Fotkam, kuham, putujem https://blog.dnevnik.hr/okusi-tastes

četvrtak, 18.09.2008.

Zimnica zimnica zimnica zimnica zimnica

Uocila sam da u zadnje vrijeme imam puno posjetitelja iz Srbije i BiH. Pa sam pocela promatrati otkuda su dosli. Pa sam vidjela da imam i puno drugih posjetitelja koji su dosli na moj blog trazeci upravo jednu rijec: ZIMNICA.

Naravno! Vrijeme je pravljenja zimnice! Pa svi googlaju i tako dolaze do mojeg Ajvara.

Ja mojih 8 paprika (hehe) nisam ove godine stigla kupiti ali moram. Ako nisu pokupovali sve crvene paprike ... A ako jesu, bit ce barem patlidzana, melanzana, aubergines....od kojih cu napraviti ovaj recept koji sam pokupila u Provansi, od mladozenjine majke. Jednu sam, probnu, rundu vec pojela a slike cu staviti naknadno.

Pa posebno za moje "cure" kuharice:

Patlidzane narezati uzduz, tanko. Posoliti i ostaviti da preko noci puste vodu.
Obrisati ih.
Skuhati vodu s octom (kuharice ce vec znati pogoditi pravu mjeru, ja uglavnom stavljam oko pola-pola), patlidzane slagati u slojevima u sterilizirane staklenke. Izmedju svakog sloja staviti narezani cesnjak (na kriske), papar u zrnu i lovor list. Zaliti prvo octom a onda i maslinovim uljem tako da se stvori sloj koji stiti od kvarenja.
Ostaviti da odstoji nekoliko tjedana. Posluzuje se na razne nacine, uglavnom pripremljen kao predjelo ili salata: s bosiljkom, s pinjolima pa i s balsamicom i limunom.
Jela sam i verziju s pinjolima i balsamicom i jednu s crvenim mariniranim lukom. Mljac mljac mljac. Sve jako fino.



nema teme gastronomija pa cemo stavit u sex i zenski kutak :)

nedjelja, 14.09.2008.

Provansa

Evo i zadnjeg nastavka iz Francuske. Napomena: Copyright je moj, sve fotke moje i ak ih zelite koristiti, molim lijepo da me kontaktirate na mail.

