okouhonos

Pet godina bili smo u ratu,
a ni pet minuta rat nije bio u nama.

Prošli smo bez ozljede tijela.
Duša nam je plakala svaki dan.
Danas smo tu umorni i prazni.

Nismo bili nikome ništa krivi,
trebali bi biti sretni što smo ostali živi.

Jednostavno nismo sretni.
Svakog dana smo sve više sjetni.

Teško je Bare izaći na put ka sreći,
kada ne možeš miran u krevet leći,
i ljubiti se strasno,
jer smo odavno svi bez otpora ubijeni opasno.

Zato me ne pitaj glasno : Kako sam !?

Nego zagrli lagano, te provedimo koji sat zajedno.
Što češće, i to momentalno od ovoga trenutka.
I tako do rata novoga.