petak, 02.05.2008.
15. Kineske prijestolnice: Beijing (Peking) i Xian (Šian)
Peking – pogled prema Tiananmenu
Jedan od mnogih vijadukata na putu za Peking
Peking – željeznički kolodvor
Svakodnevica u vlaku
Duga vožnja vlakom od Tibeta do Pekinga je za nama. Razbuđuje nas hladnoća Pekinškog kolodvora. U gužvi nas prepoznaje domaćin hostela kojeg smo bukirali preko Interneta. A kako nas ne bi prepoznao kad smo svi četvorica barem za dvije glave veći od ostalih par tisuća Kineza. Oko nas sve je bilo prepuno zelenih uniformi. Danas novaci idu na služenje vojnog roka. Služenje koje traje tri godine obavljaju dobrovoljno. Malim minivanom prebacuju nas do hostela. Nismo imali predodžbu gdje se nalazimo. Sve oko nas je bilo veliko, glomazno. Neboderi, vijadukti, mostovi stršili su na sve strane. Iznad prosječnu pažnju naših domaćina zaslužili smo kao prvi gosti u novootvorenom hostelu. Za osnovnu cijenu dobili smo sobu sa grijanjem, WC-om, Internetom i doručak.
Peking – prvi gosti u novootvorenom hostelu
Tiananmen
Nakon doručka idemo u centar grada, do trga Tiananmen i Zabranjenog grada, najpoznatijih turističkih atrakcija Pekinga. Prvo obilazimo trg koji je bio ograđen sa svih strana. Ulazimo na jedan od četiri ulaza pri čemu nas policija ili vojska pregledavaju kao da ulazimo na avion. Pogledom uokolo trga dominira Mao-va ogromna slika koja je postavljena na ulazu u Zabranjeni grad. Tiananmen je jedan od najvećih trgova na svijetu. Izgrađen je 1651, a betoniran je i proširen 1958, vjerojatno, za potrebe parada čemu služe i numerirana obilježja postavljena po trgu. Ime je dobio po masivnom kamenu Tiananmen koje znači „Ulaz rajskog mira“ koji je bio glavni ulaz u nekadašnju carsku palaču. Kamen se trenutno nalazi na sjevernom dijelu trga. U samom centru trga nalazi se spomenik narodnim herojima koji je postavljen 1958. Sa istočne strane je Muzej Kineske Revolucija i Povijesni muzej. Ispred muzeja je postavljen semafor koji odbrojava vrijeme do početka Olimpijskih igara koje se održavaju na ljeto 2008. Sa južne strane nalazi se Mao Zedong-ov memorijalni centar gdje je i pokopan. Ogromni trg je od 1919. godine bio glavno okupljalište za studentske demonstracije. Nažalost trg je poznat širom Svijeta po krvavim studentskim demonstracijama koje su se održale 3. i 4. Lipnja 1989. g. Prodemokratske demonstracije nasilno su prekinute sudjelovanjem vojske prilikom čega je živote izgubilo 100-tine studenata.
Trg Tiananmen – mjesto krvavog studentskog prosvjeda 1989.
Odbrojavanje do početka OI 2008.
Hrvatski „Mongol“ u akciji
Ulaz u „Zabranjeni grad“
Zabranjeni grad
Nakon trg ulazimo u impresivni Zabranjeni grad. Kompleks je izgrađen 1420 godine za vrijeme dinastije Ming i služio je kao rezidencija Kineskim carevima. Tokom pet stoljeća u gradu su stolovale dvije dinastije, Ming i Čing. Nakon Kineske revolucije 1912. sjedište vlade je izmješteno iz grada. Zadnjem Kineskom caru Puiu, nakon abdikcije, je dozvoljeno da i dalje živi u gradu ali on 1924. godine potajno napušta palaču. Ime „Zabranjeni grad“ povezano je sa režimom koji je samo caru omogućavao pristup svim dijelovima, što nije bilo moguće čak ni njegovoj obitelji. Ogromne zgrade Kineske arhitekture nizale su se jedna za drugom. Sve su imale slične izvanjske oblike: uvijeni crvene krovove obrubljene zlatnim figurama životinja (bića) iz legendi. Glavni materijal je drvo oslikano crvenom, plavom, zelenom i zlatnom bojom. Najduže se zadržavamo u vrtu koji je služio carevima za meditaciju. Nismo željeli prkositi tradiciji pa smo i mi meditirali u našem stilu, uz kavu u obližnjoj kafeteriji sa pogledom na vrt.
