okusi-tastes

nedjelja, 14.09.2008.

Provansa

Evo i zadnjeg nastavka iz Francuske. Napomena: Copyright je moj, sve fotke moje i ak ih zelite koristiti, molim lijepo da me kontaktirate na mail.

St. Tropez je stvarno haj haj lajf. Te jahturine, te shminkera i vrlo bogatih ljudi svud okolo, celebs-a takodjer....odlicnih restorana i barova....da, skupo....da, lijepo....Vecerali prvo na rivi, u jednom od restorancica. Ponovno gledam kartu i mislim si kako se po cijeloj Europi po svim restoranima pocelo nuditi jedno te isto. Nikakve mastovitosti, nista super tipicnog "domaceg" ili prepravljenog da bude moderno. Ako ne ukusom onda barem nacinom posluzivanja. Tu su i nekakve salate Caprese usred Spanjolske, Francuske i naravno Italije (mozzarella s rajcicom) pa tjestenine na sto nacina, meso i riba sve na slican nacin pripravljeno. Uglavnom provjereno prolazi. Smatram se gurmanicom i uvijek cu odabrati nepoznata jela s jelovnika a kako bih probala nesto novo i tipicno za to mjesto ili pokrajinu. Mozda bih trebala traziti posebne restorane koji to nude??? Slicno je i u miloj nam i lijepoj nasoj. Uvijek isti jelovnici a ja bih tako pojela nekakvo varivo ili slicno domace. Kao npr. u Hvaru gregadu. A ne samo rostilji i buzare. U ovom sam se restoranu dohvatila riblje juhe koja ni do koljena nije nasoj obicnoj ribarskoj juhici. Ima okus po ribi a vjerujem da se u nju stavlja i koncentrat kojeg kod nas ima za kupiti na placu a koji je izradjen od dijelova iznutrica kako bi okus bio pojacan. Nije bilo niti komada ribe unutra ali to je tako "tipicno". Dobila sam i baguette kolutice i to preprzene. Na njih se mazao nekakav ruzicasti umak, posipalo ih se naribanim sirom i pustalo da plutaju juhicom. I onda ih se u jednom zalogaju pojelo. Okej, nije to bilo lose i to je bila moja lagana vecera. Ali moglo je biti i bolje. Moglo je biti i drugacijih stvari na jelovniku. Od "domaceg" je bilo slatkog tipicnog ali nisam bila toliko gladna. Smjesna je stvar cijele veceri bila jedna raskalasena zabava na jednoj od jahturina. Tu su kao i posvuda, jahte okrenute krmom prema rivi i onda ovi s brodova gledaju na rivu a ovi s rive na jahte koje su jedna veca od druge. Ogromne! One sa slijetalistem za helikoptere su morale ostati izvan luke, jer su bile prevelike. I da, tako je na jednoj jahti bila zabava sa nekim pjevacem koji je uzivo pjevao a kad i nije, sve je bilo toliko glasno da se culo i stotine metara dalje, preko cijelog St. Tropeza. Mi smo kraj jahte prosli 3 puta, jednom do restorana, jednom iz restorana pa do drugog kraja rive i onda natrag do jahte otkuda je vodila cesta prema centru mjestasca. I sva tri puta smo morali zastati ispred nekoliko dupkom ispunjenih restorana PRED jahtom. Hehe, tu su naime pogledi SVIH gostiju bili hipnotizirano upereni u tu jahtu i dogadjanja na istoj (izmedju ostalog i jedan lap dance..toliko smo uspjeli vidjeti). Ljudi su sjedili ko u kazalistu ili kinu i napeto pratili svaki pokret svakoga na jahti. To nam je bilo toliko uzasno smijesno da bismo zastajali i promatrali ove ljude....a jos je smijesnije bilo to da oni od tolike koncentracije nisu primjecivali poglede i smijeh prolaznika. Ne znam tko je bio na jahti, mozda i neka ultra slavna faca ali nije to niti bitno. Sigurno necemo nalaziti zabavu u tome da gledamo kako se drugi zabavljaju, opijaju i plesu. Tako da smo si nasli jedan zgodan bar i ostali nekoliko sati u njemu.

Slijedece jutro smo bili medju prvima na plazi, jednoj od najljepsih na azurnoj obali - Pampellone. Ona se proteze od St. Tropeza oko 5 kilometara, cijela je pjescana i MORE JE KRISTALNO CISTO. Neka prica tko sto zeli o azurnoj obali, da nije more cisto, da nema pustih dijelova da nema ovoga ili onoga i da je hrvatko more najljepse i slicno. Ali neka mi oproste ti i takvi ali ja ponovno punom odgovornoscu tvrdim (a prosla sam doista vise manje sva mora juzne Europe) da je to velika izmisljotina nasih glavonja koji time zele podrzavati nerad i nemastovitost. Davnih su nas dana, dok sam jos bila u "komunistickom" skolskom sistemu, uvjeravali i ispirali nama djeci mozak da nema boljeg sistema od komunistickog ili socijalistickog...da je nasa domovina najljepsa, najbogatija, s naj naj naj ovim ili onim ...i da je zapad truo i onakav ili ovakav. Pa zar je onda za cuditi se da SVI, pogotovo oni koji rit s te hrvatske obale nikad nisu maknuli, tvrde da je ista NAJljepsa i najbolja na svijetu i njeno more naj naj naj ??? Pa nije za cuditi se, to je samo mala nijansa, promjena u ispiranju mozga iz prethodnog sistema. Jer bez truda i muke ce se i dalje dogadjati ono sto je npr. Radomir Cacic prije neki dan izjavio. Da se naime ocekuje pad prihoda u turizmu i slicno.....

