okouhonos

BIO JEDNOM JEDAN GRAD I UNJEMU ŽIVJELI DVOJE DIVNIH LJUDI………….
ON JE OTIŠAO U LIPNJU USNUVŠI PRED TELEVIZOROM NA KOJEM SE VRTILA PRVA UTAKMICA (OTVARANJE ) EUROPSKOG PRVENSTVA U NOGOMETU, NA JEDNOM PROGRAMU, I TKO ZNA KOJA REPRIZA FILMA KUM III NA DRUGOM PROGRAMU ;
A ONA JE OTIŠLA U KOLOVOZU PRITISNUTA NOVIM MODELOM NAJVAŽNIJE TEHNOLOŠKE NAPRAVE (NAKON TELEVIZORA) DVADESETOG STOLJEĆA …. AUTOMOBILOM.
TELOVIZOR I AUTOMOBIL SU BILI, U ZADNJOJ GODINI OVOG STOLJEĆA,
IZUMI STOLJEĆA KOJI SU IH OTPRATILI NA ONAJ SVIJET.
KAKO JE TO ČUDNO, KAKO JE TO NEOBIČNO, KAKAV SLUČAJ ,
KAKO JE TO MOGUČE …. (E. IONESCO)

NA ISPRAČAJU SE SKUPILO MNOGO LJUDI.
IZGOVORENA JE I PJESMA, NJOJ “Utjeha kose” ( A. B. Šimića ),
NJEMU “Smrt Europe”( J. Severa ),
A NAKON TOGA NAŠ I NJIHOV GRAD POKAZUJE SVU SVOJU RAZLIČITOST.

NJEGA SE ISPRAĆA TIŠINOM (BEZ RIJEČI, BEZ ZVUKA–IMA SLIKE NEMA TONA), A NJOJ GOVORE (I TKO TREBA I TKO NE TREBA), PJEVAJU (SVEGA PREVIŠE).

I ONI SU SAD U NEKOM KAZALIŠTU SA GUMBEKOM, I SIGURNO IGRAJU ULOGE KOJE SU ODUVIJEK ŽELJELI.

I NJEMU NE TREBA ALKOHOL, I NJOJ NE TREBA BOGATI PRIJATELJ.
NETKO ĆE REĆI NISU ONI ISTO !!

DA TO JE ISTINA , IAKO JE JEDAN RADE TAJ KOJI JE DONEKLE ODGOVORAN ŠTO IH JE GURNUO U TAJ ČAROBNI SVIJET GLUMACA.

ON JE MUŠKARAC, ONA JE ŽENA.
ON NIJE IMAO SUPRUGU I DJETE, ONA JE BILA UDANA I MAJKA DJEVOJČICE .
ON SE ZVAO ĐORĐE, NJOJ JE IME BILO ENA.

A GLUMAC JE GLUMAC JE GLUMAC, TE JE GLUMAC SAMO GLUMAC…..
I GLUMAC JE UVIJEK SAM !
NO TO NEOPRAVDAVA MOJ I NJIHOV GRAD DA SE TAKO RAZLIČITO ODNOSI PRI ODLASKU SVOJIH DVOJE GLUMACA KOJI SU MU SVOJIM DUGOGODIŠNJIM DJELOVANJEM UDAHNULI ONO ŠTO ČINI DUH GRADA
I ČINILI DVJE KRISTALNO SJAJNE KAPI U SLAPU
KAKO TAJ DUH ON MOŽE LJEPŠE TKATI ( opet pobježe …… D.Cesarić “KAP”). )

NJEMU JE PRIJATELJ BIO ALKOHOL, A NJOJ JE PRIJATELJ BIO BOGAT.
NOVINE SU PISALE : IMALA JE SVE OSIM SREĆE,
KAKVA GLUPOST, KAKVE VEZE SREĆA IMA SA TIM.