Jedna od mnogih građevna u „Zabranjenom gradu“
Zabranjeni grad – carev vrt 1
Zabranjeni grad - carev vrt 2
Zabranjeni grad – ukrasi na svim krovovima
Zabranjeni grad
Zabranjeni grad
Nakon kratkog predaha slijedi fotografiranje i obilazak velikog kompleksa. Palača se zatvara u 4 popodne. Svi su ubrzano koračali prema izlazu. Pred izlazom vojnici su se postrojavali. Svi su bili kao jedan. Točno odmjerene pokrete izvodili su besprijekorno. Na izlasku nas dostiže stampedo turista koje su tjerali zatvarajući ogromna vrata. Izgleda da će oni koji ostanu morati propješačiti nekoliko kilometara na suprotnu stranu. Naime, zatvaranje vrata nije bio znak za završetak ceremonije. Naprosto vojska je tjerala ljude ispred palače, sa trga Tiananmen. Izgledalo je kao da se sprema policijski sat.
Postrojavanje vojske unutar zidina
Marš pred zatvaranje glavnih vrata
„Zabranjeni grad“ – zalazak sunca
Tražeći mjesto za večeru nailazimo na simpatičnu Amerikanku. U prolazu je prepoznala hrvatski jezik te nas je zaustavila. Hrvatski joj je poznat iz vremena kada je pohađala muzičku školu u Zagrebu. Uputila nas je na mjesto gdje možemo kušati razne specijalitete kao što su škorpioni, kukci, psi, mačke, morski konjići i razna druga čudovišta. U ulici osvijetljenoj reklamama u oko mi upada KFC. Mike i ja se odlučujemo na hamburger koji nam je dobro došao nakon svakakvih bućkuriša po Kini i Tibetu. Potom je uslijedio desert. U maloj uličici nudila su se sva čuda gastronomije. Odluka je pala. Sočni škorpioni su bili na meniju. Kad malo promislim vjerojatno bi svaka hrana imala sličan okus nakon 15-ak minuta friganja u izgorenom ulju te potom dobro posoljena. Ja sam završio sa kušanjem dok je Mike i dalje tražio pečenog psa. Na kraju je našao neko meso samo je pitanje od čega je bilo. Vraćamo se na glavnu ulicu. Sve je bilo u znaku Olimpijskih igara. Službene suvenir trgovine, trgovine Kineske sportske opreme koja je dobrano nalikovala na Nike, itd. Kada su noge počele klecati završavamo u restoranu menzi. Na principu samoposluživanja za 15 KN dobili smo tanjure pune čili piletine i raznog povrća. Možda bi sve i pojeli da nije bilo ko sam vrag ljuto. Nakon večere, provlačeći se kroz naselje hutonga (niske tradicionalne kućice), idemo prema hosteu. Ujutro u 5.30 nas čeka izlet za obilazak Kineskog zida.
