Do logora je još malo, evo šta nas čeka...

četvrtak , 26.04.2007.

28.04. - PION - patrolno izviđačko orijentacijsko natjecanje - u 7:00 sati na željezničkom kolodvoru - uniforma, marama, patrolna knjiga, komplet prve pomoći, topo pribor, kompas, nož, izviđačka knjižica (osobni dokument), oprema za izlet, voda i hrana... Povratak oko 18:00 sati... odgovorna osoba - vođa družine Tamara
28.04. - IZVIĐAČKI KOTLIĆ - jake snage kluba brđana Veli Jože i ove godine će pokazati svoja kulinarska umijeća i neumijeća u kotliću... Ciljo, ni blizu soli, pliz....
04.-06.05. - MEMORIJAL 12. REDARSTVENIKA - Vinkovci - sudjeluju 2 ekipe istraživača - više informacija kod vođe družine Bokija...
12.05. - JOTT - dan kada svi izviđači svijeta idu na razne šetnice, planinarenja, hajkove i slično... Ove godine opet idemo u Kastav na šetnicu. AKO PADA KIŠA, AKCIJA SE OTKAZUJE! (Tamara, ovo je za tebe...) Na akciji će se prodavati NOVE ODREDSKE MAJICE!!!
12./13.05 - Tečaj za organiziranje višednevne aktivnosti - svi zainteresirani neka se jave meni, a ja ću im proslijediti informacije....
19./20.05. - ZBOROVANJE SIH-a - najveća aktivnost Saveza izviđača Hrvatske povodom obilježavanja 100-godišnjice izviđaštva u svijetu... Svi moraju ići... Cijena zborovanja je 70 kuna, a prijavite se kod svojeg predvodnika ili srijedom od 20:00 sati u odredu do 09.05.!!!
08.-10.06. - DIV-DION-PIP - Pula - nadam se da se već opako spremate jer se ja prijetim svima kako Primorje šalje 4 jake ekipe... DIV i DION su državna natjecanja i idu samo najbolji!!! Više informacija uskoro...
22.06. - SMOTRA SIR-a - tebam li išta reći - svi očekujemo da opet budemo prvi (a Vesna pogotovo), svi se spremajte, vježbajte, vježbajte, vježbajte....

...i svoj odred voli... Koka

Dan planete Zemlje - eko akcija

nedjelja , 22.04.2007.

Na Dan planete Zemlje, 22.04., točno 30 Primorjaša i jos toliko ostalih članova Saveza izviđača Rijeke krenulo je prema gradskim zapadnim plažama na akciju čišćenja. Svaki član dobio je svoj par rukavčetina, a svaka patrola i nekoliko vreća za smeće. Mladi dabrovi i Jednorozi uputili su se na Bivio, dok su Bijeli tigrovi, Plava munja, Tuke i ostali krenuli na Invalidsku plažu. Iako je šetalište od Invalidske do Bivia manje-više bilo već čisto, uspjeli smo prikupiti oko 25 velikih vreća smeća. Jako smo se veselili kombiju Crvenog križa koji nas je čekao oko podne na Biviu. Umorni, prljavi i lijepe rumene boje sjeli smo svatko sa svojim tanjurom fažola među,srećom, malobrojne kupače i navalili na klopu. Zadovovoljni obavljenim poslom, oko 13.30 vec smo ležali u svojim foteljama, kaučima i krevetima razmisljajući već o narednoj izviđačkoj akciji...

...i svoj odred voli... Željka

Kako je c00l ekipa bila na KOT-u + BONUS od TUKA...

petak , 13.04.2007.

Eto tako. Bili smo na KOT-u. I to čak četiri ekipe – Smijeh's (naopačke), Juckella and d'company i Smokvin list (u daljnjem tekstu, ekipa) u starijoj kategoriji, i Trn u oku u mlađoj kategoriji. Mislim da je Primorjaša bilo skoro više nego organizatora…
Na ispraćaj nam je došla samo Eva. Ali lijepo nas je pozdravila i naravno mahala nam bijelom maramicom.
U vlaku nam je bilo jako zabavno. Bilo je tu svakakvih zanimljivih razgovora, puno hrane i obnavljanja starih ljubavi.