ONI SU ZAVRŠILI AKADEMIJU I STEKLI ZVANJE GLUMAC.
NO MNOGO JE VAŽNIJA ČINJENICA DA SU ONI STVARNO BILI GLUMCI ! KOMPLETNO, DO ZADNJEG ATOMA SVOGA BIĆA.
A BITI GLUMAC JE POJAM NESPOJIV SA POJMOM SREĆE ,
OSIM U NEKOJ ULOZI ALI TO NIJE SREĆA TO JE SAMO GLUMA.
TO JE TEŠKO STANJE DUHA, TO JE TRANS, TO JE TEŠKO NOSITI U SEBI I ŽIVJETI SA OSTALIM TZV. NORMALNIM LJUDIMA.
ZATO GLUMCI UMIRU RANIJE OD OSTALIH KOJI MOGU IZDRŽATI SVE UVJETE KOJE NAMEĆE “NORMALAN ŽIVOT”……. U ZADANOM “NAŠEM” DRUŠTVENOM TRENUTKU KOJI TRAJE NA OVIM PROSTORIMA VEĆ NIZ DESETLJEĆA,
A POSEBNO JE INTEZIVAN U SVOJOJ ŠAROLIKOSTI PRISUTNIH MOGUĆNOSTI KAD SE DOGAĐAJU PROMJENE NA “BOLJE”.

ZAGREB JE HLADAN GRAD (J.STUBLIĆ).

ONI SU STAJALI ISPRED ZVEČKE. ON DUŽE A ONA SAMO NA KRATKO,
ONI SU TA GENERACIJA.
NJEMU JE BILO VEĆ 46 A NJOJ JE BILO TEK 40,
NO DEČKI IONAKO SAZRIJEVAJU KASNIJE.

NA OBA ISPRAĆAJA BIO JE BOŽIDAR A. TAKOĐER GLUMAC.
BILO JE I DRUGIH GLUMACA ,TE MNOGO “GLUMACA”,
I MNOGO GLEDATELJA NJIHOVOG DVADESTOGODIŠNJEG DJELOVANJA.

ONA JE UMRLA OKO 13.30 NA HTV JE IŠLA VIJEST U 15.30.
ON JE UMRO U SUBOTU OKO 21.30, HTV JE TEK U SRIJEDU OBJAVILA :
DANAS JE HRVATSKO GLUMIŠTE IZGUBILO JOŠ JEDNOG MLADOG GLUMCA BLA,BLA,BLA ……..

ONA JE “ZVJEZDA”, ON JE “BOEM”.
ONA JE POGINULA , ON JE UMRO.

ONA JE IZJAVILA DA NIKAD NIJE BILA SRETNIJA U ŽIVOTU.
ON MI JE REKAO DA NIKAD NIJE BIO TUŽNIJI U ŽIVOTU.

ON JE KAŽNJEN ZA PROMETNU NEZGODU KOJU NIJE UZROKOVAO,
ALI JE MAESTRALNO ODGLUMIO KRIVNJU.
ONA JE OSLOBOĐENA KRIVNJE ZA PROMETNU NEZGODU KOJU JE UZROKOVALA I UVJERLJIVO JE IZGLEDALA NEVINO.

ON JE IZBAČEN IZ SVOG KAZALIŠTA. ONA JE BILA ZVJEZDA SVOG KAZALIŠTA.
ON JE SIMPATIZIRAO ASH. ONA SE UČLANILA U HDZ.

ON JE BIO PROTIV LOŠE VLASTI. ONA JE IZNAD TOGA.

POLITIKA SE GRUBO IGRALA NAŠIM ŽIVOTIMA.

ON SE RODIO ŠESTOG DESETOG A UMRO DESETOG ŠESTOG.
NJOJ SU NUMEROLOZI IZRAČUNALI : NJENO IME ENA JE KOBNO JER SADRŽI NESRETAN BROJ JEDANAEST I DA BI SVE BILO DRUGAČIJE DA SE ZVALA EMA.