Škorpioni na meniju
Kineski zid
Simpatični domaćin John uspio nas je probuditi nakon trećeg puta. A zašto se zove John? Da li je to prijevod sa Kineskog? Prema Zoranovoj priči Kinezi dobivaju Engleska imena na prvom satu Engleskog jezika. Izgleda da je tako jednog jutra učiteljica uperila prstom u našeg domaćina izustivši JOHN. Zanimljivo!? Vozikajući se pekinškim ulicama u rano jutro spavamo ko bebe. Nakon sat vremena prebacuju nas u veliki bus koji vozi do Kineskog zida. Većina izletnika izlazi na mjestu od kojeg treba pješačiti 4 sata po Velikom zidu. Što zbog uspona, što zbog hladnoće i veće cijene, zajedno sa preplašenim danskim parom idemo busom do sela. Usprkos blizini zida obilazak je zahtijevao znatan napor. Mjesto je izgledalo kao raj na zemlji. Sa jedne strane stoje brda okrunjena Velikim zidom, a sa druge strane je kanjon sa rijekom i malim akumulacijskim jezerom. Dodatni efekt pruža snijeg koji je bio u skladnom kontrastu sa jelama i borovima. Sve skupa je obasjano zrakama jutarnjeg sunca. Uz stazu dočekuju nas lokalne bakice nastojeći nam uvaliti svakojake suvenire. Toliko su bile uporne da su neke od njih išle za nama do vrha brda. Sa vrha pogled se pružao naa okolna brda zašiljena zidom. Poslije obilaska istim putem idemo nazad. Na samom ulazu u zidine Kinez nam nudi spuštanje niz sajlu u nizinu. Zbog prevelike cijene ide samo Zoran. Za par sekundi je bio u nizini na drugoj obali jezera. Ručak smo dočeekali ispijajući čaj u lokalnoj birtiji. Po nas dolazi vozač sa kombijem. Uz put do restorana srećemo mladi Danski par. Pozivamo ih ali kako nije bio isti autobus nisu htjeli ući. Nakon par minuta objašnjavanja, kako je vozač zbog ekonomičnosti došao minibusom, nesigurno nam se priključuju. Nakon što nam se pridružio ostatak ekipe koji je pješačio pustošimo švedski stol. Iscrpljeni bezuspješno smo pokušali doći do kruha. Izgleda da za kruh nikada nisu ni čuli.
Kineski zid
Kineski zid
Kineski zid
Straža je pripravna
Po povratku slijedi spavanje. Budimo se na ulazu u grad gdje se urušio most ispod kamiona natovarenog ugljenom. Od ulaza u grad do centra, zbog gužvi i mnogih cestovnih prstenova, trebalo nam je dvije ure vožnje. Nakon kratkog odmora u hostelu idemo u potragu za pekinškom patkom. Bezuspješnu potragu završavamo uz vegetarijanski meni nadajući se patki sutra u Xian-u.
Kako nam vlak za Xian ide tek popodne jutro provodimo u obilasku Olimpjskog centra. Kako kompleks još nije dovršen, mi radišni Hrvati, odlučili smo im dati ruke:) Centralni stadion, u obliku gnijezda, bliještio je svojom čeličnom konstrukcijom. Nasuprot stadionu nizale su se razne građevine: dvorana, bazen koji kao da je natkriven velikim pjenušavim balonima, zgrada za smještaj 10-ak tisuća olimpijaca, novinara itd.
Hrvati grade Olimpijski kompleks
Prije polaska vlaka u raspored ubacujemo ručak i Nebeski hram. Ručali smo u lokalnoj gostionici. Tjestenina nas nije oduševila. Loše jelo bilo je popraćeno riganjem Kineza oko stolova što je sastvani dio njihove kulture. Park oko Nebeskog hrama služio je za rekreaciju tisućama bezbrižnih Kineza. Jedni su meditirali, drugi trčali, treći muzicirali. Bilo je tu svega i svačega za razbibrigu. Bilo koji prolaznik je dobrodošao. Mi smo se okušali u igri sa desetmetarskim gimnastičkim trakama i u Tai Čiu. Nitko se nije opterećivao ako nema sluha, pravilnu motoriku. Jedino je bitna opuštenost i ugodna atmosfera.
Peking – hram sunca
U hostel dolazimo na vrijeme. Prije polaska naš ljubazni John nam na torbe stavlja vrpce za sreću. Uvelike nam je popravio dojam o Kini. Opraštamo se od sviju dok nam misli lete prema Xianu. Pred nama je još jedna duga noć u vlaku. Dok se Mike smjestio u kupe sa krevetima Mlađo, Zoran i ja se čeličimo na tvrdim sjedalima. Ubrzo, pod je opet naš.