Prvi dan natjecanja obilježilo je ucrtavanje k.s. (Taft boysi su sve prepisali od nas), druženje u disku, rađanje nekih novih ljubavi (Juckelle) i spavanje na mekanim spužvama.

Iskreno da vam kažem – kada su nas ujutro u 5 sati probudili sa prekrasnim zvukom trube, prva stvar koju sam pomislila bila je – I'm too old for this s**t! Ali kasnije mi je moja ekipa pokazala kako natjecanja mogu biti zabavna. Dobro, budimo iskreni, dobre volje postala sam tek nakon što sam se najela špeka, ali o tome nešto kasnije.

Dakle, staza je bila naporna. Još je uz to cijela vrijeme padala kiša. A bilo je i krasnih dijelova preko močvara i potoka koji se mogu prijeći jedino tako da uđeš do koljena u vodu.
Zbog već spomenute kiše, nemamo baš puno slika. A nije nam baš ni bilo do slikavanja. Jadan Luka je uz to cijelo vrijeme padao. A nespretan je, gori i od mene, ali uvijek ide nekim težim putem. Kad smo već kod toga, ja nisam niti jednom pala! Kao dokaz prilažem slijedeću sliku prelaska potoka preko vrlo skliskog balvana.

No da, vratimo se mi na onaj najzanimljiviji dio – špek! Dakle, za vrijeme brzinskog prelaza staza, baš dok smo Luka i njurgali kako oćemo naći neki kafić, prolazili smo kraj prve vikendice u kojoj smo vidjeli neke ljude. Pitali smo ih za put, a oni su nam ljubazno rekli da sjednemo na terasu da se malo odmorimo. Onda su nam ljubazno ponudili omlet, a mi smo naravno prihvatili jer bi bilo nekulturno odbiti ih. Pa su nam dali malo pancete i mladog luka, a mi smo naravno sve pojeli (jer smo pristojni). I popili smo sokiće, i skuhali su nam kavu, i dali vina od kupine (za po putu), i slikali smo se s njima. Na kraju smo još i otišli na wc – kad smo već tamo, da iskoristimo.
I saznali smo da je njihov sin Marko isto izviđač, i to iz Križa pa smo mu kasnije zahvalili čim smo ga upoznali. Bitno je još spomenuti da smo dobili poziv da druge godine kad bude KOT prespavamo kod njih!

Stazu smo završili po mraku, kada su kontrolke povučene, tako da smo stigli samo do 9. kontrolke. Ali možda je tako i bolje, budući da smo imali samo dvije baterije koje su radile, i budući da smo svi bili totalno mokri i jako gladni.

Drugi dan je bilo još vezanje čvorova i proglašenje. Smijeh'si su bili 16., Juckelle 13., Smokvin list 9. a Tuke DRUGE!!!

I još par sitnica za kraj:
- Nataša je već tradicionalno bila puna prišteva, ali ovaj put nije bila jedina
- Luka je prava baba, ali to smo već znali
- Juckelle su pokupile sve momke
- svi smo bili jako umorni
- Smijeh's je odustao!
- jedna umjetnička slika – voćka poslije kiše
- i za kraj… što rećo nego: OPET NAJBOLJI!


...i svoj odred voli... Tamara

FOR OUR FRIENDS FROM HERZOGENAURACH

četvrtak , 12.04.2007.

As you all know we met some boy scouts from Germany. (By the way, this is in English so they can understand.)
So here are some pictures!

You can also visit their website at:
www.pfadfinder-aurachtal.de

Allzeit bereit! ;)

...i svoj odred voli... Tamara

Tečaj za Državne suce - Fužine, 01.-04. 03. 2007.

utorak , 10.04.2007.