St. Tropez je stvarno haj haj lajf. Te jahturine, te shminkera i vrlo bogatih ljudi svud okolo, celebs-a takodjer....odlicnih restorana i barova....da, skupo....da, lijepo....Vecerali prvo na rivi, u jednom od restorancica. Ponovno gledam kartu i mislim si kako se po cijeloj Europi po svim restoranima pocelo nuditi jedno te isto. Nikakve mastovitosti, nista super tipicnog "domaceg" ili prepravljenog da bude moderno. Ako ne ukusom onda barem nacinom posluzivanja. Tu su i nekakve salate Caprese usred Spanjolske, Francuske i naravno Italije (mozzarella s rajcicom) pa tjestenine na sto nacina, meso i riba sve na slican nacin pripravljeno. Uglavnom provjereno prolazi. Smatram se gurmanicom i uvijek cu odabrati nepoznata jela s jelovnika a kako bih probala nesto novo i tipicno za to mjesto ili pokrajinu. Mozda bih trebala traziti posebne restorane koji to nude??? Slicno je i u miloj nam i lijepoj nasoj. Uvijek isti jelovnici a ja bih tako pojela nekakvo varivo ili slicno domace. Kao npr. u Hvaru gregadu. A ne samo rostilji i buzare. U ovom sam se restoranu dohvatila riblje juhe koja ni do koljena nije nasoj obicnoj ribarskoj juhici. Ima okus po ribi a vjerujem da se u nju stavlja i koncentrat kojeg kod nas ima za kupiti na placu a koji je izradjen od dijelova iznutrica kako bi okus bio pojacan. Nije bilo niti komada ribe unutra ali to je tako "tipicno". Dobila sam i baguette kolutice i to preprzene. Na njih se mazao nekakav ruzicasti umak, posipalo ih se naribanim sirom i pustalo da plutaju juhicom. I onda ih se u jednom zalogaju pojelo. Okej, nije to bilo lose i to je bila moja lagana vecera. Ali moglo je biti i bolje. Moglo je biti i drugacijih stvari na jelovniku. Od "domaceg" je bilo slatkog tipicnog ali nisam bila toliko gladna. Smjesna je stvar cijele veceri bila jedna raskalasena zabava na jednoj od jahturina. Tu su kao i posvuda, jahte okrenute krmom prema rivi i onda ovi s brodova gledaju na rivu a ovi s rive na jahte koje su jedna veca od druge. Ogromne! One sa slijetalistem za helikoptere su morale ostati izvan luke, jer su bile prevelike. I da, tako je na jednoj jahti bila zabava sa nekim pjevacem koji je uzivo pjevao a kad i nije, sve je bilo toliko glasno da se culo i stotine metara dalje, preko cijelog St. Tropeza. Mi smo kraj jahte prosli 3 puta, jednom do restorana, jednom iz restorana pa do drugog kraja rive i onda natrag do jahte otkuda je vodila cesta prema centru mjestasca. I sva tri puta smo morali zastati ispred nekoliko dupkom ispunjenih restorana PRED jahtom. Hehe, tu su naime pogledi SVIH gostiju bili hipnotizirano upereni u tu jahtu i dogadjanja na istoj (izmedju ostalog i jedan lap dance..toliko smo uspjeli vidjeti). Ljudi su sjedili ko u kazalistu ili kinu i napeto pratili svaki pokret svakoga na jahti. To nam je bilo toliko uzasno smijesno da bismo zastajali i promatrali ove ljude....a jos je smijesnije bilo to da oni od tolike koncentracije nisu primjecivali poglede i smijeh prolaznika. Ne znam tko je bio na jahti, mozda i neka ultra slavna faca ali nije to niti bitno. Sigurno necemo nalaziti zabavu u tome da gledamo kako se drugi zabavljaju, opijaju i plesu. Tako da smo si nasli jedan zgodan bar i ostali nekoliko sati u njemu.

Slijedece jutro smo bili medju prvima na plazi, jednoj od najljepsih na azurnoj obali - Pampellone. Ona se proteze od St. Tropeza oko 5 kilometara, cijela je pjescana i MORE JE KRISTALNO CISTO. Neka prica tko sto zeli o azurnoj obali, da nije more cisto, da nema pustih dijelova da nema ovoga ili onoga i da je hrvatko more najljepse i slicno. Ali neka mi oproste ti i takvi ali ja ponovno punom odgovornoscu tvrdim (a prosla sam doista vise manje sva mora juzne Europe) da je to velika izmisljotina nasih glavonja koji time zele podrzavati nerad i nemastovitost. Davnih su nas dana, dok sam jos bila u "komunistickom" skolskom sistemu, uvjeravali i ispirali nama djeci mozak da nema boljeg sistema od komunistickog ili socijalistickog...da je nasa domovina najljepsa, najbogatija, s naj naj naj ovim ili onim ...i da je zapad truo i onakav ili ovakav. Pa zar je onda za cuditi se da SVI, pogotovo oni koji rit s te hrvatske obale nikad nisu maknuli, tvrde da je ista NAJljepsa i najbolja na svijetu i njeno more naj naj naj ??? Pa nije za cuditi se, to je samo mala nijansa, promjena u ispiranju mozga iz prethodnog sistema. Jer bez truda i muke ce se i dalje dogadjati ono sto je npr. Radomir Cacic prije neki dan izjavio. Da se naime ocekuje pad prihoda u turizmu i slicno.....

