okrutnastvarnost
13.09.2007., četvrtak
|
Osvojio me i ugrabio s moci kojoj se ne mogu odupriti.... Sate koje provodim s njim vidim kao neki miomirisni vrt, maglicast suton i vodoskok koji u njemu piva.... ....on i ja sami - to me ispunjava osjecajem da sam ziva.... ....u njegovim se rukama rasipam u djelice neke nepregledne i nerjesive zagonetke.... ....sve sto cini mene opija..., uzasava..., muci..., uznosi..., sve sto cini je savrseno.... ....on je za mene slasno mucenje.... Sama u gomili ljudi osjecam se skrivenom u tajnovitoj radosti sto samo mislim na njega....da ga nikad nisam srela, vjerojatno bi ga u svojim snovima na zivot donila.... ....Moje je srce donilo odluko, mislim da je to on.... Uskoro odlazi... Kad ode sunce ce prestati sjati bez njega, ptice ce zanjemiti bez pisme, cvitovi ce izgubiti svu lipotu i miris - sve ce biti besmisleno i uzalud. Ali ce biti u svakoj mojoj misli, nadi, zelji, u svakom snu. Dani ce biti hladni i mracni....Jedina zraka svjetlosti koja ce dopirati do mene, jedina svjetlost i toblina bit ce mioa sjecanja na njega. |
