okusi-tastes

srijeda, 09.07.2008.

Kraj mojih putesestvija...

Mala Mare spava pa cu mozda uspjeti dovrsiti ovaj post. Zapocela sam ga prosli cetvrtak, takodjer dok je spavala a onda je uletio vikend, ljecnicki strajk uz prigodni post (u ponedjeljak) pa totalno ludi utorak nakon kojeg sam spadala s nogu. Sad bih to konacno htjela zavrsiti jer inace nikad necete doznati kako je bilo na vjencanju. Ok Mala Mare, nadam se da ces odspavati barem sat vremena. U utorak smo bili kod pedijatra i imamo antibiotsku kremicu za oko i vec djeluje.

Evo jos malo fotkica s "nase" plaze gdje smo proveli cijeli slijedeci dan, oporavljajuci se od restorana Nammos. Ljencarili smo i izlezavali a ja sam citala savrsenu knjigu za plazu - novog Andreu Camilleri-ja, odlican lezerni krimic cija je radnja ponovno smjestena na Siciliji. Uf, Sicilija.....zove me vec dulje, morat cu se zovu uskoro odazvati sretan .

tu smo rucali, dva koraka od lezaljki.

ova okrenuta ledjima, u badicu, je konobarica. na svim plazama su konobarice tak obucene. nema tu preseravanja, ne furaju se na "sexy". jednostavno hodaju okolo u bikinijima i vrucim hlacicama i ne prave se vazne.

A nesto prije 19 h, po jakom suncu i najgoroj vrucini koju je naravno vjetar cinio podnosljivom....otisli smo u sobu, spakirali kovcege, otusirali se i obukli u odjecu za vjencanje. Moja nova haljina je jos pristajala ali to je bila posljedica suzdrzavanja od fenomenalne grcke klope. Ali kak ja uvijek moram sve probati, ipak sam uspjela natuci sigurno kilogram. Muz je, kako ste procitali, na aerodromu uspio kupiti cipele uz odijelo, nakalemio si je svoje crne velike naocale i izgledao kao da je izasao iz Kuma. Da li sam spomenula da su ga redovito pozdravljali na grckom ???? rofl rofl rofl sto je bilo uzasno smijesno kad bismo zajedno izlazili ili ulazili u avion. Njemu jassu a meni bye ili hello rofl rofl rofl a ima svijetlih grkinja koliko hoces. Na Mykonosu smo oboje bili "jassas". E da, ja vam znam otprilike deset rijeci grckog, osim onog cuvenog Malakas kojeg sam spomenula. Ako grke pozdravljate i odzdravljate na grckom, odusevit ce se. Moj je 'problem' bio da sam imala dobre ucitelje (citaj: prave grke) pa tako moji Kalimera (dobro jutro) i Kalispera (dobro poslijepodne, vecer) ili Kalinihta (laku noc) ili Efharisto (hvala) i parakalo (molim) zvuce kak trebaju pa je nakon njih obavezno slijedila bujica grckih rijeci koje naravno nisam razumjela rofl

Nego, gdje smo stali....aha, zaboravila sam se nasminkati cry ...a zasto? muz je dakle imao cipele i odijelo i naocale navrh glave....a onda je izjavio da je zaboravio manzetne gumbe za svoju bijelu kosulju. rofl hehe...prvo sam ga uvjeravala da je to cool pa da moze kasnije zavrnuti rukave....ali je on za crkvu odlucio na recepciji posuditi spajalice za papir rofl Eh ti muskarci, uvijek moras misliti za i umjesto njih.

Pa smo otisli pred hotel cekat frendove. One s bebom, koji su nas trebali voziti do crkve i poslije u restoran. Da ne moramo uzeti taksi.