Ali da se ne zanosim, tvrdim da je plaza Pampellone ljepsa od gotovo svake plaze u Hrvatskoj (i hr. obalu i otoke sam imala prilike odlicno upoznati) . Ljepsa i od prenapucenog sljuncanog Zl. Rata u Bolu.... Prekrasna je a more ??? More je PRECISTO. CISCE JE OD MORA OKO ZLATNOG RATA koje je vec godinama zagadjeno i zamuceno brodicama koje se tamo motaju preblizu obali umjesto na npr. 300 metara od obale, kako je to ovdje slucaj. Pretpostavljam da ce me neki napasti da ne volim Hrvatsku ili kajtijaznamkaj. Ne, upravo obratno, ja ju previse volim a da bih sutjela i govorila kako je sve u redu KAD NIJE U REDU.

U St. Tropezu su zivjeli i radili mnogi umjetnici (Henri Matisse, Georges Braque) i njihovi se radovi mogu vidjeti u Musee de l'Annonciade. Maupassant i Liszt su tu boravili a knjizevnica Colette je od 1924 do 1938 zivjela u Vili "La Treille Muscate". 1956 je Bridgette Bardot proslavila St.Tropez. Tko ima love, neka ode na picence ili prenocenjce u Hotel Byblos ili pak Giraglia (Port-Grimaud).

Evo sad par fotki, dok smo ispijali prvu i drugu jutarnju i grickali dorucak.....a kasnije lijeno hrdali po rucku - ogromnoj porciji salate. Fala bogu da u Francuskoj ima ljudi koji smatraju da je dobra, bogata salata pravi obrok (u ovoj zemlji cesto upravo tipican obrok za pauzu za rucak. Vecere su zato bogatije i obilnije) i kao takvoga ga nude a ne da se uvrijede ako im netko naruci to i mineralnu bez mjehurica. S tim da salate u prosjeku kostaju od 8 do 13 ili 15 Eura i prepun ih je veliki tanjur. Mljac, odmah ogladnim kada se sjetim.































Inace su jos lijepe i plaze: Les Graniers (pretrpano) i Les Salins. Prelijepe i nedotaknute su L'Escalet i Bastide-Blanche. Na rivi se inace nude izleti brodicima do (autom) gotovo nepristupacnih i PRELIJEPIH plaza a ekipa iz gledalista na rivi je vjerojatno bukirala i izletic u Baie des Cannebiers, uvalu zvijezda tj. celebritija (ne sjecam se cijene). Brigitte Bardot, Alain Delon i Romy Schneider su tu "kovali" povijest St. Tropeza (na neki nacin, naravno :)))...

Teska srca napustajuci ljencarenje i uzivanje na Pampellone, uz obecanje da cemo se ovdje vratiti na pravi odmor s djecom, krenusmo uz obalu prema jugu, uzasno uskim i na mjestima drndavim cestuljkom kroz borovu sumu. Uzivali smo u pogledu na plaze i zaljeve ispod ceste i prolazili kroz prekrasna ali ne toliko razvikana sela. Sa cistim pjescanim plazama i kristalno cistim morem, dakako. Put nas je vodio prema ogromnom Marseille-u kroz koji smo doslovce prohujali dok smo se usredotocili na nas pravi cilj...srce Provanse. Pa kad jednom sidjete s vrlo ugodne autoceste, doceka vas ovo:




pa ovo










dakle doslovce kilometri i kilometri drvoreda platana. Po najgoroj vrucini vozite cijelo vrijeme u sjeni. Divno!

Bili smo malo svud po svud (koliko smo stigli iako meni nikad dosta) po Provansi a kako se ova reportaza otegnula, necu vas daviti turistickim trakavicama. Bili smo, izmedju ostalih u Avignonu, prosetali avignonskim "Vatikanom" tj. Palacom iliti Tvrdjavom u kojoj su zivjeli Pape kojih sedamdesetak godina. Svratili smo i u prekrasni Saint Remy u kojem je boravio Vincent Van Gogh, (hrvatska kraca verzija)u ludnici doduse i to nakon onog cuvenog rezanja uha u Arlesu. (Spavali smo cak u hotelu za koji je nacrte radio upravo on). Na tek otvorenoj izlozbi njegovih slika u beckoj Albertini, veselilo me vidjeti i zutilo Provanse na zidovima koji su predstavljali period u Arles-u kao i onaj u Saint Remiju. Tuzno i pritiskajuce je djelovalo vidjeti i crno bijele crteze ludnice gdje su mu boje zabranili iz straha da ih ne proguta i tako si ne oduzme zivot. Tuzna sudbina jednog od mojih najomiljenijih slikara.