NJEMU NITKO NIJE REKAO KOJI SE BROJ KRIJE IZA NJEGOVOG IMENA,
ALI SVIMA JE ZNANO DA BITI ĐORĐE U ZAGREBU ZADNJIH DESET GODINA OVOG STOLJEĆA JE, BLAGO REĆENO, BILO NESRETNO PO VLASNIKA.

ON JE VOLIO TREŠNJU, MRZILA GA VIŠNJA, A UBILA ŠLJIVA.
OČITO DIPL.ING. AGRONOM (GLUMAC) NE MOŽE NI OČEKIVATI NEŠTO BOLJE.

NJU JE OTKRIO JEDAN LJUBIŠA , UČITELJ BIO JEDAN KOSTA.
NJEMU JE UČITELJ BIO JEDAN RADE .

NO IMENA NISU VAŽNA JER TI IME IZABIRU DRUGI …………
KONAČNO IZA SVAKOG IMENA STOJI LJUDSKO BIĆE ,
A IZA SVAKOG BIĆA STOJE NJEGOVA DIJELA.

ON JE BIO SLOBODNJAK NA BOLOVANJU, UMRO JE U SUBOTU.
NOVČANU NAKNADU ZA PRVIH ŠEST MJESECI BOLOVANJA DOBIO JE U PONEDELJAK.

ONA SE SKLONILA NA OBALU JADRANA RADI ODMORA I ŽIVOTA NA SVJEŽEM ZRAKU .

MNOGO JE TOGA RAZLIČITOG U NJIHOVOM TRAJANJU.

ALI TO ŠTO SU NAS NAPUSTILI GOTOVO ISTOVREMENO JE ISTO.

I TO DA SU BILI KOMPLETNI GLUMCI DO ZADNJEG ATOMA SVOGA DUHA I TIJELA JE TAKOĐER ISTO, KOD TA DVA DIVNA LJUDSKA BIĆA.

DVA LICA U TISUĆU LIKOVA DUBOKO UREZANA U SJEĆANJE SVAKOG TKO JE BAREM JEDNOM IMAO SUSRET SA NJIHOVIM RADOM U KAZALIŠTU, FILMU ILI TELEVIZIJI.

TA DVA MLADA ISKRENA ČOVJEKA SU UMRLI ….. JEDNO ZA DRUGIM U DVA MJESECA I ZAGREB IH JE ISPRATIO KAKO NE ZASLUŽUJU LJUDI KOJI SU MU U CIJELOSTI POKLONILI SEBE.

JER GLUMCI SU SAMO DJECA ŠTO PROIGRAJU ŽIVOT SVOJ.

NITI ONA OD TOG PRETJERIVANJA, A NITI ON OD TE TIŠINE IMAJU NEŠTO, JER ONI SU SVE SVOJE DAVALI BEZ ZADRŠKE I ZASLUŽILI SU BOLJE OD DOŽIVLJENOG ISPRAČAJA U SVOME GRADU.

NAKON SVEGA ONI ĆE DUGO ŽIVJETI U SJEĆANJIMA LJUDI, KOJI ĆE ZBOG TOGA SJEĆANJA BITI BAREM MALO BOGATIJI I SRETNIJI .

BALADA O NOSONJI I BARUNICI CASTELLI U NJIHOVOM GRADU ZAGREBU JE ODIGRANA TE KOBNE 2000 GODINE. EUROPA JE USNULA I MIRNO SPAVA SNOM PRAVEDNIKA.

A GDJE SI TI ????

The END

Svakodnevno.
U čaši (2 dcl ) vode ostaviti pet badema preko noći.
U jutro popiti vodu i pojesti bademe .

Svakodnevno.
Posebno ujutro prije doručka te i u tijeku dana kada se stigne treba popiti šalicu kuhane vruće vode.
Na taj način organizam će se rješavati otpadnih tvari.


Čišćenje otrova iz organizma uljem :

Uzeti jušnu žlicu ulja (kukuruznog) u usta .
Držati ustima, mućkajući ulje (paziti da se ne proguta) u trajanju cca 20 minuta.
Potom ulje ispljunuti i dobro isprati usnu šupljinu i zube.
Preporuka čišćenje raditi dva puta dnevno, svakodnevno.

PRVI PUT U ŽIVOTU PRIMAM PORUKU SLJEDEČEG SADRŽAJA (20.01.05.)

I : Vlado, pozdrav, jeste li kada radili naslovnice knjiga odnosno ilustracije za naslovnice knjiga? Trenutačno uređujem jednu knjigu, "Teorije zavjera", prijevod s engleskog, knjiga je humorističko-dokumentarna, no originalna naslovnica mi se ne sviđa, više je nekako Dick Tracyjevska, a ja bih htio više nešto X-fileovsko (knjiga je sad na prevođenju pa je nemam kod sebe, no ako bi se zainteresirali, skenirao bih naslovnicu i poslao vam sliku). Vaš stil bi bio idealan za tu ilustraciju "kako ju ja zamišljam". Crno-bijela silueta, tako nešto. Privlači li vas zamisao?

* Nisam nikada radio ilustraciju za knjigu.
Pokušao bi ponuditi neko rješenje.
Ako uspijem bilo bi to novo iskustvo.
Svakako pošalji naslovnicu ….

II : Evo slikice u prilogu, pa pokušajte malo "razmišljati" kako bi naša naslovnica mogla biti bolja od ove američke. Knjiga inače sadrži oko stotinu i pedeset kraćih tekstova o svim mogućim "teorijama zavjera" koje su se javljale kroz ljudsku povijest, od Atlantide do osam različitih teorija o ubojstvu Kennedyja i šest o princezi Diani, dosta ih je na vanzemaljske teme (Roswell, Area 51, surađuju li s vanzemaljcima Amerikanci, Rusi, Kinezi, ili svi zajedno), dosta ih se odnosi na razne oblike manipulacije "velikog brata" običnim ljudima, a ima i baš humorističnih, poput onih o Štrumpfovima ili Djedu Mrazu. Originalna naslovnica mene, a mislim da neće ni našu publiku, ne asocira posebno na temu knjige, eventualno se iz nje mogu izvući neke "špijunske" konotacije. Ja bih volio na naslovnici vidjeti nešto što bi asociralo na vanzemaljce, nešto u vizualnom duhu X-filesa, mislim da su našoj publici vanzemaljske urote zanimljivije od onih o Kennedyju, pa pokušajte nešto kombinirati u tom smislu. Ne morate voditi računa o logotipu i naslovu, samo o ilustraciji, i važno je da bude crno-bijela, u sličnom siluetom stilu kao i original. Možete mi slati i radne skice ako imate nedoumica, ili napraviti više varijanti pa možemo izabrati bolju. Hoćemo li pokušati?

* Hvala
Svakako ču pokušati.
Jedino molim informaciju .... do kad imam vremena u glavi kuhati tj. ROK (?) Čim nešto osmislim šaljem skicu.


II-a : U svijetu nakladništva rok je obično - jučer :-). Malo se salim, ali ne previše. Recimo, dva tjedna bi bilo optimalno, kroz to vrijeme ču već imati prijevod i gotovu lekturu, pa će knjiga biti spremna za "tehničku proizvodnju".

* OK ! Već idući tjedan šaljem nešto. Preko vikenda ču razmišljati i odlučiti se jednu ili više verzija

PO DOGOVORU ŠALJEM CRTEŽE :

Teorije zavjera - 1 * Evo ova je prva i meni najdraža.
Teorije zavjera - 2 * Druga pod utjecajem originala.
Teorije zavjera - 3 * Treća je pokušaj mog sina Gorana koji radi stripove.