Ali da se ne zanosim, tvrdim da je plaza Pampellone ljepsa od gotovo svake plaze u Hrvatskoj (i hr. obalu i otoke sam imala prilike odlicno upoznati) . Ljepsa i od prenapucenog sljuncanog Zl. Rata u Bolu.... Prekrasna je a more ??? More je PRECISTO. CISCE JE OD MORA OKO ZLATNOG RATA koje je vec godinama zagadjeno i zamuceno brodicama koje se tamo motaju preblizu obali umjesto na npr. 300 metara od obale, kako je to ovdje slucaj. Pretpostavljam da ce me neki napasti da ne volim Hrvatsku ili kajtijaznamkaj. Ne, upravo obratno, ja ju previse volim a da bih sutjela i govorila kako je sve u redu KAD NIJE U REDU.

U St. Tropezu su zivjeli i radili mnogi umjetnici (Henri Matisse, Georges Braque) i njihovi se radovi mogu vidjeti u Musee de l'Annonciade. Maupassant i Liszt su tu boravili a knjizevnica Colette je od 1924 do 1938 zivjela u Vili "La Treille Muscate". 1956 je Bridgette Bardot proslavila St.Tropez. Tko ima love, neka ode na picence ili prenocenjce u Hotel Byblos ili pak Giraglia (Port-Grimaud).

Evo sad par fotki, dok smo ispijali prvu i drugu jutarnju i grickali dorucak.....a kasnije lijeno hrdali po rucku - ogromnoj porciji salate. Fala bogu da u Francuskoj ima ljudi koji smatraju da je dobra, bogata salata pravi obrok (u ovoj zemlji cesto upravo tipican obrok za pauzu za rucak. Vecere su zato bogatije i obilnije) i kao takvoga ga nude a ne da se uvrijede ako im netko naruci to i mineralnu bez mjehurica. S tim da salate u prosjeku kostaju od 8 do 13 ili 15 Eura i prepun ih je veliki tanjur. Mljac, odmah ogladnim kada se sjetim.

Inace su jos lijepe i plaze: Les Graniers (pretrpano) i Les Salins. Prelijepe i nedotaknute su L'Escalet i Bastide-Blanche. Na rivi se inace nude izleti brodicima do (autom) gotovo nepristupacnih i PRELIJEPIH plaza a ekipa iz gledalista na rivi je vjerojatno bukirala i izletic u Baie des Cannebiers, uvalu zvijezda tj. celebritija (ne sjecam se cijene). Brigitte Bardot, Alain Delon i Romy Schneider su tu "kovali" povijest St. Tropeza (na neki nacin, naravno :)))...

Teska srca napustajuci ljencarenje i uzivanje na Pampellone, uz obecanje da cemo se ovdje vratiti na pravi odmor s djecom, krenusmo uz obalu prema jugu, uzasno uskim i na mjestima drndavim cestuljkom kroz borovu sumu. Uzivali smo u pogledu na plaze i zaljeve ispod ceste i prolazili kroz prekrasna ali ne toliko razvikana sela. Sa cistim pjescanim plazama i kristalno cistim morem, dakako. Put nas je vodio prema ogromnom Marseille-u kroz koji smo doslovce prohujali dok smo se usredotocili na nas pravi cilj...srce Provanse. Pa kad jednom sidjete s vrlo ugodne autoceste, doceka vas ovo:

pa ovo

dakle doslovce kilometri i kilometri drvoreda platana. Po najgoroj vrucini vozite cijelo vrijeme u sjeni. Divno!

Bili smo malo svud po svud (koliko smo stigli iako meni nikad dosta) po Provansi a kako se ova reportaza otegnula, necu vas daviti turistickim trakavicama. Bili smo, izmedju ostalih u Avignonu, prosetali avignonskim "Vatikanom" tj. Palacom iliti Tvrdjavom u kojoj su zivjeli Pape kojih sedamdesetak godina. Svratili smo i u prekrasni Saint Remy u kojem je boravio Vincent Van Gogh, (hrvatska kraca verzija)u ludnici doduse i to nakon onog cuvenog rezanja uha u Arlesu. (Spavali smo cak u hotelu za koji je nacrte radio upravo on). Na tek otvorenoj izlozbi njegovih slika u beckoj Albertini, veselilo me vidjeti i zutilo Provanse na zidovima koji su predstavljali period u Arles-u kao i onaj u Saint Remiju. Tuzno i pritiskajuce je djelovalo vidjeti i crno bijele crteze ludnice gdje su mu boje zabranili iz straha da ih ne proguta i tako si ne oduzme zivot. Tuzna sudbina jednog od mojih najomiljenijih slikara.

