Jedno geslo umjetnika iz pokreta - SUH glasi :
Ružni zidovi su stvoreni za crtanje slika, a naše slike su stvorene za gledanje !
No ne samo za gledanje .......................... ima tu svega pomalo.
Dakle svi koji žive u blizini navedenog ružnog zida ili smo prolaze kraj njega dobili su jedan veliki poklon grafit (povodom smrti velikog slikara koji nas je ove godine napustio) omage grandioznom Vasku Lipovcu. Ovaj put mi je uspio, pogodio sam u potpunosti toplinu nijansi plave boje mora i neba, te je sve ispalo upravo kako The Gustafi u pjesmi kažu:
More je plavo, a nebo je blue ...........
Dok sam ga radio (trebalo mi je nešto više od dva sata), prišlo mi je barem 40 ljudi sa interesantnim komentarima. Jedan čovjek je donio i bocu sa wiskyjem za umjetnika. Neki su me čak tražili autogram (?!), no većina od njih nije nikad čula za Vaska Lipovca. Po iskazanim narudžbama za oslikavanje ružnih zidova iz njihovog životnog prostora zaključio sam kako tu imam posla za narednih par mjeseci. No ja sam se koncentrirao na svoj rad i nastojao ga završiti barem dva sata prije kiše na koju je sve mirisalo, a kako bi se boje za beton koje koristim pri radu, stigle dobro osušiti.
Završio sam ga na vrijeme, udaljio se desetak metara i radosno zaključio, ovaj put sam zaista uspio. Pokupio sam kante sa bojom i skoknuo pod tuš jer sam se dobro oznojio radeći na toj slici. Potom sam uzeo stari foto-aparat, kako bi zabilježio svoj rad i poklonio ga prostoru, te prepustio ljudima koji tu žive ili samo ponekad tuda prolaze.
I tako je počeo život slike koja se tog dana rodila na jednom ružnom zidu odlagališta za otpad.
Nije prošlo ni tri dana i slika je imala svoju prvu priču.
Treba biti zaista lud i na sliku kamenom urezati simbol fašizma - kukasti križ !?!
Dovitljivi i dobronamjerni čovjek je zatim želeći ispraviti iskazanu ludost vjerojatno istim kamenom prepravljao križ u kriš-kraš polja za igru podmornice, koja je potom i ispunio, križićima i kružićima, kako bi sve izgledalo nevinije. I sve to rezbareći po kapi kapetana sa omage crteža povodom smrti nedavno preminulog slikara Vaska Lipovca. U društvu smo komentirali ovaj događaj. Nevenka misli da iza svega stoji veća količina alkohola, no nikako ne može shvatiti političku pozadinu tj. vezu mladih ljudi i simbola fašizma danas u Hrvatskoj 2006, Enco politiku stavlja u drugi plan i u tom činu vidi glupavu želju mladih za pošto-poto pojavljivanje u medijima koji takva sranja gutaju te im je mržnja potka većine članaka i top tema barem tri članka svakog dana, Biba opet u šaljivom tonu zaključuje: Ako to netko ne popravi moguće je da sutrašnje novine ekskluzivno obavijeste javnost o "malom incidentu" koji se dogodio na obali našeg plavog Jadrana u jeku turističke sezone, kada su pod okriljem noći (oko tri u jutro) četiri mlada pijana Slovenca (Uroš F., Jovan U. Miloš C. i Aleksandar K.) kamenom crtali kukaste križeve po zidovima naše poznate elitne turističke destinacije, želeći tako udaljiti Hrvatsku od skorog ulaska u EU. No mene najviše šokira taj patološki strah od lijepog i bolesni nagon za uništenjem istog. Jer kad netko na radost većine ljudi, ničim izazvan, pokloni svoj rad i svojom intervencijom u prostor 100% ga promjeni tj. uljepša, onda to treba kako dobar odgoj nalaže barem pozdraviti. A ako troškove intervencije u prostor u potpunosti pokriva sam autor promjene ( koji ih sam sebi pravda užitkom koji mu pruža rad na intervenciji u prostoru, besplatnom školom o karakterima ljudi koji ga okružuju, te zabavnim zbivanjima koje će polučiti njegova intervencija u prostor), sredina ima besplatni dobitak u kvaliteti prostora u kojem borave, žive ili su samo u prolazu. .
No postoje "bolesnici" koje sve lijepo boli do kosti i izaziva nepodnošljivu neugodu koju mogu ukloniti-izbaciti iz sebe samo uništenjem ljepote na koju nailaze, koja ih okružuje, i svojim djelovanjem u prostor vračaju ga u stanje rugla, starog rugla i zapuštenosti u prostor u kojem se oni osjećaju dobro i plivaju svoj životni vijek kroz njega poput riba u vodi. Većina ostalih "normalnih" ljudi iz tog prostora su uplašeni destruktivnom reakcijom na ljepotu ovih relativno malobrojnih ali upornih "dragih" susjeda, te zaključuju kako se tu ništa ne može promijeniti i puštaju da sve ostane ružno kako je uvijek i bilo.
No treba se boriti pomislio sam uzevši hitro boje i kist kako bi popravio načinjenu štetu na kapi mog kapetana duge plovidbe by Vasko Lipovac i slici ubrzo vratio njen sjaj.
The END
TO BE CONTINUE