Evo malo papine palace, brrrr koja mocna gradjevina, kakva se tu snaga i moc tih papa osjeti........koja su tu bogatstva kolala....
















Evo i nikad dovrsenog mosta preko rijeke.




Vinoljubci znaju da je ova regija i dom nekih od najboljih svjetskih vina. Povise Avignona se nalazi npr. Châteauneuf-de-Pape, ljetna rezidencija avinjonskih Papa npr. i dan danas proizvodi vina kao i nekoc, na gotovo jednako velikoj povrsini. Vina kostaju poprilicno ali ako ste u regiji bili, velika je steta ne kupiti u podrumu nekoliko boca. Jer u domovini cete ih platiti trostruko. Dakle ne npr. od min 50€ po boci vec ipak nesto vise.

Arles nismo uspjeli vidjeti a jako rado bih. Montpelier i Carcassone poznajem ali ih ovaj put nisam uspjela pokazati muzicu. Drugi put. Ostaje nam i Camargue /engleski//za pogledati. Mocvarno podrucje u delti rijeke Rhone bi nam uzelo dan-dva razgledavanja a divlji konji koji tu borave su nesto sto obavezno zelimo pogledati s Malim. Poludio bi da smo isli bez njega. Postoje i posebne koride, slicne spanjolskima, s ovim konjima. Bikovi se ne ubijaju vec se "pospreme" za slijedecu borbu. Inace i u Camargue je Van Gogh ostavio svoje tragove i to u Saintes-Maries de la mer


Ovaj se post oduzio a u nedostatku sam ga vremena doista pripremala malo po malo danima. Kako bi uletjela koja slobodna minuta. Htjela sam jos toga napisati, staviti jos fotki ali onda bi trajalo jos dulje.