Evo malo papine palace, brrrr koja mocna gradjevina, kakva se tu snaga i moc tih papa osjeti........koja su tu bogatstva kolala....

Evo i nikad dovrsenog mosta preko rijeke.

Vinoljubci znaju da je ova regija i dom nekih od najboljih svjetskih vina. Povise Avignona se nalazi npr. Châteauneuf-de-Pape, ljetna rezidencija avinjonskih Papa npr. i dan danas proizvodi vina kao i nekoc, na gotovo jednako velikoj povrsini. Vina kostaju poprilicno ali ako ste u regiji bili, velika je steta ne kupiti u podrumu nekoliko boca. Jer u domovini cete ih platiti trostruko. Dakle ne npr. od min 50€ po boci vec ipak nesto vise.

Arles nismo uspjeli vidjeti a jako rado bih. Montpelier i Carcassone poznajem ali ih ovaj put nisam uspjela pokazati muzicu. Drugi put. Ostaje nam i Camargue /engleski//za pogledati. Mocvarno podrucje u delti rijeke Rhone bi nam uzelo dan-dva razgledavanja a divlji konji koji tu borave su nesto sto obavezno zelimo pogledati s Malim. Poludio bi da smo isli bez njega. Postoje i posebne koride, slicne spanjolskima, s ovim konjima. Bikovi se ne ubijaju vec se "pospreme" za slijedecu borbu. Inace i u Camargue je Van Gogh ostavio svoje tragove i to u Saintes-Maries de la mer

Ovaj se post oduzio a u nedostatku sam ga vremena doista pripremala malo po malo danima. Kako bi uletjela koja slobodna minuta. Htjela sam jos toga napisati, staviti jos fotki ali onda bi trajalo jos dulje.

Proslavica godisnjice s Muzekom je prosla zgodno. Bili smo u restoranu na jezeru i odmah prespavali u kucici. Klinci kod svekrive. Sredinom tjedna smo bili odlucili da cemo slaviti i s frendovima, tj. popiti koju casicu, pogotovo s onima koji su bili i na vjencanju. Djecu smo uvalili bebisiterici. Ajde, jednom moramo i mi biti vazniji. Slavlje dakle spontano a doslo je svejedno oko 25 ljudi. Atmosfera je bila odlicna i bilo nam je drago vidjeti se s ljudima koje dugo nismo vidjeli. Zao nam je bilo sto ih takodjer dosta nije moglo doci jer su vec imali druge planove. Ne, nismo trazili da ih bilo tko mijenja, rekli smo: tko dodje, dobro je dosao a ostali tko im kriv thumbup .... Ne znam koji mi je bil vrag (hehe stvarno) ali me ulovila zelja da spojim neke od frendova.....pa sam rekla sestricni od muza da bi joj najbolji frend od muza bio dobar partner. Doista to mislim ali oni se znaju od malih nogu pa se gledaju na drugi nacin. On je pak rekao da ga zanimaju samo zene iz istocne europe. A tek se rastao od ruskinje koja ga je izmuzla i dok joj se potpis jos nije na brakorazvodnom ugovoru osusio....vec je rodila novo dijete novom frajeru. Al neka mu, svi si biramo svoju sudbinu a sestricna i ona bi bas bili ravnopravni odlicni partneri! Svejedno mi nije zao sto sam i jednom i drugom stavila bubu u uho, bar su se promotrili i sigurno ce razmisljati o toj mogucnosti. cerek E, a onda sam svojoj dobroj frisko rastavljenoj frendici Pauli s poprilicno velikim djetetom, dosapnula da bih si mogla zamisliti da se ona i porezni savjetnik firme odlicno slazu (on rastavljen s troje djece). Ona mi ni pet ni sest veli da on nije njen tip. Ja velim da je to u redu i da je on ionako zauzet. On je inace isto rastavljena a trenutno je u nekoj blesavoj vezi na daljinu i doista mislim da bi bili divan par. S njim sam si dobra ali ne bas tak dobra da i njemu stavljam bubu u uho. Ali vidi ti vraga, njemu se ona izgleda bila svidjela, dosao je pricati s njom i jos par ljudi. Na kraju su pricali oni sami. Jako zadubljeni u razgovor. Pa kasnije opet i opet cerek ....nisam inace od ljudi koji misle da bi nekoga trebalo s nekim spajati i prva bih mrzila ljude koji meni nekoga pokusavaju namjestiti. Ali u ova sam dva slucaja imala vec prije dosta dana jednostavno neku cudnu intuiciju i izgarala sam da to mojim dragim frendovima kazem. I cujem reakciju. Frendicu Paulu nikako nisam stigla pitati jel joj se tip i dalje ne svidja cerek Ali uglavnom je svima prva reakcija bila neeeeeeeeeeeeeeeeee a druga poneki nesvjesni pogled proucavanja doticnog/doticne .....vidjet cemo. Kazu da je Mare vjestica sto se tice "osjecanja" drugih ljudi. Vidjet cemo kako li sam osjetila ove. Nego, sto vi mislite o ovome? Da li je ruzno nekoga "spajati" ?