Kak je tu sve blizu, bili smo za desetak-petnajstak minuta u mjestu Ano Mera usred otoka. I usli u dvoriste samostana gdje se trebalo odrzati vjencanje. Mladozenja naizgled miran ali je priznao da je nervozan i da se boji da je nesto zaboravio. Zanimljivo je da je on katolik polu-grk ali da je pozelio grcko pravoslavno vjencanje. Mladenka je barem bila ruska pravoslavka. Zasada sam bila i na srpskom i na ruskom pravoslavnom vjencanju (sve austrijanci u pitanju) a daleko najljepse i najkicastije ali i najdugotrajnije i najdosadnije mi je bilo u ruskoj pravoslavnoj crkvi. Vrlo kontradiktorno zvuci ali to doista treba dozivjeti. No, u sve je tri zajednicko pjevanje za vrijeme ceremonije, nosenje nekakvih kruna (kod rusa i srba naravno pravih a kod grka su to bili vijenci od cvijeca) - sto je posao jednog ili oba svjedoka tj. kuma. I da, hodaju svi oko oltara barem tri puta. Sve u svemu, i kad ne razumijes je vrlo zanimljivo. Zanimljivo je i da u Grckoj nema vjencanja u opcini. Ovo se sad priznaje, oni dobivaju vjencani list i to vrijedi svugdje pa i u Austriji gdje zive.

prema nama pastir tjera ovce...krdo se vidi, trce ovce (ima i jedna crna) a sad ce i pastir...

evo ga i pastir, na motorcicu. nece uzbrdo pa ga mora pogurati. Sad vidite koji smo pogled imali dok smo stajali ispred samostana. Upravo tamo, niz brdo, se kasnije islo na veceru.

I ovako su gosti stizali...glave su namjerno odrezane.

djeverusice

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

kako je sunce zalazilo a vjetar i dalje puhao kao lud, cak je i unutar zidova u vrtu samostana, postajalo hladno.

i tak onda ova dva svecenika pjevaju....

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

pa dobiju ova dva povezana cvjetna vijenca na glavu. to poslije njegov glavni kum mora premjestati iznad njihovih glava a poslije, kad se trci oko oltara kum nosi vrpcu. To je super smijesna scena, svecenik sa zlatnom knjigom u ruci drzi za ruku njega a on nju a iza njih trckara kum i drzi tu vrpcu koja im povezuje vijence.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

male djecje ruke pune ruzinih latica i rize nestrpljivo cekaju svoj trenutak....kad se krene oko oltara, da mogu gadjati mladence rofl

pa to s rizom izgleda ovak:

pa smo dobili neke slatkise od badem mase za jesti (skoro pa marcipan) i za piti pice bezalkoholno bijelo, od badema. Bilo je i nekakve rakije i nekog biljnog likera ala pelinkovac. Nije to bilo lose naughty ali je trebalo pripaziti da se ne napijem. I da, muz je isto morao paziti da se ne napije (pih, i to ti je onda svadba smijeh ) jer je trebalo direktno sa slavlja otici u hotel po stvari i onda ravno na aerodrom - BEZ SPAVANJA. A pijance ne pustaju na avion, barem znam za dva takva slucaja iz Njemacke.

pa malo detalja:

i onda odlazak u restoran na plazi. Svi su ti restorani u stvari ogromne verande, dakle vani ste a opet pod krovom. Vrlo ugodno i lijepo.

Sve pa i dio plaze, osvjetljeni svijecama i bakljama. Na plazi je bio i nekakav krevet sa zastorima protiv komaraca (kojih nema), ili prozirnim baldahinom smijeh , za slucaj da se nekom prispava ili mu bude potrebno da si prilegne.

nesto za klince:

i tipicni zamotuljak od bijelog platna za svakog gosta. Unutra su ili kamencici ili slatkisi od badema ali tak lijepo upakani da mi je bilo zao odmotavati i zadovoljavati svoju radoznalost (da ne bih jos dosla u iskusenje pojesti te bademe fino ). Klopa je bila slicna kao i dan prije, osim sto je umjesto ribetine na stol stizala janjetina i prasetina, direktno sa raznja napravljenog pred restoranom. Kusala jesam, jela nisam. Vec sam se uostalom bila prejela onih divnih predjela. U stvari, kako se uz to silno jelo uvijek i dosta pije a ja sam pila i litre vode, nije mi bas bilo puno mjesta u zelucu za hranu. A i haljina se pocela napinjati smijeh

Klopa stize satima tako da su svi ustajali sa svojih stolova i pricali sa drugima ili plesali. Glazba je bila odlicna, niente grcko. Nikakav sirtaki ili folk a kamoli prigodno razbijanje tanjura kojeg navodno ima samo u filmovima ali ne i na pravim grckim vjencanjima. Dosta stila i ukusa, pjevacka zvijezda dovedena drito iz Beca, isto u bijelom odijelu sa sesirom....odlican je bio ali je to sve prekratko trajalo. Nedostajalo mi je tu nesto potpuno opusteno toliko da je na granici ludila i raskalasenosti. Na granici koju ne smije prijeci. Dakle, falilo mi je nesto nekontrolirano, puno spontanih akcija, nenadanih dogadjanja ili nezgoda. Toga je npr. na nasem vjencanju bilo napretek. Vani je pljustala kisa i tri su psa grebala po vratima kapelice. Netko ih je pustio da udju a moj je dosao dritto do mene i otresao se rofl , neciji koker je poceo lajati kad su nam zasvirali dzezeri na balkonu a treci je, dalmatiner, ukrao dimljenu pastrvu sa vagona za posluzivanje. Moj je buket ulovio/ukrao jedan gost, sto je ostavilo horde neudanih i neutjesnih zena. Muzicu je prvi komad torte pao na glavu jednog gosta a i uopce je sve bilo takvo da nam jos i danas frendovi govore da je im je to bilo najbolje vjencanje na kojem su bili.

Putovanje do Beca je bilo naporno a evo par slika slijetanja:

Nezaposlena zena je objavila novi post - o alimentaciji.

09.07.2008. u 13:45 • 11 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 03.07.2008.

Evo nastavka - Mykonos 3

I jos jednom napo-opomena: Ako netko zeli pravu reportazu za novine ili svoj portal, koju ce naravno i platiti, javite mi se na mail. Dogovorit cemo se. Nemojte krasti ove fotke, sve je zasticeno copyrightom!

Nastavljam setnju gradom - Chora na grckom.

I ove ikone i slicno mozete kupiti u jednoj od velikog broja trgovinica ovog bijelog gradica.

Pelikan Petros

Petros je veliki rosa pelikan koji je tridesetak godina bio maskota i zastitni znak Mykonosa. Jedan ribar ga je 1958 nasao ranjenog, odnjegovao ga i kad je Petros prizdravio, odlucio je ostati na otoku. Postao je potpuno pitom i stalni stanovnik luke i prijatelj Mikonjana. Kad je 1986 Petros uginuo, Jackie Kennedy Onassis (koja je ovaj otok obozavala i cesto tu boravila) je otoku poklonila novog pelikana. Ovo na slici je pelikanica i ona je bila poklon zoo vrta u Hamburgu. Na otoku boravi i treci pelikan koji je takodjer nadjen ranjen.

Irini ovog gospodina poznaje i dozvoljava da ju miluje. Ostale kljuca i tjera ali rado pozira turistima koji ju bez prestanka fotkaju. Sece vazno rivom i gleda ima li kog "poznatog".

Kad se gradski motorini nepovratno pokvare, sluze drugoj svrsi.

Bijelo na bijelom izvana a unutra dugine boje....Vise je hotela, za ovaj se ne sjecam, koji malenom zastavicom duginih boja na recepciji ili prozorima, pokazuje da su ovdje rado vidjeni i gosti homoseksualnog opredjeljenja. Otok je od 1960-tih i omiljeno mjesto za odmor homoseksualnih parova. Ne, ovdje nema nikakvih parada, homoseksualci nisu u vecini i ne razlikuju se izgledom ili ponasanjem od ostalih. Ali ako nekome homoseksualci smetaju, neka radije ostane doma ili si odabere neki drugi otok za odmor. Ako nemate nista protiv ali ne zelite bas biti usred nekog gay kluba, onda nemojte ici u "Paradise" ili "Super-Paradise". To je nesto poput Zrca ali za gay ljude, navodno imaju tamo i kamp.

Ulice su vecinu dana u sjeni i u njima je vrucina zbog toga podnosljiva. Dva do tri puta godisnje se kuce krece u bijelo kako bi bolje odbijale suncevu toplinu.

ima i ovako uskih ulica

Kapelica ili crkava je jako puno, sve su prizemne, sirom otvorenih vrata. Vrlo su malene iznutra.

Tipican kafic iznutra

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Mala Venecija, pogled iz kafica prema kucama cetvrti Alevkantra. Ovo su kuce bogatih kapetana i trgovaca, podignute u 18. stoljecu. Nesto bolju fotku sam objavila vec u prvom postu iz serije.

Ove se kuce razlikuju od ostalih u mjestu. Vece su, obicno na tri kata i imaju dvoriste ili vrt i vise prozora. S morske su strane direktno povezane s morem, kroz jedna malena vrata. Zanimljivo je i zasto su kapetani odabrali upravo ovo mjesto za gradnju kuca. Mikonos je od 16. stoljeca bio gusarska luka i vecina se obitelji obogatila upravo kroz gusarenje. Tako da su i ovi bogati kapetani bili potomci nekadasnjih gusara koji su na ovom mjestu, odmah uz more, izgradili kuce a plijen direktno s broda, kroz ta malena vrata unosili u kucu i potom skladistili u podrumu.

(Ne)tipicno vrijeme za posluzivanje dorucka

Pogled iz kafica u Veneciji Mikonosa prema vjetrenjacama

Ovakve su vjetrenjace zastitni znak Mykonosa a gradnja im je tipicna za vecinu cikladskih otoka. Na otoku vjetar puse 200 do 300 dana u godini i cini vrucinu podnosljivom. Zbog vjetra na Mykonosu nema drveca vec samo niskog raslinja a ljudi se stite visokim zidovima. Kako bi se dodatno zastitili od vrucine i jakog sunca, kuce su okrecene u bijelo a boja se obnavlja oko dva puta godisnje da bi bolje reflektirala sunceve zrake. Mnoge zene nose rubce kao zastitu od vjetra i sunca. Snaga vjetra se koristila za mljevenje zitarica i to ne samo stanovnika ovog otoka. Kako mlinari za svoj posao nisu dobivali novac vec dio robe, na otoku je ostajalo dosta brasna koje bi zavrsilo u sve brojnijim pekarama koje su iz njega pekle kruh i dvopek (taj dvopek je nesto poput pite, mljac mljac fenomenalno). To je pak privlacilo i brojne brodove koji su na Mykonos dolazili u opskrbu ovim namirnicama. Sve ovo, kao i rukotvorine od vune i pamuka zena Mikonosa, su doprinjeli brzom gospodarskom razvoju otoka u 19. stoljecu. Eto, tko nije lijen i iz (skoro) nicega moze stvoriti puno toga. Danas je Mykonos jedno od najposjecenijih mjesta u cijeloj Grckoj.

Jedan od restorana na rivi, u kvartu mala Venecija, s pogledom na vjetrenjace

Mikonos je inace bio omiljeni otok Jackie Onassis a i danas ga posjecuju i "velke face" koje uzivaju u miru i anonimnosti i koje znaju da ih pri veceri na terasi nekog restorana nece zaskociti paparazzi, kao sto je to postao obicaj na Jadranu. (Napomena: tko zeli odbijati slavne i bogate turiste, neka posalje informaciju paparazzima gdje se ovi nalaze a kako bi ih zaskocili stotinama kamera i bliceva. Odmah ce se povuci u svoj hotel ili na svoju jahtu i odjedriti cim prije a domaci uzivati u miru. Iako, na Jadranu nema opasnosti da budu uslikani na putu do hotela. Jer hoteli uglavnom jos uvijek ne odgovaraju visokim standardima visoko plateznih gostiju - mada nasi turisticki radnici misle malo drugacije).

jos malo setnje ulicama

malo kicha

bibi, micite se s puta

zubarska ordinacija

kapelica iznutra

praonica rublja

A sad.....tra-ta-ta-ta naughty .....nakon setnje gradom i rucka, tj. rucka pa setnje gradom, bili smo pozvani na veceru prije vjencane vecere. Dakle dan prije vjencanja. "Program" je bio cijelo-popodnevni i cjelo-vecernji. Trebalo je najkasnije do 16-17 h doci na plazu Psarou (Psaru se cita) kad su za cijelo do tada prispjelo drustvo bili rezervirani stolovi (komada mislim 5). Plaza je udaljena desetak minuta voznje autom i kako se svi tu uglavnom voze taksijem, jer je jeftiniji nego rent-a-car, tako smo i mi naucili pravila igre. Koja na zalost nisu fiksna, yebiga. Sto znaci da nema taksimetra i da se voznja kao i drugdje po grckim otocima (ovo je barem moje iskustvo), naplacuje "odoka". Mozete prije voznje pitati i dogovoriti se za cijenu. Zanimljivo je da su svi uglavnom fer i naplacuju slicne cijene ali ima i vrlo bezobraznih iznimaka, poput one koja je nas vozila u 5.45 ujutro do zracne luke. I da, ako taksi narucite, to kosta 2€ vise nego ako ga zaustavite. S tim da se za 6€ ovdje krace vozite nego se vozite na npr. vrlo izvornom i slabo naseljenom i slabo turistickom Karpathosu (a koji isto obozavam). Tamo vas taksist vozi pol sata u neka brda i naplati 7€. A onda narucite iz tog mjesta na brdu taksi koji iz glavnog grada udaljenog 30 km vozi do vas, vozi vas u hotel i naplacuje 8€ a presao je ukupno 60 km. Jedan je taksist imao natucenih 800,000 kilometara. Upravo nevjerojatno, zar ne? E sad, a na cijelom otoku Mikonosu je taksija svega 32 komada i nije ih bas moguce rezervirati tako da moram naglasiti da smo zbog putovanja natrag s vjencanja prema hotelu imali laganu frku. Vjencanje se naime odrzavalo tocno u sredini otoka, u mjestu Ano Mera a potom na obliznjoj plazi. Sve je tu blizu, radi se o petnajstak minuta voznje ali sto ako su svi taksiji zauzeti, na ovom party otoku ? No dobro, to su bile nase brige koje su se rijesile prijevozom s frendovima koji su odsjeli u nasem hotelu a zbog malene bebe su uzeli za sve dane auto od rentacara. A sad natrag na Psarou beach.

Psarou je vrlo vrlo lijepa, prelijepa plaza, jedan njen dio je vrlo popularan, da ne velim "in". U zaljevu jahte i jahturine a tu se nalazi i vjerojatno najskuplji restoran cijele Grcke. I gdje drugdje ce nas ekstravagantni polu-grk (kad je bal, nek je bal) organizirati veceru nego ovdje ??? Prethodno je na plazi rezervirao nekoliko lezaljki i veliki dio gostiju je dosao ranije nego je dogovoreno. Mi smo radije prvo bili na nasoj plazi pa onda u Mikonosu a sto se pokazalo dobrim jer na ovoj plazi do navecer glazbu pustaju DJs i poprilicno je glasno inema odmora i opustanja. Izbog glazbe je odlican iako oko 18 h pocinje after-plaza vecera. Slijedeca runda gostiju na "pravu" veceru, uglavnom jahtasa, dolazi oko 22.30 ili 23 sata, kao sto je obicaj u vecini restorana na otoku. Neki cak otvaraju tek u 22 sata. Mi smo, pogadjate, ispratili ove prve i docekali druge goste. Pokraj "naseg" restorana je bio "chill out" lokal a ciji sam wc koristila za presvlacenje. A na putu do wc-a na sanku ovo (mljac):

to je pravi sushi majstor iz Japana. Ocito vrlo vrlo svjestan svojeg izgleda. I nije htio podignuti pogled za fotku (iako sam pitala za dozvolu), sram ga bilo. A mozda je bio prestidljiv a mozda i gay. Inace za informaciju ljubiteljima sushi-ja: Za postati PRAVI sushi MAJSTOR, koji sam filetira svoju ribu, je potrebno 9 godina skolovanja!

A ovo je kuhar za tempuru i ostalo. Rado je pozirao.

Preselili smo se u restoran a onda je na svaki stol stizalo predjelo. Prvo hladna predjela, po dva tanjura za nas osmero a iz njih si svako uzme po malo. I bude i vise nego dovoljno. Obavezna grcka salata, pa salata od riblje ikre (taramasalata mljac), pa jos neka toplo-hladna salata i jos hrpa toga tipicnoga. Ma fenomenalno, ta predjela su mi bolja od glavnih jela.....Nakon toga topla predjela poput skoljki u njihovoj posebnoj buzari, odlicne posebno przene sipice, vrlo malene. Pa nekakve opet posebno przene narezane male hobotnice, rizoti...mljac mljac....Sve iz mora, nista mesnoga. Vrlo, vrlo ukusno. Voda uvezena iz Norveske (koja perverzija) i pjenusac iz Francuske. I tako to. Kasnije i neki njihovi likeri, vrlo dobri. Mastiha je npr. za preporuciti. Nikakav Ouzo. Ocito vrlo vrlo skupo, konobari poput povjetarca. Ni da bi trepnuli. I da, i sad je muzika bila jako glasna. Toliko da si se sa svojim susjedom morao dovikivati. Ali to je bila i bit svega, da dok jedes gotovo pleses sjedecki. U jednom momentu se i plesalo pred i po stolovima (to je navodno svaki dan tako), neki pijani su se polijevali vodom i sve onako na granici. Grci pjevali na glas uz onu njihovu grlenu glazbu koja bi mogla biti i turska i srpska ali i hrvatska (ona koja je sad popularna, kakvu pjevaju razne severine i magazini i jos kojekakvi kojima ne znam imena). A konobari? Nikakvo upozorenje, nista: "primirite se" ili "napustite restoran". Znaju da su gosti puni love i dozvoljavaju SVE. Barem se meni tak cinilo. I istrenirani su da niti jednim jedinim izrazom na licu pokazu bilo kakvo negodovanje. Divila sam se njihovim zivcima i strpljenju. Ne bih ja tu mogla raditi sa takvim gostima ali ja sam Hrvatica a Hrvati su poznati kao vrlo netolerantni ugostitelji. Zar ne ? A ovi tu? Kao da se nista ne dogadja a svi im divljaju. Svejedno, sve se to brzo smiri jer ljudi ipak odu natrag u hotele. Mi smo za kasnije imali rezervirano jos samo tri stola a i drustvo se bilo osulo, dio je kretao u nocni zivot a mi smo nocni zivot imali tu jer je bilo bas ugodno i zabavno....

Nastavak u slijedecem postu.

i ne zaboravite svratiti na blog nezaposlene zene i pogledati njene rukotvorine. Hvala

03.07.2008. u 19:15 • 37 Komentara • Print • # • ^

utorak, 01.07.2008.

Mykonos 2

Evo dakle i drugog posta o Grckoj. O vjencanju cu u trecem.

Dakle, kako je bilo i sto smo radili? Krenut cu redom a opet zbrckano. Uz fotke.

Dakle klince smo utovarili svekrvi i uputili se u zracnu luku. Sve na vrijeme, sve okej. Mi u taksiju i ja gledam muzeve cipele i pitam da li je uzeo i druge cipele, one za odjelo. Naravno da nije. Ali to je tako kad se pakira pet minuta prije nego krenemo. Htio se vratiti natrag po njih. No way ! Sva sreca da je u bescarinskoj zoni Stiefelkönig, trgovina cipela. Nagovarala sam ga da kupi japanke ili neke natikace jer je ipak vjencanje poslije na plazi. Nije htio i na kraju je kupio cipele koje mu navodno ionako trebaju. Nas let je bio zbog EP-a pomaknut za dva sata jer je taj dan cak 160 privatnih ruskih zrakoplova zeljelo sletjeti u Bec. Bilo je naime polufinale Rusija-Spanjolska. Dozvolili su oko 50. Grrrr. Tu krece sranje zvano let za Mikonos preko Atene. I slampavost nase agencije koja je mogla a nije organizirala putovanje preko dvije vec samo preko jedne zrakoplovne kompanije i tako nam oduljila put.

slijecemo u Atenu

U zracnoj luci u Ateni, smrdljivi kutak za pusace.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Ove okomite Winston kutije navodno prociscavaju zrak. Meni je to svejedno uzasno smrdjelo a i jednom frendu koji malo pusi.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Inace je ocito da smo na Balkanu, mora se pusiti i to puno. Dok u Becu nigdje osim u vrlo zatvorenoj i izoliranoj kutiji mozes pusiti, u Ateni smrdi posvuda. Pusi se i u kaficu Mc Donaldsa i u kaficu u koju se ulazi s boarding card.

Ovak izgleda kad se izadje iz aerodromske zgrade.