NAKON DUŽEG VREMENA STIŽE ODGOVOR (31.03.2005)

III : Vlado, srdačan pozdrav, ispričavam se sto se nisam ranije javljao, bio sam pretrpan poslom, a Teorije su još bile na prevođenju. Sada se posao bliži kraju, pa da pokušamo i s naslovnicom nešto dalje razraditi. Krenuli ste dobrim tragom: i ja sam razmišljao o "dvostrukoj ličnosti", o silueti nekog agenta čija je sjena lik vanzemaljca. Ajmo pokušati tu istu ideju još malo poboljšati. Volio bih da sjena-vanzemaljac bude manje "scarry" od onog kojeg ste nacrtali, možda na vise nalikuje na "X-files" tip vanzemaljca, odnosno tipičnoj predodžbi naše publike o "malim zelenima", da izgleda vise preplašeno, zbunjeno i tajanstveno, a ne napadački opasno. Držite se razmjera A4 formata, neka se ilustracija proteze vise uspravno nego vodoravno, računajte tek u gornjem dijelu formata da jedna petina prostora mora ostati za naslov i ime autora. Zamolio bih vas za novu verziju ilustracije sto prije, ukoliko ste u mogućnosti, knjigu bismo željeli dovršiti u narednih desetak dana, da ju možemo predstaviti na Sferakonu (22.04.). Što se tiče grafita: jeste li ikada razmišljali o temama vezanim uz Julesa Vernea? Ako imate nešto na tu temu, rado bismo vam ponudili neki zid u Pazinu...

* Pokušati ču promijenit glavu ( vanzemaljcu).
Ja sam mislio lomiti crtež na A & B side (vidi priloženo).
Naslovna i zadnja stranica su jedna cjelina.

IV : OK, sviđa mi se ideja o nastavljanju ilustracije s A na B stranu, odnosno otkrivanje sjene kao vanzemaljca na poleđini korica, no pokušajte još malo korigirati likove: spustite čovjeku ruke, stavite mu mantil s podignutim ovratnikom, i neka šešir bude crni, da izgleda vise kao "Man in black" nego kao "Blues Brother". Neka silueta bude crna, a pozadina (okolina) bijela, ne ovako s efektom reflektora. Glavu vanzemaljca možda treba jož malo izduljiti, a oči i usta smanjiti, neka oblik glave i odnos očiju i usta daju gestu preplašenosti (hm, kao kad bi se kombiniralo lice s Munchova "Krika" i lice s plakata X-filesa). Lik čovjeka u mantilu zamišljam prikazanog kao u blagoj žabljoj perspektivi, trebao bi odavati nekakav dojam nedodirljive moći, ali bez oružja... željno čekam razradu vaše ideje.................................

MJENJAM LIKOVE & CRTEŽ ….

* Prvo Lica.
* Odnos crno-bijelo obrnuti, likovi promijenjeni, šešir crni, nema reflektora, ruke spuštene ....
* Možda je sad dobro, meni je bolja od ove dvije ona sa dužim kaputom …….

V : Sve je bolje, no ako imate volje i živaca, ajmo još malo. Lijeva strana - vanzemaljac, to mi je već prilično OK i ne bih ništa mijenjao, no naš "wise guy" se, unatoč već potpuno zadovoljavajućoj ikonografiji, doima kao da traži upaljač po džepu. Raširena stopala i nejednaka visina ramena kao da potkrepljuju takav dojam. Zaokrenimo tipa ulijevo (njegovo lijevo), pokušajmo ga dobiti u stražnjem poluprofilu, malo ga "smršavimo", i malo više ukočimo. Nogavice da budu možda mrvicu dulje, da se čarape manje vide (ili da budu skroz crne? imaju li "Men in black" crne ili bijele čarape?). U takvom stražnjem poluprofilu trebalo bi se vidjeti dovoljno lica, s naočalama i cigaretom, da imamo dojam da čovjek nešto zlokobno motri, a dojam se pojačava podignutim ovratnikom mantila (čija me svijetla boja najprije malo zbunila, no sad mi se čini sasvim OK) i stopalima položenima u istom pravcu. Tako će vanzemaljska sjena ispasti još efektnija. Može?

* Evo i ja mislim da je sad bolje…….

VI : Još ga samo malo uspravite, neka os njegova tijela bude okomita na podlogu odnosno na donji rub. Par sitnica na licu bi se moglo još dotjerati: donja usna mi je nekako preizražena (da vratimo cigaretu?), šešir da bude možda mrvicu vise nabijen na glavu, a naočale onako zaobljenije............

* Uspravio sam ga malo, naočale sam zaoblio, šešir mrvicu nabio na glavi……. Cigareta nije zdrava.
Usnica neka ostane. I to bi bilo to. Ovo se sad i meni dopada.

VII : Ovo je najbolje do sad, ali još mi nekako fali osjećaj opasne tajanstvenosti koji želim doživjeti gledajući tog lika... Možda da se ovratnik mantila povisi za još jedan-dva prsta (prema razmjerima njegovog tijela, naravno), do malo ispod samog uha? I još samo jedna nelogičnost: desna ruka vanzemaljca stapa se s tijelom, to bi trebalo doraditi. Blizu smo cilja!

* Šesta dorada …… desna ruka izrasla, okovratnik podignut. Lik je tajanstven.

VIII : Trebalo bi sada biti OK. Šaljem ilustraciju grafičkom uredniku, njegova je zadnja. Ako se i on složi, trebat ćete mu dostaviti original da ga skenira prema svojim kriterijima kvalitete (kriteriji grafičkih urednika su misterij za nas obične smrtnike, pa je bolje da se u njih ne miješamo).
Najvažnije ostavljamo za kraj: honorar. Moje ovlasti idu do mogućnosti da ponudim 500 kuna za ilustraciju, je li to vama prihvatljivo? Ako je, za sastavljanje ugovora (ugovor će sastaviti i s vama ga potpisati direktor "Naklade Zoro" ) trebat ću sve vaše podatke: adresu, JMBG, broj žiro-računa i naziv banke. Zahvaljujem na strpljivosti i ispričavam se ako sam bio preveliki gnjavator.

* Konačno. Sve mi odgovara.

Zagreb, 09. Travanj 2005.

Želim da te ljubim
Hoću da te ližem
Suho i vlažno, sluzavo i mazno
Želim da te ljubim u usta
Hoću da te ljubim oko grudi
Želim da ti ljubim (guzu) dupe
Hoću da ti ljubim pupak
I izvana, i iznutra, svuda po sto puta
Da te ljubim
Dugo i stalno
Sve dok sekunda ne postane minuta
Sve dok ne poludim
Toliko da …
Da mogu, da prestanem da te ljubim
I lagano se sa svojom ludosti izgubim

