Marketing
Evo nastavka - Mykonos 3
I jos jednom napo-opomena: Ako netko zeli pravu reportazu za novine ili svoj portal, koju ce naravno i platiti, javite mi se na mail. Dogovorit cemo se. Nemojte krasti ove fotke, sve je zasticeno copyrightom!
Nastavljam setnju gradom - Chora na grckom.
I ove ikone i slicno mozete kupiti u jednoj od velikog broja trgovinica ovog bijelog gradica.
Pelikan Petros
Petros je veliki rosa pelikan koji je tridesetak godina bio maskota i zastitni znak Mykonosa. Jedan ribar ga je 1958 nasao ranjenog, odnjegovao ga i kad je Petros prizdravio, odlucio je ostati na otoku. Postao je potpuno pitom i stalni stanovnik luke i prijatelj Mikonjana. Kad je 1986 Petros uginuo, Jackie Kennedy Onassis (koja je ovaj otok obozavala i cesto tu boravila) je otoku poklonila novog pelikana. Ovo na slici je pelikanica i ona je bila poklon zoo vrta u Hamburgu. Na otoku boravi i treci pelikan koji je takodjer nadjen ranjen.
Irini ovog gospodina poznaje i dozvoljava da ju miluje. Ostale kljuca i tjera ali rado pozira turistima koji ju bez prestanka fotkaju. Sece vazno rivom i gleda ima li kog "poznatog".
Kad se gradski motorini nepovratno pokvare, sluze drugoj svrsi.
Bijelo na bijelom izvana a unutra dugine boje....Vise je hotela, za ovaj se ne sjecam, koji malenom zastavicom duginih boja na recepciji ili prozorima, pokazuje da su ovdje rado vidjeni i gosti homoseksualnog opredjeljenja. Otok je od 1960-tih i omiljeno mjesto za odmor homoseksualnih parova. Ne, ovdje nema nikakvih parada, homoseksualci nisu u vecini i ne razlikuju se izgledom ili ponasanjem od ostalih. Ali ako nekome homoseksualci smetaju, neka radije ostane doma ili si odabere neki drugi otok za odmor. Ako nemate nista protiv ali ne zelite bas biti usred nekog gay kluba, onda nemojte ici u "Paradise" ili "Super-Paradise". To je nesto poput Zrca ali za gay ljude, navodno imaju tamo i kamp.
Ulice su vecinu dana u sjeni i u njima je vrucina zbog toga podnosljiva. Dva do tri puta godisnje se kuce krece u bijelo kako bi bolje odbijale suncevu toplinu.
ima i ovako uskih ulica
Kapelica ili crkava je jako puno, sve su prizemne, sirom otvorenih vrata. Vrlo su malene iznutra.
Tipican kafic iznutra
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Mala Venecija, pogled iz kafica prema kucama cetvrti Alevkantra. Ovo su kuce bogatih kapetana i trgovaca, podignute u 18. stoljecu. Nesto bolju fotku sam objavila vec u prvom postu iz serije.
Ove se kuce razlikuju od ostalih u mjestu. Vece su, obicno na tri kata i imaju dvoriste ili vrt i vise prozora. S morske su strane direktno povezane s morem, kroz jedna malena vrata. Zanimljivo je i zasto su kapetani odabrali upravo ovo mjesto za gradnju kuca. Mikonos je od 16. stoljeca bio gusarska luka i vecina se obitelji obogatila upravo kroz gusarenje. Tako da su i ovi bogati kapetani bili potomci nekadasnjih gusara koji su na ovom mjestu, odmah uz more, izgradili kuce a plijen direktno s broda, kroz ta malena vrata unosili u kucu i potom skladistili u podrumu.
