okouhonos

Mržnji
hvala

ona
nas

je održala .....

( HRVATSKA - JUČER,DANAS,SUTRA )

Kada sam davne 1966 godine doselio na Britanski trg takoreći u epicentar grada Zagreba, na prozorima su bila samo lica starih baba. U mojoj zgradi na broju 22 ne da nije bilo niti jedno dijete, nego nije u zgradi stanovala niti jedna mlađa osoba.
Danas nakon 41 godine života u Zagrebu ja i dalje živim na istoj adresi, grad je narastao, država u kojoj je bio je propala ..............
Samo su one ostale na svojim prozorima.
Nisam primijetio ili zaista nitko nije umro, sve starice su uredno poslagane na svojim prozorima, samo sam ja postao sjedokosi djedica.

Rano jutro pola-šest, moja milena i ja ispijamo kavu i topli čaj od cimeta.
Jedino tada smo zajedno – sami, sve minute vremena koje prolazi su samo naše.
Obično razgovaramo o svemu oko nas.
Ona lagano uzdahne, polagano ispriča sve o svemu, rekavši tiho : Jadni mi.

Držimo se kratko za ruke i gledamo se u oči.

Ja joj potom opširno o svemu odgovaram : Blago nama.
Lagano dišemo i čekamo da krene još jedan dan naših života.

na prvi dar – pada ničice;
na drugi dar – ljubi vam ruke;
na treći dar – nakloni se;
na četvrti dar – klimne glavom;
na peti dar – s vama se zbliži;
na šesti dar – uvrijedi vas;
na sedmi dar – vuče vas na sud jer mu niste dali dovoljno

(Život je stvaran samo dok jesam - G.I.Gurdjieff)

“There do exist enquiring minds, which long for the truth of the heart, seek it, strive to solve the problems set by life, try to penetrate to the essence of things and phenomena and to penetrate into themselves. If a man reasons and thinks soundly, no matter which path he follows in solving these problems, he must inevitably arrive back at himself, and begin with the solution of the problem of what he is himself and what his place is in the world around him.”

G. I. Gurdjieff