okouhonos

Sin crv : Tata, tata, što je ono plavo gore ?
Tata crv: To ti je nebo, sine, vidiš kako je lijepo, plavo.

Sin crv : A, tata, tata, što je ono žuto ?
Tata crv: To ti je sunce, sine. Zvijezda koja nas grije, daje nam energiju
i omogućava život. Vidiš kako lijepo sjaji.

Sin crv : A, tata, što je ono zeleno tamo ?
Tata crv: To ti je šuma, sine. Puno drveća i raznoga bilja.
Tamo žive životinje i jako je lijepo.

Sin crv ( nakon nekog vremena ) : Tata, tata, a što mi radimo u ovim govnima ?

Tata crv: To nam je domovina, sine.

I'am me.
In all the world, there is no one exactly like me.
There are persons who have some parts like me,
but no one adds up exactly like me.
Therefore, everything that comes out of me
is authentically mine because I alone choose it.
I own everything about me
my body including everything it does;
my mind including all its thoughts and ideas;
my eyes including the images of all they behold;
my feelings whatever they may be...

anger, joy, frustration, love, disappointment, excitement

my mouth and all the words that come out of it

polite, sweet or rough, correct or incorrect;

my voice loud or soft.

And all my actions, whether they be to others or to myself.

I own my fantasies, my dreams, my hopes, my fears.
I own all my triumphs and successes,
all my failures and mistakes.
Because I own all of me I can become intimately acquainted with me.
By doing so I can love me and be friendly with me in all parts.
I can then make it possible for all of me to work in my best interests.

I know there are aspects about myself that puzzle me,
and other aspects that I do not know.
But as long as I am friendly and loving to myself,
I can courageously and hopefully, look for solutions to the puzzles
and for ways to find out more about me.

However I look and sound, whatever I say and do, and whatever I think
and feel at a given moment in time is me.
This is authentic and represents where I am in that moment in time.
When I review later how I looked and sounded, what I said and did, and how I
thought and felt, some parts may turn out to be unfitting.
I can discard that which is unfitting, and keep that which proved fitting,
And invent something new for that which I discarded.

I can see, hear, feel, think, say and do.
I have the tools to survive, to be close to others, to be productive,
and to make sense and order out of the world of people
and things outside of me.
I own me, and therefore I can engineer me.

I am me and I am okay

Zadržat ćemo se na jednom važnom detalju. Nazivamo ih negacije. Ako npr. otac djeteta koje se igra na travnjaku u blizini ceste, primijeti mogućnost da dijete potrči na cestu, on može reći, kao izraz roditeljske brige i odgovornosti: " Ne idi na cestu ".

Isto tako on može, sa željom za istim ishodom, saginjući se prema djetetu,
pozvati ga imenom: " Gorane, dođi ovamo ".

Istraživanja neurologa, ljudi koji se bave mozgom i lingvista, ljudi koji se bave jezikom, pokazala su da naš mozak ne prepoznaje negacije. Dakle, mozak iz rečenice " briše " NE i prima preostali dio izrečene poruke. U prvom slučaju, dijete je primilo poruku: " Idi na cestu".

Zapravo, potpuno suprotno od onog što je otac rekao.

U kategoriju negacija spadaju i sve one rečenice koje sadrže riječi poput: ' ne smiješ ', ' neću ' i ' ne mogu ', svi glagolski oblici koji sadrže negaciju, poput: ' ne misli ', ' ne pravi buku ' ' ne dopuštam ti ' i dr. Isti ishod, ono što želimo ostvariti možemo postići odabirući riječi koje u sebi sadrže pozitivno značenje. Na primjer: ' može li to tiše ' ili ' hajde da se dogovorimo '. Ponekad ne znamo kako ljudi oko nas mogu reagirati. Mi možemo koristiti riječi pozitivnog značenja i tako ostvarivati suptilniju sposobnost odgovaranja u određenoj situaciji.