::LUCY FAIR::

utorak, 03.08.2004.

MALA BUBNJARICA

Primaknuo se dan povratka. Zadnje poslijepodne na plaži prolazi u ferijalnim aktivnostima, ali prisutan je i tračak sjete – ipak je zadnje.
I baš u trenutku dok sam vlažnom maramicom brisala dječja lišca, zamusana od sladoleda, ugledala sam njega. Moju prvu i najveću ljubav. Zvali smo ga Đimi. Zbog sličnosti sa Jimmy Pageom. Imao je oči i kosu, baš kao lider Led Zeppelina. I svirao je solo-gitaru.
Priznao mi je ljubav, jedne proljetne večeri, na mjesečini. Planirali smo osnovati svoj band, s time da ja lupam. U bubnjeve. Ali, zamisao je propala kad su Đimija izbacili iz gimne, zbog uništavanja školskog inventara i šaranja po imeniku. Njegov otac, ambiciozni tip, s karijerom u diplomaciji, smjesta je stavio sina u kućni pritvor i držao ga tamo, sve dok nije maturirao, u jednoj od najstrožih škola.
Nakon toga studirao je razne stvari i onda mu se izgubio svaki trag. Nitko ga više nije vidio, niti čuo za njega.
I sad, eto ga ovdje, na našoj plaži.
Godine su ga neznatno izmijenile, tek toliko da sada nešto više sliči na Briana Ferryja. U preplanulom i mišićavom izdanju.
Odmah me prepoznao. Polako prilazimo jedno drugom i ruku pod ruku odlazimo u obližnji restoran. Priznaje mi da je cijelog života mislio samo na mene. Ostala sam njegova jedina ljubav, dok su godine prolazile u zahtjevnim poslovima.
Svjesna sam svojih obaveza prema obitelji, ali ipak ne mogu odbiti poziv na večeru u dvoje, na Đimijevoj jahti. Tamo, pri svjetlosti svijeća i pod zrakama mjeseca, otkriva mi da je image uspješnog businessmana tek vješti cover. Uistinu, on je visokopozicionirani agent u internacionalnoj antiterorističkoj organizaciji. Zadatak mu je osujetiti bezobzirne krijumčare plutonija i eliminirati krtice u vlastitim redovima. Stoga, potreban mu je netko u koga može imati potpuno povjerenje i u kome će naći oslonac u svim situacijama. A to mogu biti samo ja, njegova prva i jedina ljubav.
Iste noći plovili smo Sredozemljem, u smjeru Casablance.
Znam da možda zauvijek napuštam blizanke i Debelog, ali Đimi je ipak moja prva ljubav i osim toga, moramo spasiti svijet.
Što je sve skupa, naravno, teška izmišljotina. I lupetanje jedne usijane ženske glave, koja je zakuhala na ljetnoj vrućini. Ali daleko zanimljivije zvuči nego da sam napisala: «po povratku s plaže, spremili smo stvari i bez zastoja vozili do Zagreba, gdje nas je dočekala kiša».
Inače, Đimi živi u susjednom kvartu, ima ženu i klinca i drži trgovinu kućnih ljubimaca.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka