okusi-tastes

ponedjeljak, 30.06.2008.

O Grckoj, turizmu i svemu pomalo....Mykonos 1

Dakle bili smo na nasem prvom grckom vjencanju, nadam se ne i posljednjem. Tulumarili smo danju i nocu i bili sretni sto klinci nisu s nama. A onda smo bili presretni sto smo ih ponovno vidjeli. Vjencanje je bilo vrlo internacionalno i nikako tradicionalno tako da cu se jos morati nacekati i sirtakija i razbijanja tanjura i sto bi li se vec tamo trebalo dogadjalo. Gosti su doletjeli sa svih strana svijeta iako nas na kraju nije bilo vise od stotinu. Bilo ih je grka i iz Londre i iz New Yorka i Brazila. Oim njih je bilo je i Rusa i Austrijanaca i Talijana, jedna Libanonka, ma svega je bilo....vrlo sareno.

U ovom postu par prvih crtica i par fotkica s otoka Mykonosa, super cool, super skupog i super lijepog otoka. Gdje su Grci skoro iz niceg stvorili otok koji se sada uz Hvar tiska na onoj listi 10 najboljih otoka Traveller Magazina.

I ne, nije hrvatsko more najljepse na svijetu - to me podsjeca na davno komunisticko ispiranje mozga da su "komunizam i socijalizam najbolji sistemi na svijetu....i da blagosiga jugoslovenima sto imaju Tita itd..." svi su tada padali na te fore)

I ne, ne mora hrvatska obala imati hotelske komplekse kao spanjolska. I ne kuzim zasto si uvijek Hrvati uzmu najgori primjer gradnje kao izgovor za biti lijeni i nemati turisticke prihode cijele godine. Zakljucila sam da su vecina zapravo lijeni mrgudi i da se drzava mijesa u previse toga umjesto da potice vlastite ideje i privatne inicijative. Ali o tome mozda u jednom posebnom kritickom postu. I ne, nije potrebno da je gradnja hotela skupa i nije potrebno da dugo traje. I nije potrebno da je sve grandiozno i glomazno a da bi se moglo dobro naplatiti. Ali sto ces kad u Hrvatskoj turisticki radnici zele ogromne hotele da bi sto vise turista strpali u sto vise soba bez karaktera tj. bez ikakve osobnosti i sarma.

Na Mykonosu su i neki od najboljih svjetskih hotela (iako se izvana izgledom ne razlikuju od bilo koje kuce) i neki od najboljih i najskupljih restorana u Grckoj. Mi smo npr. odsjeli u hotelu na plazi, s tri zvjezdice. Sobe su bile vrlo male ali vrlo jednostavno i ukusno uredjene. Skupo ali ne tako skupo kao za vrijeme glavne sezone - sto je paprenih 200 € s doruckom. Necu niti pisati koliko su po jednoj noci placali mladozenja i jos neki frendovi koji su odsjeli u cuvenom Cavotagoo.Ali cu napisati da Hrvatska toga jedva da ima. Eno nesto se malo razvilo u Dubrovniku i po Hvaru i Bracu. Ali sve je to premalo naprama onome sto bi se jos moglo.

Cavotagoo

Zasto nase ministarstvo turizma ne salje ljude na grcke otoke da tamo uce kakav bi turizam kod nas trebao biti ? Ja znam zasto, zato sto su lijeni.

I sad cu ovom prilikom spomenuti jednu sitnicu koja me uzasno zasmetala prije nekoliko godina, dok je hr turizam bio u onoj stvari. I ne, ne radi se o povrijedjenom egu. Naime, tek sam bila stigla u Bec, 1999 godine. Primjetila sam da niti u jednoj agenciji nema niti jednog prospekta za to nasek "prelijepo najljepse na svijetu more". Imala sam puno iskustva u PR-u i slicnom i zeljela sam pomoci nasem turizmu. I to besplatno. Poslala faxove i mailove, telefonirala, poslala CV i cudila se da mi nitko ne odgovara. Frendica je preko veleposlanstva (fuj, pljuc veleposlanstvo i konzulat RH, bljak ljencine) zeljela isto volonterski nesto drugo pomagati i nije dugo bilo reakcije. I naravno da nije mogla doci do nikoga osim sekretarice i naravno da ju nitko nije htio niti primiti na razgovor i uvjeriti se i u njenu strucnost i u potrebu za time sto ona moze i sto takodjer nudi besplatno. Valjda ako nudis besplatno nisi patriot vec budala. I to valjda ne moze biti dobro. Ne moram niti naglasavati da se ovakvo nesto u jednoj Austriji ni u LUDILU ne bi moglo dogoditi vec bi te pozvali na sastanak vec slijedeci dan i ako ne bi sami trebali tako nesto, spojili bi te s deset drugih kojima bi tvoja pomoc bila potrebna i koji bi inzistirali da ti se to plati. Ali ne, Hrvatska je tako bogata da joj nisu potrebni volonteri s debelim odlicnim CV-jem i medjunarodnim iskustvom na odlicnim pozicijama. I tako je dakle meni frendica rekla da su joj na kraju samo odgovorili jednom recenicom: "Hvala nista ne trebamo" i da mi je glupo da i dalje budem uporna. Na kraju sam dosla do nekih vaznijih ljudi preko djeda jednog mojeg prijatelja. Kad pisem "dosla do", to znaci da sam dobila direktni broj telefona da nekome objasnim i tko sam i sto sam i sto konkretno mislim da mogu pomoci - besplatno. DA, saslusali su me ali su mi i rekli da to nije potrebno. Kako nije potrebno kad su dvije-tri godine nakon toga placali tisuce eura za reklame i vodali grupetine stranih novinara po jadranu a kako bi ovi pisali hvalospjeve? Ja znam zasto "nije bilo potrebno". Zato sto u ovoj zemlji, u RH, na mnogo mjesta i dalje vlada komunisticki mentalitet i gotovo nikom ne pada na pamet pomaknuti malim prstom i vise nego bi trebalo. Da se ne bi pretrgli od posla. Dakle, LIJENOST je u pitanju.

Nego, da se ne maknem previse od teme, barem ne ovaj put, pohvalit cu grcku gostoljubivost. Svi su vedri i dobre volje, nasmijani. I nije im tesko raditi. Puno je mladih, doista vedrih ljudi. I nisu arogantni ili puni neke samo-vaznosti, koja se uglavnom vidja kod nas a kojom turisticki radnici gostu pokusavaju pokazati da je gost nevazan, da su oni, konobari ili recepcionisti, daleko vazniji. A iza cega cesto stoji teska iskompleksiranost. Na svako pitanje ili zelju oni doslovce skoce i pokusavaju biti vrlo usluzni (nasima je uglavnom (jer ima iznimaka) SVEEEEEEEEEeee tesko a osmjeh su ostavili u osnovnoj skoli). Ovo su fraze koje cesto cujes, uz opusteni iskreni osmjeh: "Opustite se", "Uzivajte u svom odmoru", "Ne brinite", "nista nije komplicirano", "rijesit cemo to" itd.... Koja razlika od onoga sto je dozivjela moja frendica nasred Straduna. Ona je naime, vrlo zgodna ali malena rastom, zivi u Parizu i radi vrlo zanimljiv posao. Sjedila je tako s frendovima iz Francuske, koji imaju i novaca i odlicne karijere ali to naravno NE stavljaju na sva zvona vec se oblace i izgledaju opusteno. Nikako ne izgledaju ko da su iz Vogue-a i nisu obljepljeni neukusnim markama (bilo pravim ili laznim). Konobar se vuce s noge na nogu i zgadjene face pita moju frendicu: "A shta'sh ti MALA". Ma nosi se kretenu !!! Ako je mala rastom, ne znaci da je balavica. I ako je mala rastom, jedan konobar u Dubrovniku bi morao znati da je njegovo ponasanje uvredljivo. Ali ne, on misli da je on ovako kul. I yebo gosta koji ne izgleda kul vec samo obicno.

A na Mikonosu pjescane plaze fenomenalne i more naravno kristalno cisto. Jaaaaaaaaaaaaako vruce ali vrucinu rastjeruje vrlo jak vjetar. I zbog svega ovoga ce me i ta preskupa Grcka uvijek vise privlaciti od mojeg Jadrana u kojem se osjecam prevareno, gdje je sve precijenjeno, preskupo a za sto se ne dobiva prava protuvrijednost. I gdje mi se cini da bi domacini bili najsretniji da sam im poslala novce i ostala se doma kupati u kadi. A da se oni ne bi morali smijesiti ili raditi.

Skuzajte sto je predug post. Ali bit ce ih jos smijeh

p.s. svratite na ovaj blog i procitajte kako je jedna mlada samohrana majka s dvoje djece dobila kosaricu na poslu. Tj. neproduzenje probnog ugovora. Koje smrdi do neba.
I tko moze - nek joj se javi s poslovnim ponudama!