3 članice odreda (Eliza, Sandra i ja – Nevena) su se tog vikenda uputile u Rakov Jarak u Fužine na višednevno druženje i obrazovanje. Dolazak sudionika je bio planiran u četvrtak do 20.00, a Sandra i ja smo nešto kasnile pošto smo dolazile iz inozemstva (nismo bile u šopingu kao sto su neki mislili ). Nakon malo gubljenja u okolici kućice – mrkli mrak i sve raskopano posto rade cestu – stigle smo taman na sam kraj uvodnog predavanja – cilj seminara, tko su, što su i što rade državni suci, kako funkcioniraju državna natjecanja, koja je razlika između DIV-a, DION-a i DIO-a…. Navečer druženje, razgovor (izviđačke teme naravno, a što ste drugo mislili??), pantomima i ubrzo na spavanje..pred nama su bila još 3 naporna dana… U petak su na rasporedu bile olimpijske discipline… sve smo pročešljali teoretski a koliko nam je kiša dopustila smo probali i praktično…pa smo tako napravili poligone za paljenje vatre, dignuli smo šator, a bogami smo radili i zaklone!! Podijelili smo se u 2 grupe i onda smo jedni drugima ocjenjivali zaklon...khm khm…tek kad pred sobom imaš tablicu i vidiš šta jedan dobar zaklon mora zadovoljavati shvatiš da ne bi baš volio spavati u onome što si napravio Nakon fiiinog ručka (a mogli bi i Edija zvati da pomogne Bokiju kuhati na logoru?? ) smo imali predavanje o samoj organizaciji natjecanja….a navečer i pravi pravcati KZP!
Pošto smo u toku predavanja nailazili na raznorazne propuste i nelogičnosti u propozicijama, navečer smo imali okrugli stol da bi se neke stvari probale poboljšati. Dotakli smo se i teme tehnologije u izviđačima – GPS i raznorazna druga pomagala. Bilo je u svakom slučaju bučno i napeto mišljenja se razilaze u mnogočemu, znate već kako to ide…ali nadajmo se da će se iz svega toga izroditi nešto korisno. 3. dan smo većinom obrađivali topografske radove i ocjenjivali razne radove sa starih natjecanja, tražili smo kontrolne stanice na karti (i Hren nam je objasnio sve što nismo znali – još jednom hvala), učili kako sastavljati testove te kako prije samog natjecanja pripremiti stazu, zadatke i etalone. Popodne smo bili naravno i na kavi u Fužinama, a papali smo i čuvene štrudle od borovnice. Navečer je bila oproštajna večer pa smo se družili dugo u noć, posjetili su nas 3. majci koji su bili u blizini na izletu, a gledali smo i pomrčinu mjeseca. U nedelju je konačno zasjalo sunce pa smo, čim smo završili s predavanjima, kao gušteri izmigoljili van na sunce i uživali smo u prekrasnom danu u prirodi, a onda ručak, spremanje, pozdravljanje, još jedna kava u Fužinama i pomalo povratak doma….a bilo ti je tako lijepo….a ne da ti seee….i jedva čekaš da opet odeš negdje s izviđačima….

...i svoj odred vole.... SNE

Znam što su radile brđanke prošli vikend...

petak , 06.04.2007.

Dogovor je bio da krenemo u 13,00 za Zagreb, pa nas je Koka redom i skupljala. Prvo Željka, pa Vesna, zatim Cilja i zadnja Sanja. Sve smo imale jedan cilj – proslavu 5 godina Odreda izviđača Bota, osim Sanje koja je imala dva cilja. Osim proslave morala je transportirati CD u Zagreb. Nosila ih je u maloj limenoj torbici koja je naravno bila meta zezancije, jer se nama nekako činilo da bi u torbici mogao biti gablec (čitaj marenda).
Budući da smo išli na rođendan, u redu je nešto slavljenicima i pokloniti. Odlučile smo se za tortu s amblemom njihovog odreda i crnu plišanu ovcu koju ne možete kupiti u Rijeci. Srećom da imamo prijatelje u Zagrebu, pa smo pohitale u šoping. Ali, prije “dugog” putovanja svima je bila potrebna dobra kava. Stali smo u Time na Vežici i popili kavu. Pitajte Željku kakvu.
Već je 14,15 i stvarno je vrijeme da krenemo put Zagreba. Kako je proslava počinjala u 18,30 imale smo dovoljno vremena da kupimo crnu ovcu, popijemo ponovno kavu, Sanja preda “gablec” i da nešto prezalogajimo s obzirom da smo već 4 sata bez jela. Odlučili smo se za pizzu cut i bila je odlična.