Zagreb 22.12.2005. - KONCERT
PROMOCIJA NOVOG CD-a "IMAGINARNE VEDUTE"
VITOMIR IVANJEK - GLASOVIR

Bila je studentska jesen u Zagrebu godine 1972. Tek otpalo lišće ukrašavalo je gradske nogostupe. Stajao sam na tramvajskoj postaji u Maksimiru i čekao plavi zagrebački tramvaj nadajući se da će me još to jutro dovesti do Studentskoga centra. U to su vrijeme u svakom vagonu još uvijek sjedili kondukteri, zanimanje koje je nestalo tehnološkim razvojem gradskoga prijevoza. Današnji klinci ni ne znaju tko je kondukter. U vrijeme vožnje danas se oni igraju skrivača tj. lovice sa kontrolorima. Ta slika starog tramvaja iz sedamdesetih godina u današnje vrijeme mi djeluje toplo, ali taj dan je bio prohladan, a vagone su tek počeli grijati pa su svi ljudi odmah po ulasku postali pospani. No oštar miris masnoga poda i neprekidno drmusanje tramvaja nije dozvoljavalo da se za vrijeme vožnje utone u san. Kondukter je poništavao karte ili označavao presjedanje ako je netko do svoga odredišta trebao koristiti više tramvajskih linija. I tada je, kao i u današnje vrijeme, bila nestašica novaca, ali je zato ljubavi bilo u izobilju. Onaj koji je posjedovao novčanicu od stotinu dinara znao je da će sigurno preživjeti iduća tri-četiri dana.
Trošio sam svoje zalihe iz Slavonije, a svoju posljednju novčanicu od sto dinara spremio sam ispod slike u studentskome tramvaj pokazu i na taj je način sakrio od samoga sebe. Tih sam dana intenzivno tražio posao preko studentskoga servisa i smišljao bezbrojne načine na koje bih se domogao novaca. Prepušten takvim razmišljanjima obično sam šetao gradom s tek par kovanica u džepu, iščekujući dan kada će mi roditelji poslati koji dinar. Zlatnu rezervu spremljenu u tramvajskome pokazu čuvao sam za crne dane. Tramvaj se zaustavio i preda mnom su se otvorila stražnja vrata za ulaz putnika. Gužva u tramvaju nije bila velika, no sva sjedala su bila zauzeta. Pokazao sam kondukteru svoj studentski pokaz i ostao sam stajati pored zadnjega prozora, gledajući prugu posutu žutocrvenim listovima javora. Osvrnuo sam se oko sebe da bih malo osmotrio putnike. Promatranje fizionomija ljudi bila je moja omiljena igra opuštanja. Zabavljalo me osobu koju promatram zamišljati u neprimjerenim situacijama. Odjednom sam na podu ispred konduktera ugledao presavijenu novčanicu od sto dinara.


Svi putnici u tramvaju bili su sneni i zamišljeni. Nitko nije primijetio novčanicu na podu tramvaja. Možda je ispala kondukteru ili nekom putniku koji je kupovao tramvajsku kartu. Nisam znao trebam li reći kondukteru da mu je ispala novčanica ili jednostavno podići novčanicu i upitati putnike je li kome ispala iz novčanika? Sigurno bi se javilo najmanje troje putnika ili bi kondukter rekao da je njegova i poslije je spremio u svoj džep. Mozak mi je radio sto na sat, sekunde su prerastale u minute. Trebalo je djelovati brzo jer je još netko mogao primijetiti to što je do tada samo meni zapelo za oko. Odlučio sam da moram djelovati brzo, polako koraknuti dva mala koraka naprijed, nagaziti na novčanicu, lagano se sagnuti praveći se da vežem vezice na cipeli i novčanicu neprimjetno staviti u džep. Plan je bio lukav pa sam krenuo u realizaciju. No u tom trenutku tramvaj se naglo zaustavio na postaji i svi putnici koji su stajali pojurili su dva, tri koraka naprijed. Sve to pratilo je gunđanje konduktera: «Naprijed molim! Napravimo mjesta!«. Tramvaj je stao i vrata su se otvorila. Žurno je ušla ogromna putnica u krznenoj bundi, sagnula se i lijevom rukom na kojoj su, uz nekoliko zlatnih narukvica, blještali svježe manikirani nokti, uzela je novčanicu s poda, stavila je torbicu, nasmiješila se kondukteru i izašla prije nego što je tramvaj krenuo dalje. Bio sam zadivljen i šokiran brzinom njezina djelovanja. Tko mi je kriv što toliko razmišljam umjesto da odmah nešto učinim. Zato ona ima krzneni kaput i zlatom okovane ruke, tješio sam se radi propuštene prigode da prijateljima priuštim izvanrednu gozbu tj. dobru večeru, a sebi neplanirano kupim novu knjigu i gramofonsku ploču omiljenoga izvođača. No tako je to u životu, netko zna iskoristiti svaku prigodu koja mu se pruži, a netko to jednostavno ne zna. Dok sam tako razmišljao o propuštenoj prigodi da neplanirano postanem bogatiji za sto dinara, tramvaj je stigao na središnji trg gdje me je na “špici” (kod Singera) čekalo društvo. Izbor je taj dana pao na matineju u kinu Studentskoga centra i špagete ŕ la bolognese u restoranu kod Žvale bale. U džepu sam imao jedva za kino ulaznicu, a da bih platio ručak morao sam posegnuti za zlatnom rezervom. Na blagajni sam izvadio studentski pokaz i potražio svoju zalihu koju sam čuvao upravo za takve situacije. Tada me je kao grom iz vedra neba ošinula spoznaja da je novčanica s poda tramvaja koju je pokupila ona nakinđurena dama bila moja. Najvjerojatnije je bila ispala iz pokaza kad sam ga gurnuo pod nos kondukteru pri ulasku u tramvaj.

Ako ti imaš jednu jabuku i ja imam jednu jabuku , i mi ih razmijenimo, svatko će od nas i dalje imati po jednu jabuku.
No ako ti imaš jednu ideju i ja imam jednu ideju, i ako ih razmijenimo, svatko će od nas imati dvije ideje.

ili kada ( Hrvatska ) u Europu ?

Danas sam kupio dnevne novine. Naslovnu stranu krasi slika lokalnog tajkuna ( ratnog profitera *) uz veliki naslov : Prvostupanjska presuda nakon devet godina Vladi K. 3 godine za ubojstvo starca iz 1995. : Presuda još nepravomoćna.

Iz opsežnog teksta na str.39, informiram se kako je Vlado K. (41) nakon devetogodišnjeg suđenja nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora, jer je prekoračivši granice nužne obrane iz svog pištolja Waltera usmrtio Vjekoslava P. (70), zbog spora oko zemljišta na kojem se nalazilo poduzeće u Vladimom vlasništvu, a nekada je dijelom pripadalo, sada već davno upokojenom, Vjekoslavu kojem je Vlado po godinama (u trenutku sukoba) mogao biti ne sin nego unuk, ali eto on ga je propucao sa više metaka, prvo u noge, pa kako tvrdoglavi starac, ni ranjen, nije posustajao, dobio je od Vlade još jedan smrtonosni metak za kraj sukoba……. pa doviđenja na hrvatskom sudu.

Na zadnjoj stranici istog uglednog dnevnog lista, negdje u kutu nešto manji jednako interesantan naslov: Britanac osuđen jer si je propucao testise.

Iz teksta doznajemo detalje. Mladi britanac David W. (28) nakon 15 krigli piva, u lokalnom pubu, posvađao se sa prijateljima, pa je otišao kući po svoju skraćenu sačmaricu i sakrio je u hlače. No, dok se vraćao u pub puška je opalila i "lansirala" sačmu u njegove testise. Liječnik je kasnije, na hitnoj operaciji, uklonio ono što je od testisa ostalo. David je na saslušanju priznao posjedovanje zabranjenog oružja.

Bile su to novine od četvrtka koje nam javljaju kako je i zašto mladi David W. u utorak, u Londonu, osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu.

Nije prošlo niti dva mjeseca od kada je Hrvatska dobila zeleno svjetlo za pokretanje mnogobrojnih postupaka, koje je potrebno provesti, kako bi postali integralni dio Europske unije. Ako članovi komisije koja odlučuje o našem primanju samo čitaju naše dnevne novine nemamo šanse. Slobodno piši - ode mast u propast.

* ratni profiter - za mene je svaki pojedinac koji je iz vremena trajanja rata izašao bogatiji nego li je bio u vremenu njegovog početka na prostoru njegovog obitavanja..

Moj najnesretniji dan u životu se dogodio kada mi je bilo deset godina. Dobro se sjećam toga dana i danas, jer toga dana sam pet puta što stao, što upao, što ugazio, što sjeo u govno, te na kraju bio od velike ptice posran. Moja mama je bila ljuta i vikala je, a ja sam bio tužan i plakao sam. Toga dana sam se sjetio ponovo danas, nakon dobrog zalogaja ispijajući čašu vrhunskog vina, dok sa svojom ženom i sinovima slavim svoj pedeseti rođendan negdje na brdovitom zapadnom Balkanu.