Prvi gostili dobili počasno mjesto na zidu
Xian – izlazak sunca
Xian
U Xian dolazimu u ranu zoru. U izmaglici, na zidinama grada, hvatamo izlazeće sunce. Nakon pronalaženja informacija o sljedećem vlaku za Schenzen odlučujemo se za noćnu vožnju. Za razgledavanje nam ostaje cijeli dan. Prvo idemo na nalazište Terakota vojske koja sadrži 6000 glinenih vojnika. Glinenu vojsku dao je izraditi kineski Car Qin Shi Huang Di koji je ujedini Kinu 200 godina prije Krista. Znanstvenici smatraju da je glinenu vojsku dao izraditi u svrhu čuvanja njegovog tijela poslije smrti. Vojnici su u odličnom stanju čemu je doprinio potres koji ih je zatrpao. Nalazište je otkriveno na farmi jednog seljaka prilikom kopanja bunara. Svih 6000 vojnika je različito. Izvorno su svi vojnici bili obojani. Poslije iskapanja, boja je nakon vrlo kratkog vremena ishlapila. Iz tog razloga jedan dio nalazišta je još zatrpan jer se istražuje mogućnost očuvanja izvorne boje.
Ulaz pred nalazište „Terakota vojske“
Vožnja do mjesta trajala je oko sat vremena. Terakota vojnici svakodnevno privlače na tisuće turista. Na ulazu se nalaze službeni vodiči. Naša vodička nas nije oduševila razumljivim engleskim jezikom i mnoštvom informacija, ali je njezina želja bila za svaku pohvalu. Ispred svake kuće u okolici nalazišta je moguće kupiti replike vojnika u različitim veličinama. Cijena glinenog vojnika u prirodnoj visini i nije preskupa. Problem pričinjavaju transportni troškovi.
Terakota ratnici – svi su međusobno različiti
Vojnici su zaštićeni velikom kupolom
Nakon razgledavanja Terakota ratnika vraćamo se u centar Xiana. Na prvom mjestu liste za obilazak stavljamo spomenik Putu svile, inače glavno i početno stajalište Puta svile u Kini nalazilo se u Xianu. Dvije su činjenice koje nas povezuju sa Putom svile. Prva je što smo mi većinu našeg putovanja pratili sjevernu rutu Puta svile, a druga je da ja Marko Polo, naš Korčulanin, istom rutom prošao prije 7 stoljeća.
Xian – završetak puta svile
Plan puta svile
Zadnjih nekoliko sati prije polaska vlaka prema Šenženu koristimo za noćne panorame grada. Nažalost, neodgodivi let za Filipine iz Makaoa nam nije dozvoljavao duže zadržavanje. Što nas je oduševilo pogledajte na noćnim slikama grada.
Peking – prvi gosti u novootvorenom hostelu
Tiananmen
Nakon doručka idemo u centar grada, do trga Tiananmen i Zabranjenog grada, najpoznatijih turističkih atrakcija Pekinga. Prvo obilazimo trg koji je bio ograđen sa svih strana. Ulazimo na jedan od četiri ulaza pri čemu nas policija ili vojska pregledavaju kao da ulazimo na avion. Pogledom uokolo trga dominira Mao-va ogromna slika koja je postavljena na ulazu u Zabranjeni grad. Tiananmen je jedan od najvećih trgova na svijetu. Izgrađen je 1651, a betoniran je i proširen 1958, vjerojatno, za potrebe parada čemu služe i numerirana obilježja postavljena po trgu. Ime je dobio po masivnom kamenu Tiananmen koje znači „Ulaz rajskog mira“ koji je bio glavni ulaz u nekadašnju carsku palaču. Kamen se trenutno nalazi na sjevernom dijelu trga. U samom centru trga nalazi se spomenik narodnim herojima koji je postavljen 1958. Sa istočne strane je Muzej Kineske Revolucija i Povijesni muzej. Ispred muzeja je postavljen semafor koji odbrojava vrijeme do početka Olimpijskih igara koje se održavaju na ljeto 2008. Sa južne strane nalazi se Mao Zedong-ov memorijalni centar gdje je i pokopan. Ogromni trg je od 1919. godine bio glavno okupljalište za studentske demonstracije. Nažalost trg je poznat širom Svijeta po krvavim studentskim demonstracijama koje su se održale 3. i 4. Lipnja 1989. g. Prodemokratske demonstracije nasilno su prekinute sudjelovanjem vojske prilikom čega je živote izgubilo 100-tine studenata.
Trg Tiananmen – mjesto krvavog studentskog prosvjeda 1989.
Odbrojavanje do početka OI 2008.
Hrvatski „Mongol“ u akciji
Ulaz u „Zabranjeni grad“
Zabranjeni grad
Nakon trg ulazimo u impresivni Zabranjeni grad. Kompleks je izgrađen 1420 godine za vrijeme dinastije Ming i služio je kao rezidencija Kineskim carevima. Tokom pet stoljeća u gradu su stolovale dvije dinastije, Ming i Čing. Nakon Kineske revolucije 1912. sjedište vlade je izmješteno iz grada. Zadnjem Kineskom caru Puiu, nakon abdikcije, je dozvoljeno da i dalje živi u gradu ali on 1924. godine potajno napušta palaču. Ime „Zabranjeni grad“ povezano je sa režimom koji je samo caru omogućavao pristup svim dijelovima, što nije bilo moguće čak ni njegovoj obitelji. Ogromne zgrade Kineske arhitekture nizale su se jedna za drugom. Sve su imale slične izvanjske oblike: uvijeni crvene krovove obrubljene zlatnim figurama životinja (bića) iz legendi. Glavni materijal je drvo oslikano crvenom, plavom, zelenom i zlatnom bojom. Najduže se zadržavamo u vrtu koji je služio carevima za meditaciju. Nismo željeli prkositi tradiciji pa smo i mi meditirali u našem stilu, uz kavu u obližnjoj kafeteriji sa pogledom na vrt.
Jedna od mnogih građevna u „Zabranjenom gradu“
Zabranjeni grad – carev vrt 1
Zabranjeni grad - carev vrt 2
Zabranjeni grad – ukrasi na svim krovovima
Zabranjeni grad
Zabranjeni grad
Nakon kratkog predaha slijedi fotografiranje i obilazak velikog kompleksa. Palača se zatvara u 4 popodne. Svi su ubrzano koračali prema izlazu. Pred izlazom vojnici su se postrojavali. Svi su bili kao jedan. Točno odmjerene pokrete izvodili su besprijekorno. Na izlasku nas dostiže stampedo turista koje su tjerali zatvarajući ogromna vrata. Izgleda da će oni koji ostanu morati propješačiti nekoliko kilometara na suprotnu stranu. Naime, zatvaranje vrata nije bio znak za završetak ceremonije. Naprosto vojska je tjerala ljude ispred palače, sa trga Tiananmen. Izgledalo je kao da se sprema policijski sat.
Postrojavanje vojske unutar zidina
Marš pred zatvaranje glavnih vrata
„Zabranjeni grad“ – zalazak sunca
Tražeći mjesto za večeru nailazimo na simpatičnu Amerikanku. U prolazu je prepoznala hrvatski jezik te nas je zaustavila. Hrvatski joj je poznat iz vremena kada je pohađala muzičku školu u Zagrebu. Uputila nas je na mjesto gdje možemo kušati razne specijalitete kao što su škorpioni, kukci, psi, mačke, morski konjići i razna druga čudovišta. U ulici osvijetljenoj reklamama u oko mi upada KFC. Mike i ja se odlučujemo na hamburger koji nam je dobro došao nakon svakakvih bućkuriša po Kini i Tibetu. Potom je uslijedio desert. U maloj uličici nudila su se sva čuda gastronomije. Odluka je pala. Sočni škorpioni su bili na meniju. Kad malo promislim vjerojatno bi svaka hrana imala sličan okus nakon 15-ak minuta friganja u izgorenom ulju te potom dobro posoljena. Ja sam završio sa kušanjem dok je Mike i dalje tražio pečenog psa. Na kraju je našao neko meso samo je pitanje od čega je bilo. Vraćamo se na glavnu ulicu. Sve je bilo u znaku Olimpijskih igara. Službene suvenir trgovine, trgovine Kineske sportske opreme koja je dobrano nalikovala na Nike, itd. Kada su noge počele klecati završavamo u restoranu menzi. Na principu samoposluživanja za 15 KN dobili smo tanjure pune čili piletine i raznog povrća. Možda bi sve i pojeli da nije bilo ko sam vrag ljuto. Nakon večere, provlačeći se kroz naselje hutonga (niske tradicionalne kućice), idemo prema hosteu. Ujutro u 5.30 nas čeka izlet za obilazak Kineskog zida.
Škorpioni na meniju
Kineski zid
Simpatični domaćin John uspio nas je probuditi nakon trećeg puta. A zašto se zove John? Da li je to prijevod sa Kineskog? Prema Zoranovoj priči Kinezi dobivaju Engleska imena na prvom satu Engleskog jezika. Izgleda da je tako jednog jutra učiteljica uperila prstom u našeg domaćina izustivši JOHN. Zanimljivo!? Vozikajući se pekinškim ulicama u rano jutro spavamo ko bebe. Nakon sat vremena prebacuju nas u veliki bus koji vozi do Kineskog zida. Većina izletnika izlazi na mjestu od kojeg treba pješačiti 4 sata po Velikom zidu. Što zbog uspona, što zbog hladnoće i veće cijene, zajedno sa preplašenim danskim parom idemo busom do sela. Usprkos blizini zida obilazak je zahtijevao znatan napor. Mjesto je izgledalo kao raj na zemlji. Sa jedne strane stoje brda okrunjena Velikim zidom, a sa druge strane je kanjon sa rijekom i malim akumulacijskim jezerom. Dodatni efekt pruža snijeg koji je bio u skladnom kontrastu sa jelama i borovima. Sve skupa je obasjano zrakama jutarnjeg sunca. Uz stazu dočekuju nas lokalne bakice nastojeći nam uvaliti svakojake suvenire. Toliko su bile uporne da su neke od njih išle za nama do vrha brda. Sa vrha pogled se pružao naa okolna brda zašiljena zidom. Poslije obilaska istim putem idemo nazad. Na samom ulazu u zidine Kinez nam nudi spuštanje niz sajlu u nizinu. Zbog prevelike cijene ide samo Zoran. Za par sekundi je bio u nizini na drugoj obali jezera. Ručak smo dočeekali ispijajući čaj u lokalnoj birtiji. Po nas dolazi vozač sa kombijem. Uz put do restorana srećemo mladi Danski par. Pozivamo ih ali kako nije bio isti autobus nisu htjeli ući. Nakon par minuta objašnjavanja, kako je vozač zbog ekonomičnosti došao minibusom, nesigurno nam se priključuju. Nakon što nam se pridružio ostatak ekipe koji je pješačio pustošimo švedski stol. Iscrpljeni bezuspješno smo pokušali doći do kruha. Izgleda da za kruh nikada nisu ni čuli.
Kineski zid
Kineski zid
Kineski zid
Straža je pripravna
Po povratku slijedi spavanje. Budimo se na ulazu u grad gdje se urušio most ispod kamiona natovarenog ugljenom. Od ulaza u grad do centra, zbog gužvi i mnogih cestovnih prstenova, trebalo nam je dvije ure vožnje. Nakon kratkog odmora u hostelu idemo u potragu za pekinškom patkom. Bezuspješnu potragu završavamo uz vegetarijanski meni nadajući se patki sutra u Xian-u.
Kako nam vlak za Xian ide tek popodne jutro provodimo u obilasku Olimpjskog centra. Kako kompleks još nije dovršen, mi radišni Hrvati, odlučili smo im dati ruke:) Centralni stadion, u obliku gnijezda, bliještio je svojom čeličnom konstrukcijom. Nasuprot stadionu nizale su se razne građevine: dvorana, bazen koji kao da je natkriven velikim pjenušavim balonima, zgrada za smještaj 10-ak tisuća olimpijaca, novinara itd.
Hrvati grade Olimpijski kompleks
Prije polaska vlaka u raspored ubacujemo ručak i Nebeski hram. Ručali smo u lokalnoj gostionici. Tjestenina nas nije oduševila. Loše jelo bilo je popraćeno riganjem Kineza oko stolova što je sastvani dio njihove kulture. Park oko Nebeskog hrama služio je za rekreaciju tisućama bezbrižnih Kineza. Jedni su meditirali, drugi trčali, treći muzicirali. Bilo je tu svega i svačega za razbibrigu. Bilo koji prolaznik je dobrodošao. Mi smo se okušali u igri sa desetmetarskim gimnastičkim trakama i u Tai Čiu. Nitko se nije opterećivao ako nema sluha, pravilnu motoriku. Jedino je bitna opuštenost i ugodna atmosfera.
Peking – hram sunca
U hostel dolazimo na vrijeme. Prije polaska naš ljubazni John nam na torbe stavlja vrpce za sreću. Uvelike nam je popravio dojam o Kini. Opraštamo se od sviju dok nam misli lete prema Xianu. Pred nama je još jedna duga noć u vlaku. Dok se Mike smjestio u kupe sa krevetima Mlađo, Zoran i ja se čeličimo na tvrdim sjedalima. Ubrzo, pod je opet naš.
Prvi gostili dobili počasno mjesto na zidu
Xian – izlazak sunca
Xian
U Xian dolazimu u ranu zoru. U izmaglici, na zidinama grada, hvatamo izlazeće sunce. Nakon pronalaženja informacija o sljedećem vlaku za Schenzen odlučujemo se za noćnu vožnju. Za razgledavanje nam ostaje cijeli dan. Prvo idemo na nalazište Terakota vojske koja sadrži 6000 glinenih vojnika. Glinenu vojsku dao je izraditi kineski Car Qin Shi Huang Di koji je ujedini Kinu 200 godina prije Krista. Znanstvenici smatraju da je glinenu vojsku dao izraditi u svrhu čuvanja njegovog tijela poslije smrti. Vojnici su u odličnom stanju čemu je doprinio potres koji ih je zatrpao. Nalazište je otkriveno na farmi jednog seljaka prilikom kopanja bunara. Svih 6000 vojnika je različito. Izvorno su svi vojnici bili obojani. Poslije iskapanja, boja je nakon vrlo kratkog vremena ishlapila. Iz tog razloga jedan dio nalazišta je još zatrpan jer se istražuje mogućnost očuvanja izvorne boje.
Ulaz pred nalazište „Terakota vojske“
Vožnja do mjesta trajala je oko sat vremena. Terakota vojnici svakodnevno privlače na tisuće turista. Na ulazu se nalaze službeni vodiči. Naša vodička nas nije oduševila razumljivim engleskim jezikom i mnoštvom informacija, ali je njezina želja bila za svaku pohvalu. Ispred svake kuće u okolici nalazišta je moguće kupiti replike vojnika u različitim veličinama. Cijena glinenog vojnika u prirodnoj visini i nije preskupa. Problem pričinjavaju transportni troškovi.
Terakota ratnici – svi su međusobno različiti
Vojnici su zaštićeni velikom kupolom
Nakon razgledavanja Terakota ratnika vraćamo se u centar Xiana. Na prvom mjestu liste za obilazak stavljamo spomenik Putu svile, inače glavno i početno stajalište Puta svile u Kini nalazilo se u Xianu. Dvije su činjenice koje nas povezuju sa Putom svile. Prva je što smo mi većinu našeg putovanja pratili sjevernu rutu Puta svile, a druga je da ja Marko Polo, naš Korčulanin, istom rutom prošao prije 7 stoljeća.
Xian – završetak puta svile
Plan puta svile
Zadnjih nekoliko sati prije polaska vlaka prema Šenženu koristimo za noćne panorame grada. Nažalost, neodgodivi let za Filipine iz Makaoa nam nije dozvoljavao duže zadržavanje. Što nas je oduševilo pogledajte na noćnim slikama grada.
Xian noću 1
Xian noću 2
Xian noću 3
Slijedeći blogovi su:
16. Što se može doživjeti za 24 sata: Šenžen, Hong Kong, Makao i Manila
17. Filipini: Naj zemlja tokom prvog dijela putovanja
Objavljeno u 07:18 Komentari (27) • Isprintaj • #