Proslavica godisnjice s Muzekom je prosla zgodno. Bili smo u restoranu na jezeru i odmah prespavali u kucici. Klinci kod svekrive. Sredinom tjedna smo bili odlucili da cemo slaviti i s frendovima, tj. popiti koju casicu, pogotovo s onima koji su bili i na vjencanju. Djecu smo uvalili bebisiterici. Ajde, jednom moramo i mi biti vazniji. Slavlje dakle spontano a doslo je svejedno oko 25 ljudi. Atmosfera je bila odlicna i bilo nam je drago vidjeti se s ljudima koje dugo nismo vidjeli. Zao nam je bilo sto ih takodjer dosta nije moglo doci jer su vec imali druge planove. Ne, nismo trazili da ih bilo tko mijenja, rekli smo: tko dodje, dobro je dosao a ostali tko im kriv .... Ne znam koji mi je bil vrag (hehe stvarno) ali me ulovila zelja da spojim neke od frendova.....pa sam rekla sestricni od muza da bi joj najbolji frend od muza bio dobar partner. Doista to mislim ali oni se znaju od malih nogu pa se gledaju na drugi nacin. On je pak rekao da ga zanimaju samo zene iz istocne europe. A tek se rastao od ruskinje koja ga je izmuzla i dok joj se potpis jos nije na brakorazvodnom ugovoru osusio....vec je rodila novo dijete novom frajeru. Al neka mu, svi si biramo svoju sudbinu a sestricna i ona bi bas bili ravnopravni odlicni partneri! Svejedno mi nije zao sto sam i jednom i drugom stavila bubu u uho, bar su se promotrili i sigurno ce razmisljati o toj mogucnosti. E, a onda sam svojoj dobroj frisko rastavljenoj frendici Pauli s poprilicno velikim djetetom, dosapnula da bih si mogla zamisliti da se ona i porezni savjetnik firme odlicno slazu (on rastavljen s troje djece). Ona mi ni pet ni sest veli da on nije njen tip. Ja velim da je to u redu i da je on ionako zauzet. On je inace isto rastavljena a trenutno je u nekoj blesavoj vezi na daljinu i doista mislim da bi bili divan par. S njim sam si dobra ali ne bas tak dobra da i njemu stavljam bubu u uho. Ali vidi ti vraga, njemu se ona izgleda bila svidjela, dosao je pricati s njom i jos par ljudi. Na kraju su pricali oni sami. Jako zadubljeni u razgovor. Pa kasnije opet i opet ....nisam inace od ljudi koji misle da bi nekoga trebalo s nekim spajati i prva bih mrzila ljude koji meni nekoga pokusavaju namjestiti. Ali u ova sam dva slucaja imala vec prije dosta dana jednostavno neku cudnu intuiciju i izgarala sam da to mojim dragim frendovima kazem. I cujem reakciju. Frendicu Paulu nikako nisam stigla pitati jel joj se tip i dalje ne svidja Ali uglavnom je svima prva reakcija bila neeeeeeeeeeeeeeeeee a druga poneki nesvjesni pogled proucavanja doticnog/doticne .....vidjet cemo. Kazu da je Mare vjestica sto se tice "osjecanja" drugih ljudi. Vidjet cemo kako li sam osjetila ove. Nego, sto vi mislite o ovome? Da li je ruzno nekoga "spajati" ?

utorak, 09.09.2008.

St.-Paul-de-Vence ....

Odmah blizu mjesta Vence iz proslog posta, nalazi se i St Paul-de-Vence koji je mozda i ljepsi od Vencea. Ne mogu se odluciti, preslatka su oba. St Paul de Vence se nalazi unutar odlicno ocuvanih gradskih zidina iz 16. stoljeca a ljubitelji umjetnosti u njega od 1960. hodocaste u Fondation Maeght....pogledati radove Chagalla, Miroa, Giacomettija (ovo je uz Rodina moj absolute favourite !!!), Kandinskog i mnogih drugih.

U luksuzni Colombe d'Or (malo pootvarajte boxove i ukljucite zvucnike) su pak jurili svi ovi nabrojani umjetnici (Picasso, Miró, Chagall), poklanjali vlasnicima svoje divne slike. Medju stalnim gostima su pak bile i filmske zvijezde poput Orsona Wellesa, Cary Granta, Grace Kelly koji su dolazili uzivati u ljetu "iznad krovova Nizze". Grace se tu zaljubila u okolicu ali i Kneza od Monaka. Chagall je u njemu i umro. Necu puno vise pisati, oni koje poblize zanima ovaj gradic, imaju dosta informacija na linku s pocetka teksta. A ja dajem fotkice gradica onako kako sam ga ja dozivljavala....ponovno na zalost ne mogu staviti SVE jer predugo traje a i predugo se otvara.




plan gradica i lista galerija




Maca



Pred ulazom u gradic je prostor za igranje boccia tj. boulles, neizbjezan svugdje po juznoj Francuskoj. Ali domaci na njemu sigurno ne igraju prije veceri. Po najgoroj vrucini cete ovdje sresti turiste, ko npr. ova dva nijemca.




kapelica-restoran







Galerija do galerije, odlicne stvari unutra. I puno preskupe.













pa nesto krpica






tko ima siroka ramena bi ovdje mogao zaglaviti. Ja skoro jesam.



slikati se ne smije







ne vici u bunar























ovaj mi se jako svidio. Iako ne bih voljela da mi njegov pisulin visi nad stolom dok veceram, bez obzira sto je od bronze.




pa smo krenuli prema Antibes (karta je u postu od 5.9) a putem vidjeli dvoriste prepuno zeljezarije i starih autiju, prozora tj. zaluzina (MiniMaxine - sjetila sam te se tamo !!! ali mi se nije dalo slepati te prozore iz Francuske do Beca)







U Antibes se kupali i jeli pa krenuli kasno poslije podne prema Cannesu. Spavali kod St Tropeza. Nastavak i kraj dakle u slijedecem broju.

petak, 05.09.2008.

nastavak putovanja Jugom...

