Oko promatrača

“Za ljude sa stavom”, vrišti natpis s billboarda koji promatram dok se tramvajem vozim na posao. Tako, naime, jedna izdavačka kuća reklamira svoj dnevni list. Volio bih popiti kavu s copywriterom koji je smislio ovaj oglas i reći mu/joj što mislim o njemu. Budući da je mala vjerojatnost da će se to dogoditi, ostaje mi mala nada da će on(a) pročitati tekst koji slijedi i objasniti mi da li zaista stoji iza tog, u suštini dobrog ali proizvodu sasvim neprimjerenog, slogana.

Svrha je novinarstva istraživanje činjenica, kako bi se rezultati toga procesa argumentirano prezentirali javnosti koja, potom, zauzima stajališta i/ili poduzima akcije. Uloga medija u našim životima je ogromna i na njima je izuzetna odgovornost za ono što objavljuju ili, pak, prešućuju. Međutim, lobiranje za neku političku opciju ili glad za profitom (a uglavnom oboje istovremeno) vlasnika medijskih kuća, pod čijim diktatom novinari pišu tekstove ili snimaju priloge, potpuno mijenjaju sliku o plemenitosti ove profesije. Senzacionalizam temeljen na neprovjerenim informacijama i neizražavanje vlastitog stava o anomalijama u društvu danas prevladavaju u hrvatskim medijima. Bitno je samo jedno – zarada od oglašivača. Ako uzmete u ruke neku tiskovinu, primjetit ćete da se velik dio nje sastoji od reklama. Konstantno izlaze neki tzv. posebni prilozi gdje 10% prostora zauzima redakcijski tekst, a 90% oglasi. Čak i novinarski članci su, zapravo, tekstovi preuzeti iz brošura oglašivača čime dolazi do kompenzacije: izdavač popunjava broj stranica tiskovine bez imalo uloženog truda, a oglašivač dobija besplatnu reklamu. Novine se prodaju, a čitatelj ostaje zakinut za pravu informaciju i kritički stav novinara.

Primjer: na stranicama udruge Prijatelji životinja objavljena je crna lista proizvođača koji svoje proizvode testiraju na životinjama. Tu su listu objavile samo jedne novine: Feral Tribune. Sve ostale tiskovine tu su informaciju ignorirale zbog toga što se na toj listi našao velik broj kompanija koje se redovito oglašavaju i od kojih izdavači imaju veliku financijsku korist. Poslovica kaže: ne pljuj u tanjur iz kojega jedeš. Međutim, javnost ima pravo saznati istinu i novinari su ti koji imaju moralnu dužnost javnosti to i omogućiti, inače nisu novinari nego – plaćenici.

U oglašavanju postoji kodeks koji je u funkciji “izgrađivanja i dograđivanja odgovornosti prema potrošaču i prema javnosti svih onih koji se bave tržišnim komuniciranjem”. Dokle god u hrvatskom novinskom izdavaštvu budu prisutni tekstovi bez kritičkih osvrta, reklamu s početka ove priče možemo smatrati suprotstavljenu kodeksu oglašavanja.