(Ne)tipicno vrijeme za posluzivanje dorucka
Pogled iz kafica u Veneciji Mikonosa prema vjetrenjacama
Ovakve su vjetrenjace zastitni znak Mykonosa a gradnja im je tipicna za vecinu cikladskih otoka. Na otoku vjetar puse 200 do 300 dana u godini i cini vrucinu podnosljivom. Zbog vjetra na Mykonosu nema drveca vec samo niskog raslinja a ljudi se stite visokim zidovima. Kako bi se dodatno zastitili od vrucine i jakog sunca, kuce su okrecene u bijelo a boja se obnavlja oko dva puta godisnje da bi bolje reflektirala sunceve zrake. Mnoge zene nose rubce kao zastitu od vjetra i sunca. Snaga vjetra se koristila za mljevenje zitarica i to ne samo stanovnika ovog otoka. Kako mlinari za svoj posao nisu dobivali novac vec dio robe, na otoku je ostajalo dosta brasna koje bi zavrsilo u sve brojnijim pekarama koje su iz njega pekle kruh i dvopek (taj dvopek je nesto poput pite, mljac mljac fenomenalno). To je pak privlacilo i brojne brodove koji su na Mykonos dolazili u opskrbu ovim namirnicama. Sve ovo, kao i rukotvorine od vune i pamuka zena Mikonosa, su doprinjeli brzom gospodarskom razvoju otoka u 19. stoljecu. Eto, tko nije lijen i iz (skoro) nicega moze stvoriti puno toga. Danas je Mykonos jedno od najposjecenijih mjesta u cijeloj Grckoj.
Jedan od restorana na rivi, u kvartu mala Venecija, s pogledom na vjetrenjace
Mikonos je inace bio omiljeni otok Jackie Onassis a i danas ga posjecuju i "velke face" koje uzivaju u miru i anonimnosti i koje znaju da ih pri veceri na terasi nekog restorana nece zaskociti paparazzi, kao sto je to postao obicaj na Jadranu. (Napomena: tko zeli odbijati slavne i bogate turiste, neka posalje informaciju paparazzima gdje se ovi nalaze a kako bi ih zaskocili stotinama kamera i bliceva. Odmah ce se povuci u svoj hotel ili na svoju jahtu i odjedriti cim prije a domaci uzivati u miru. Iako, na Jadranu nema opasnosti da budu uslikani na putu do hotela. Jer hoteli uglavnom jos uvijek ne odgovaraju visokim standardima visoko plateznih gostiju - mada nasi turisticki radnici misle malo drugacije).
jos malo setnje ulicama
malo kicha
bibi, micite se s puta
zubarska ordinacija
kapelica iznutra
praonica rublja
A sad.....tra-ta-ta-ta 
.....nakon setnje gradom i rucka, tj. rucka pa setnje gradom, bili smo pozvani na veceru prije vjencane vecere. Dakle dan prije vjencanja. "Program" je bio cijelo-popodnevni i cjelo-vecernji. Trebalo je najkasnije do 16-17 h doci na plazu Psarou (Psaru se cita) kad su za cijelo do tada prispjelo drustvo bili rezervirani stolovi (komada mislim 5). Plaza je udaljena desetak minuta voznje autom i kako se svi tu uglavnom voze taksijem, jer je jeftiniji nego rent-a-car, tako smo i mi naucili pravila igre. Koja na zalost nisu fiksna, yebiga. Sto znaci da nema taksimetra i da se voznja kao i drugdje po grckim otocima (ovo je barem moje iskustvo), naplacuje "odoka". Mozete prije voznje pitati i dogovoriti se za cijenu. Zanimljivo je da su svi uglavnom fer i naplacuju slicne cijene ali ima i vrlo bezobraznih iznimaka, poput one koja je nas vozila u 5.45 ujutro do zracne luke. I da, ako taksi narucite, to kosta 2€ vise nego ako ga zaustavite. S tim da se za 6€ ovdje krace vozite nego se vozite na npr. vrlo izvornom i slabo naseljenom i slabo turistickom Karpathosu (a koji isto obozavam). Tamo vas taksist vozi pol sata u neka brda i naplati 7€. A onda narucite iz tog mjesta na brdu taksi koji iz glavnog grada udaljenog 30 km vozi do vas, vozi vas u hotel i naplacuje 8€ a presao je ukupno 60 km. Jedan je taksist imao natucenih 800,000 kilometara. Upravo nevjerojatno, zar ne? E sad, a na cijelom otoku Mikonosu je taksija svega 32 komada i nije ih bas moguce rezervirati tako da moram naglasiti da smo zbog putovanja natrag s vjencanja prema hotelu imali laganu frku. Vjencanje se naime odrzavalo tocno u sredini otoka, u mjestu Ano Mera a potom na obliznjoj plazi. Sve je tu blizu, radi se o petnajstak minuta voznje ali sto ako su svi taksiji zauzeti, na ovom party otoku ? No dobro, to su bile nase brige koje su se rijesile prijevozom s frendovima koji su odsjeli u nasem hotelu a zbog malene bebe su uzeli za sve dane auto od rentacara. A sad natrag na Psarou beach.
Psarou je vrlo vrlo lijepa, prelijepa plaza, jedan njen dio je vrlo popularan, da ne velim "in". U zaljevu jahte i jahturine a tu se nalazi i vjerojatno najskuplji restoran cijele Grcke. I gdje drugdje ce nas ekstravagantni polu-grk (kad je bal, nek je bal) organizirati veceru nego ovdje ??? Prethodno je na plazi rezervirao nekoliko lezaljki i veliki dio gostiju je dosao ranije nego je dogovoreno. Mi smo radije prvo bili na nasoj plazi pa onda u Mikonosu a sto se pokazalo dobrim jer na ovoj plazi do navecer glazbu pustaju DJs i poprilicno je glasno inema odmora i opustanja. Izbog glazbe je odlican iako oko 18 h pocinje after-plaza vecera. Slijedeca runda gostiju na "pravu" veceru, uglavnom jahtasa, dolazi oko 22.30 ili 23 sata, kao sto je obicaj u vecini restorana na otoku. Neki cak otvaraju tek u 22 sata. Mi smo, pogadjate, ispratili ove prve i docekali druge goste. Pokraj "naseg" restorana je bio "chill out" lokal a ciji sam wc koristila za presvlacenje. A na putu do wc-a na sanku ovo (mljac):
to je pravi sushi majstor iz Japana. Ocito vrlo vrlo svjestan svojeg izgleda. I nije htio podignuti pogled za fotku (iako sam pitala za dozvolu), sram ga bilo. A mozda je bio prestidljiv a mozda i gay. Inace za informaciju ljubiteljima sushi-ja: Za postati PRAVI sushi MAJSTOR, koji sam filetira svoju ribu, je potrebno 9 godina skolovanja!
A ovo je kuhar za tempuru i ostalo. Rado je pozirao.
Preselili smo se u restoran a onda je na svaki stol stizalo predjelo. Prvo hladna predjela, po dva tanjura za nas osmero a iz njih si svako uzme po malo. I bude i vise nego dovoljno. Obavezna grcka salata, pa salata od riblje ikre (taramasalata mljac), pa jos neka toplo-hladna salata i jos hrpa toga tipicnoga. Ma fenomenalno, ta predjela su mi bolja od glavnih jela.....Nakon toga topla predjela poput skoljki u njihovoj posebnoj buzari, odlicne posebno przene sipice, vrlo malene. Pa nekakve opet posebno przene narezane male hobotnice, rizoti...mljac mljac....Sve iz mora, nista mesnoga. Vrlo, vrlo ukusno. Voda uvezena iz Norveske (koja perverzija) i pjenusac iz Francuske. I tako to. Kasnije i neki njihovi likeri, vrlo dobri. Mastiha je npr. za preporuciti. Nikakav Ouzo. Ocito vrlo vrlo skupo, konobari poput povjetarca. Ni da bi trepnuli. I da, i sad je muzika bila jako glasna. Toliko da si se sa svojim susjedom morao dovikivati. Ali to je bila i bit svega, da dok jedes gotovo pleses sjedecki. U jednom momentu se i plesalo pred i po stolovima (to je navodno svaki dan tako), neki pijani su se polijevali vodom i sve onako na granici. Grci pjevali na glas uz onu njihovu grlenu glazbu koja bi mogla biti i turska i srpska ali i hrvatska (ona koja je sad popularna, kakvu pjevaju razne severine i magazini i jos kojekakvi kojima ne znam imena). A konobari? Nikakvo upozorenje, nista: "primirite se" ili "napustite restoran". Znaju da su gosti puni love i dozvoljavaju SVE. Barem se meni tak cinilo. I istrenirani su da niti jednim jedinim izrazom na licu pokazu bilo kakvo negodovanje. Divila sam se njihovim zivcima i strpljenju. Ne bih ja tu mogla raditi sa takvim gostima ali ja sam Hrvatica a Hrvati su poznati kao vrlo netolerantni ugostitelji. Zar ne ? A ovi tu? Kao da se nista ne dogadja a svi im divljaju. Svejedno, sve se to brzo smiri jer ljudi ipak odu natrag u hotele. Mi smo za kasnije imali rezervirano jos samo tri stola a i drustvo se bilo osulo, dio je kretao u nocni zivot a mi smo nocni zivot imali tu jer je bilo bas ugodno i zabavno....
Nastavak u slijedecem postu.
i ne zaboravite svratiti na blog nezaposlene zene i pogledati njene rukotvorine. Hvala
Post je objavljen 03.07.2008. u 19:15 sati.