Ne JUuuuuuuuuuuuugoooom i to bivsom vec jug-om i to Francuske. Evo i karte da znate gdje je sto.


Uzivala sam setajuci unutar srednjovjekovnih zidina gradica Vence, jednog od dva brdska "sela" koja sam spomenula u proslom postu.. Prelijepo. I podsjeca mrvicu na Groznjan. Al samo mrvicu.. Jer Vence je grad umjetnika sa svih strana svijeta, koji ovdje zive i rade. Tu su zivjeli i Matisse i Chagall ali i D.H. Lawrence, autor knjige Ljubavnik Lady Chatterley koji je tu i umro i pokopan. Dante Alighieri je ukljucio i Romeo de Villeneuve, Lord Vence-a, u svoj Raj.

Meni je mjesto preporucio netko zivi u Francuskoj i dobro ju poznaje. Bilo je naravno puno preporucenih stvari ali ovo nam je bilo usput i ja to nisam htjela propustiti. Poslije cu vam mozda napisati i ono sto smo propustili ovoga puta i ostavili za koju drugu godinu. Ne smatram se "obicnim" turistom iako naravno zalazim i na vec dobro utabane turisticke rute. Vence i St. Paul-de-Vence bas i nisu na njima pa zato par rijeci da ne trazite po net-u i da vam barem malo probudim apetite za malo drugaciju Azurnu obalu. Jer ona koju svi posjecuju i dalje u ljudima pobudjuje nekakva ocekivanja, mastanja i ceznje pa je zato moguce i razocarenje.

Mirisima okupani Vence je smjesten medju ruzicama i narancama na brdascu blizu Antibes-a i Nizze, od oba udaljen dvadesetak kilometara (30 od Cannes-a). Osnovan je 120.g. prije Krista, Vence je imao vrlo bogatu povijest. Bio je i vazno trzisno srediste a i danas je njegova trznica prepuna proizvoda iz cijelog svijeta. Dolje imate fotku ruzicaste "dijamant" soli, jedne od nekoliko desetaka koje su se nudile. Bilo ih je cak nekoliko s Himalaje, sa dodanim zacinima. Ako vam se pruzi prilika, obavezno kusajte neke od tih soli, odlicne su.

Maknete li se iz "glavnih" ulica, lako si mozete zamisliti kako je zivot izgledao prije nekoliko stotina godina. Nize dajem i takvih par fotki. Ne zaboravite ovdje posjetiti Chapelle Matisse, koju je dizajnirao i dekorirao Henri Matisse izmedju 1947 i 1951. godine.

Evo par slikica...

kraj ulaza u gradic unutar zidina. ova kuca je dio zidina.




tipicna trgovinica



tipicna galerija-atelje, umjetnici rade i ujedno prodaju




posvuda ovakvi znakici i kucni brojevi



stolac za klince pred restoranom






ruzini pupoljci



paprovi



sol




detaljic iznad ulaznih vrata:



