koji ne prima mito ispod 1000 eura.
«Ajebiga», pomisli K, zahvali na ničemu i požuri natrag u poslovnicu.
Na vratima je dočeka debilasti šef, preštepa je rafalnim šefovskim pogledom uzduž i poprijeko i pozove u svoju zapišanu kancelariju.
Pa počne – da bi bilo tko drugi na njezinom mjestu dobio trenutni otkaz, ali kako je ona samohrana majka i žena u naponu snage, u smislu radnih kapaciteta, te premorena tim nesretnim procesom koji se vodi…
«Znate za moj proces», izbezumljeno procvili K.
«Naravno, svi znaju», odvrati debilasti šef, svlačeći je očima.
«Aupičkumaterinu i sud i cijeli taj proces utjerivanja alimentacije od bivšeg», pomisli bijesno K, «sad mi je već dosta svega!»
«Mislim da ću odustati od procesa», uzdahne naglas.
«U pravu ste», reče debilasti šef oblizujući se, «što će vam crkavica od alimentacije? Radije konkurirajte za novootvoreno mjesto koordinatora potraživanja i tako udvostručite primanja…»
«Maukurac, zašto ne», reče sebi Josipa K, «kad sam se godinama mogla jebavati s kretenčinom koja ne želi plaćati alimentaciju za rođeno dijete, zašto se ne bih i s ovim debilom?»
Pa pogleda u šefovu umiljato nacerenu debilastu njušku i polako sklizne guzicom s ruba stola u njegovo krilo.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka