Marketing
nastavak putovanja Jugom...
Ne JUuuuuuuuuuuuugoooom i to bivsom vec jug-om i to Francuske. Evo i karte da znate gdje je sto.
Uzivala sam setajuci unutar srednjovjekovnih zidina gradica Vence, jednog od dva brdska "sela" koja sam spomenula u proslom postu.. Prelijepo. I podsjeca mrvicu na Groznjan. Al samo mrvicu.. Jer Vence je grad umjetnika sa svih strana svijeta, koji ovdje zive i rade. Tu su zivjeli i Matisse i Chagall ali i D.H. Lawrence, autor knjige Ljubavnik Lady Chatterley koji je tu i umro i pokopan. Dante Alighieri je ukljucio i Romeo de Villeneuve, Lord Vence-a, u svoj Raj.
Meni je mjesto preporucio netko zivi u Francuskoj i dobro ju poznaje. Bilo je naravno puno preporucenih stvari ali ovo nam je bilo usput i ja to nisam htjela propustiti. Poslije cu vam mozda napisati i ono sto smo propustili ovoga puta i ostavili za koju drugu godinu. Ne smatram se "obicnim" turistom iako naravno zalazim i na vec dobro utabane turisticke rute. Vence i St. Paul-de-Vence bas i nisu na njima pa zato par rijeci da ne trazite po net-u i da vam barem malo probudim apetite za malo drugaciju Azurnu obalu. Jer ona koju svi posjecuju i dalje u ljudima pobudjuje nekakva ocekivanja, mastanja i ceznje pa je zato moguce i razocarenje.
Mirisima okupani Vence je smjesten medju ruzicama i narancama na brdascu blizu Antibes-a i Nizze, od oba udaljen dvadesetak kilometara (30 od Cannes-a). Osnovan je 120.g. prije Krista, Vence je imao vrlo bogatu povijest. Bio je i vazno trzisno srediste a i danas je njegova trznica prepuna proizvoda iz cijelog svijeta. Dolje imate fotku ruzicaste "dijamant" soli, jedne od nekoliko desetaka koje su se nudile. Bilo ih je cak nekoliko s Himalaje, sa dodanim zacinima. Ako vam se pruzi prilika, obavezno kusajte neke od tih soli, odlicne su.
Maknete li se iz "glavnih" ulica, lako si mozete zamisliti kako je zivot izgledao prije nekoliko stotina godina. Nize dajem i takvih par fotki. Ne zaboravite ovdje posjetiti Chapelle Matisse, koju je dizajnirao i dekorirao Henri Matisse izmedju 1947 i 1951. godine.
Evo par slikica...
kraj ulaza u gradic unutar zidina. ova kuca je dio zidina.
tipicna trgovinica
tipicna galerija-atelje, umjetnici rade i ujedno prodaju
posvuda ovakvi znakici i kucni brojevi
stolac za klince pred restoranom
ruzini pupoljci
paprovi
sol
detaljic iznad ulaznih vrata:
kaj se prodaje po Vence-u? Sto drugo nego tone lavande, u svim mogucim oblicima. Evo ideje i za nase turisticke radnike koji ne znaju kakve bi suvenire oblikovali....na cijelom se jugu Francuske prodaju vrlo poznati sapuni (od lavande, maslinovog ulja, vervene, badema i slicnog), ukraseni s nesto lavande ili pak na tanjuricu od keramike (eto posla za obrtnike!!!) ili pak uz dodatak jednog lijepo obojanog CVRCKA ! Cvrcke ovdje cujete kao i na Jadranu, u mjestu s dosta borove sume, vrlo su glasni i neizbjezni....sto bolje nego tako nesto za suvenir??? Ja sam za njima luda pa sam kupila dva od gipsa, njezno plave boje, na koje se nakapa ulje od lavande pa vam mirisi gdje god ga stavite. Imam jedan u autu a jedan medju rucnicima. Bilo ih je u svim velicinama (halo obrtnici, izradite kalupe i stancajte, ne kupujte kinesko!!!) i oblicima i za razlicite svrhe. Skoro sam kupila jednog ogromnog koji reagira na prolaznike pa pocne cvrchati (i cvrchi cvrchi cvrchak na chvoru crne smrche 
).
ovaj stricek poziva na odlicnu klopu, na trgu ispred katedrale. Mi smo na zalost bili siti pa smo sjeli preko puta i pojeli jedan od najboljih sladoleda koje sam ikad kusala. Slican onom fantasticnom sladoledu iz Bertillona na otoku St. Louis u Parizu, samo nije toliko skup. Sama "slasticarna" (cajana i kavana) je bila vrlo ukusno i prelijepo uredjena, (za tipican hrvatski ukus mozda neobicno), do zadnjeg detalja, cak i zahoda.
ovo tu je "obicna" stanga/(ormaric garderobe, ispred "obicne" trgovine odjecom.
opet galerija
malo tipicnog kicha, ideja za tipicni hrvatski suvenir (nezaposlena zena, ovo bi i ti mogla oslikavati i u vecoj kolicini ponuditi u turistickim mjestima, ja bih prva kupila (ako mi dopustis))
detalj s katedrale
ulica tipicna
tko gleda prema gore mora paziti da se ne spotakne i ne padne....jer ima se i ovog za vidjeti
a onda sam skuzila i ove letece CD-e. Ne znam u cemu je stos ali odlicno odbijaju svjetlo dok se klate na vjetru i gotovo da nije bilo prozora bez barem jednoga.
Privesti cu kraju ovu "setnju" jer ce vam se inace danima otvarati post. Uskoro nastavak iz St. Paul-de-Vence koji mi je jos sladji od Vence-a...u nastavku i malo St. Tropeza i nesto Provanse, one prave...
Post je objavljen 05.09.2008. u 11:56 sati.