kaj se prodaje po Vence-u? Sto drugo nego tone lavande, u svim mogucim oblicima. Evo ideje i za nase turisticke radnike koji ne znaju kakve bi suvenire oblikovali....na cijelom se jugu Francuske prodaju vrlo poznati sapuni (od lavande, maslinovog ulja, vervene, badema i slicnog), ukraseni s nesto lavande ili pak na tanjuricu od keramike (eto posla za obrtnike!!!) ili pak uz dodatak jednog lijepo obojanog CVRCKA ! Cvrcke ovdje cujete kao i na Jadranu, u mjestu s dosta borove sume, vrlo su glasni i neizbjezni....sto bolje nego tako nesto za suvenir??? Ja sam za njima luda pa sam kupila dva od gipsa, njezno plave boje, na koje se nakapa ulje od lavande pa vam mirisi gdje god ga stavite. Imam jedan u autu a jedan medju rucnicima. Bilo ih je u svim velicinama (halo obrtnici, izradite kalupe i stancajte, ne kupujte kinesko!!!) i oblicima i za razlicite svrhe. Skoro sam kupila jednog ogromnog koji reagira na prolaznike pa pocne cvrchati (i cvrchi cvrchi cvrchak na chvoru crne smrche ).




ovaj stricek poziva na odlicnu klopu, na trgu ispred katedrale. Mi smo na zalost bili siti pa smo sjeli preko puta i pojeli jedan od najboljih sladoleda koje sam ikad kusala. Slican onom fantasticnom sladoledu iz Bertillona na otoku St. Louis u Parizu, samo nije toliko skup. Sama "slasticarna" (cajana i kavana) je bila vrlo ukusno i prelijepo uredjena, (za tipican hrvatski ukus mozda neobicno), do zadnjeg detalja, cak i zahoda.




ovo tu je "obicna" stanga/(ormaric garderobe, ispred "obicne" trgovine odjecom.




opet galerija



malo tipicnog kicha, ideja za tipicni hrvatski suvenir (nezaposlena zena, ovo bi i ti mogla oslikavati i u vecoj kolicini ponuditi u turistickim mjestima, ja bih prva kupila (ako mi dopustis))






detalj s katedrale




ulica tipicna



tko gleda prema gore mora paziti da se ne spotakne i ne padne....jer ima se i ovog za vidjeti





a onda sam skuzila i ove letece CD-e. Ne znam u cemu je stos ali odlicno odbijaju svjetlo dok se klate na vjetru i gotovo da nije bilo prozora bez barem jednoga.















Privesti cu kraju ovu "setnju" jer ce vam se inace danima otvarati post. Uskoro nastavak iz St. Paul-de-Vence koji mi je jos sladji od Vence-a...u nastavku i malo St. Tropeza i nesto Provanse, one prave...

srijeda, 03.09.2008.

Topli Jug u nastavcima

Zbog tehnickih problema oko stavljanja fotki na blog, evo samo par fotki. Ne prima mi neke fotke.

Na jugu je bilo toplo, jako toplo. Krenuli smo iz Beca oko podne sa 22 (mislili smo topla) stupnja Celzijusa. Kako smo se priblizavali Liguriji, temperatura se povisila. Vecerali smo negdje oko San Rema na finih 25 ponocnih stupnjeva. Slijedecih dana se sve kretalo iznad 30 stupnjeva a u Provansi je bilo cak 35 stupnjeva!!!! Kako je zrak fino suh to je odlicno podnosljiva temperatura.

Monaco i Monte Carlo.....kaos zivi. Ludnica. Jadni li su oni jadnici koji plate 45 ili 85€ za pola sata voznje Ferarijem po Monte Carlu, po ulicama gdje se odrzavaju utrke Formule 1. Istrose se pa se probijaju 1,5 km/h kroz gusti gradski brdski promet. Hihi...Al valjda je Ferrari - Ferrari. Mi cure to izgleda ne kuzimo.




Grad je inace cist normalni mediteranski grad iako naravno puno cisci od ostalih. Pojeli smo dorucak i popili kavicu, cijene su ko u Becu, sve normalno.

Ako nekog slucajno zanima kupiti stancic a ima nesto love viska...







U luci jahturine s slijetalistem za helikoptere i slicno a pokraj njih drndavi lunapark uz rivu. Odlican suzivot.