Plus hm oko 38-39°C, taksist je ovaj otkopcane kosulje. Svejedno je zrak suh a u sjeni vrlo ugodno jer puse vrlo jak vjetar. Zbog tog vjetra me bilo malo frka leta koji je trebao biti u avioncicu s oko 40-tak mjesta. Ali je navala na otok bila takva da su ipak uzeli Boeing. Tu mogu reci na nesrecu jer se mali avioncic navodno bolje ponasa na vjetru. U to smo se uvjerili na povratku. A let za Mikonos, ajme meni....naletjela sam se u zivotu stvarno dosta ali ovo se treslo, padalo, cinilo se kao da ce nam se avion raspasti u zraku. uzas....uf, neki su vristali....dugo mi nije bilo ovako neugodno. Vrlo vrlo neugodan let i jos neugodnije slijetanje i moram priznati da me bilo pomalo frka.

Frend je pokupio nas i jos neke frendove s istog leta i odvezao nas do hotela. Ostavili smo stvari i kud nego – na nogomet, na polufinale Rusija-Spanjolska. U Mykonos Grand Hotel gdje je odsjeo dio uzvanika vjencanja. Fenomenalan hotel, odlican bar, divna terasa i pogled. Cijene bolje da ne spominjem. Pogledajte si na linku sami.

Nakon toga, vec iza ponoci, na pice i snack u Cavo Tagoo hotel, uz bazencic. Fenomenalno izgleda, pogledajte si malo njihove stranice. Hotel je jedan od najboljih u svijetu, tu su odsjeli isto neki frendovi ali i mladenci - soba im je direktno uz bazen tamo na vrhu klisure. Cjenika na sajtu nema ali mladozenja navodno poznaje vlasnika pa dobiva popust. Cijena je i uz popust vjerojatno prepaprena.

Evo par slikica koje su sve odreda neostre jer sam slikala bez blica. Blic ubija atmosferu a meni su ovakve neostre ipak ljepse. Neostre su zbog jakog vjetar. I ne, nije bio neugodan. Bez vjetra se navodno znojis od vrucine.

Tu je predvorje, vidjeli ste ga i u proslom postu.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Ulaz.

Malo apstraktnog pogleda, bez blica, prema bazenu.

Sve je ovo bar uz bazen. Bazen osvjetljen svako malo razlicitom bojom.

Zahodi u podrumu, uklesani u stijenu.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

tu se peru ruke, na prastarim kadama za pranje rublja. Ovaj prah u soljenkama je sapun.

Ovo je pak vrt naseg hotela. Hoteli su ovdje uglavnom niski i imaju samo prizemlje i prvi kat. Odlicno su uklopljeni u prirodu i doista nema razlika u arhitekturi izmedju npr. trgovine, hotela, privatne kuce ili praonice vesa.

Hotel je bio na plazi i moglo se iznajmiti lezaljke pod odlicnim velikim drvenim suncobranima koji doista stite od sunca. Ovo dobijete cim se uvalite.

Naravno da postoje dva konobara koja doslovce cijelo vrijeme trce i posluzuju goste. Sve neformalno, kratke hlace, majica, silterica. Nema preseravanja ili bahatosti, nepotrebne glume. A kamoli scena poput one iz Dubrovnika, koju sam opisala u proslom postu.

Jedna je gosca imala rodjendan pa su se pojavila tri konobara s velikom tacnom narezanog svjezeg voca i malom tortom i svjecicom. Otpjevali su joj na grckom neku “sretan rodjendan” pjesmu. Lijepa gesta.

Mykonos grad
Shuttle bus naseg hotelcica nas je odvezao do grada, imali smo par sati prije nego smo se trebali pojaviti na plazi gdje je bilo cijelo drustvo. Mikonos je prelijep, upravo presladak pa samo dajem fotke uz kratka objasnjenja, umjesto dugih. Vise si procitajte ovdje (njemacki) ili ovdje (engleski). Na susjedni otok Delos nismo stigli otici, ostavljamo za drugi put. Delos je u anticko doba bio znacajan kulturni i vjerski centar. Navodno se na otoku nije smjelo niti roditi (niti umrijeti tako da nije imao stalnu populaciju. Tu je navodno rodjen bog Apolon. Divovski falusi dominiraju.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

natrag u Mikonos

Ribarnica na otvorenom, odmah u luci kraj ribarskih brodica.

Mreze se suse.

Motorini kojima se Mikonjanci voze po uskim ulicicama grada. I oni jedva stanu jer su ulice samo nesto sire od ovih motora. Dakle, autiju nema.

Nastavak slijedi...