Kada sam davne 1966 godine doselio na Britanski trg takoreći u epicentar grada Zagreba, na prozorima su bila samo lica starih baba. U mojoj zgradi na broju 22 ne da nije bilo niti jedno dijete, nego nije u zgradi stanovala niti jedna mlađa osoba.
Danas nakon 41 godine života u Zagrebu ja i dalje živim na istoj adresi, grad je narastao, država u kojoj je bio je propala ..............
Samo su one ostale na svojim prozorima.
Nisam primijetio ili zaista nitko nije umro, sve starice su uredno poslagane na svojim prozorima, samo sam ja postao sjedokosi djedica.
Post je objavljen 12.10.2007. u 13:05 sati.