Na jahturine se ne palimo pa ih nismo ni isli gledati. Vremena za oceanarij nismo imali pa smo se uz obalu uputili dalje, cekala su nas dva brdska sela povise Antibes-a na koja se palim ja. Zasto, vise u nastavku. Villefranche je slatki gradic a nazalost nismo imali vremena za pogledat Rotschildovu vilu i kolekciju u njoj (i predivne vrtove). Slijedeci put. Meni azurna obala nije nova ali je bila mojem muzicu i morali smo se odluciti sto zelimo pogledati. On je npr. zelio gledati Cannes u kojem sam ja svojedobno provela 3-4 dana i nisam uopce bila odusevljena. Ali neka, morao je zato trpit pola ure kulture hehe....i otrpio je na jednom mjestu tih pola ure pa kad mu je dojadilo je spustio par komentara zbog kojih smo se krvnicki posvadjali

Da, Azurna obala doista ima slicnosti s hrvatskom a stil gradnje je najslicniji nasoj Opatiji i Lovranu. Mozda ne toliko arhitektura koliko taj neki stil "rivijere" i ljetno-zimskog odmaralista u kojima stanuje turizam vec preko jedno stoljece a i koji su osim turistickih sredista i razvijeni gradovi za sebe. Ugodni za zivot. I tu jednoj Cotę d'Azur moze konkurirati dakle vec spomenuta Opatija ili pak Zadar ili mozda Dubrovnik. Sibenik i Split mi se nekak jos ne cine dovoljnom usporedbom. Da, azurna je obala na dijelovima vrlo izgradjena i vrlo naseljena i vlada kaos ko u Splitu. Ali je jedna Nizza svojim oblikom i izgledom veca metropola od Zagreba iako od njega ima koju stotinu tisuca stanovnika manje. Centar nije glavni trg i par ulica oko njega. A tek visekilometarska plaza u zaljevu oko kojeg se Nica smjestila....divan grad. Tko zeli mir i cisto more, moze ga i ovdje naci. Npr. od St. Raphael-a i Freyus-a pocinju najljepse plaze. A one oko St. Tropeza su tek prelijepe...more precisto...ali o tome u slijedecem nastavku. Moram fotke smanjivati kako bih obavila upload a za to sve imam premalo vremena (lakse mi ovako blebetat)....u slijedecem nastavku brdska tura do mjesta Vence i St. Paul de Vence....prelijepa dva gradica koja su se smjestila unutar srednjovjekovnih zidina. U kojima su boravili znacajni umjetnici danasnjice, u kojima kultura dise punim plucima a oci je tesko skinuti s fantasticnih djela po galerijama. Koji su jos u proslosti sarmirali osim slikara i glumacke zvijezde poput Clarkea Gable-a ........vise slijedeci put.

Komentari da/ne?

citam

ovo je samo moj mali podsjetnik na blogove koje posjecujem, to ne znaci da su mi tu svi favoriti. nemarno osvjezujem ovu listu i svako malo shvatim da na njoj nema nekim meni dragih blogera kojima ne propustam niti jedan post. neka mi oproste na kaoticnosti, nije namjerno. ali sigurna sam da znaju koliko ih volim pratiti i da se nece uvrijediti:

sjor profesur
brod u boci legendarni
marchelina
kritika pragmaticnog uma
kengur
xiola
tyche
cranberry
champs
bugenvilija
suzette
JJA
macka u martama
MiniMaxine
seoska idila
Zvrk
brunhilda
Viola
Tea
kamena kucica na skoju
sklodowska
Zona
gustirna
ciovka

njamnjam
marina kuharica za male i velike
trogirski gastronom
enogastromama
cooketa
torte
dalmacija
pijesak u gacama
miris, zlato i zacini
kucanica u japanu
kabulske price

fotke
remek djela bugenvilija: Foto Tvornica Snova
remek djela blue veki

Copyrightom zasticeno.
Nemojte "posudjivati" moje fotografije, tekstove ili price i objavljivati pod svojim imenom. Pitajte i dogovorit cemo se.

od 20.5.2013.