Proslava 5 godina Odreda izviđača Bota bila je u kino dvorani na Remetincu. Došle smo na vrijeme, pozdravile se sa domaćinima i prijateljima, razgledale izložbu i prisustvovale svečanoj skupštini Odreda. Na takvim skupštinama se dodijeljuju priznanja, pa je tako i naš Odred dobio priznanje za suradnju s Odredom izviđača Bota. Na kraju smo predale i poklon za kojeg vjerujemo da im se sviđa i još jednom u ime cijelog odreda riječima zahvalile na svemu. Malo smo se počastile zakuskom koju su pripremili Botaši i onda je uslijedio foto session. Predivan bijeli zid i reflektor uperen u njega mamio je za poziranjem. Kakve su to fotografije. Nikako nismo mogle prekinuti s bljeskanjem fotoaparata. U nama je tekla krv fotomodela. Netko je rekao kao s reklama za Dove. To bi potrajalo da Botaši nisu rekli da je vrijeme da krenemo na Sljeme, točnije u planinrski dom Glavica, gdje je bio drugi dio njihove proslave. Krenule smo, ali smo zaključile da bi bilo dobro imati takvo što u našim odredskim prostorijama.

Na Sljemenu opet malo klope (žolfa), sedaljka i razgovori o raznim temama. Ponajviše naravno izviđačkih. Izviđačke teme: rad u odredu, natjecanja, Jamboree … Neizviđačke teme: Marija Dolores, Bosa Nova, Nova Bosa, mjerenje struka, glave, uha, čitanje iz dlana … (papirnate maramice)

U nedjelju nakon buđenja plan je bio da odemo na izlet. Uz kavu prijedlozi su bili: planinarenje – Kameni svatovi, Mirogoj i Ozalj. Planinariti se nikom nije dalo osim Vesni iako nije ponjela gojzerice, na Mirogoj se nikom nije dalo ići osim Cilje, pa nam je ostao Ozalj.

U Ozalj smo krenule točno u podne. Ako ste mislili da nam je bio problem spustiti se sa Sljemena i naći izlaz iz Zagreba varate se. Brzo smo našle putokaz za Karlovac i krenule put Ozlja koji se nalazi 15 km od Karlovca. (Cilja nam je bila vodič.)Ozalj je srednjovjekovni stari grad. Prve autentične vijesti o Ozlju potječu iz XIII stoljeća. Prvotni je grad bio u posjedu knezova Babonića , kojeg su nakon pobune protiv kralja Karla Robera Anžuvinca izgubili. Od tada gradom upravljaju hrvatski banovi. Grad se sastoji od ulazne kule, nekoliko manjih kula, glavne branič kule, tri velike zgrade i izdvojene zgrade smještene na strmoj litici iznad Kupe – tzv. “Palasa Zrinskih” ili “žitnica”.
Uživali smo u razgledavanju, pogledu na Kupu na kojoj su se nalazili maleni drveni čamci. Vesna je bila pjesnički raspoložena pa nam je pokušala recitirati stihove Vladimira Nazora, ali nije išlo. Kasnije je našla na netu i poslala nam na blog. Evo jedne kitice:
“…Malen si , uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode …”

Svo vrijeme razgledavanja glad je rasla i rasla (a preživile smo zahvaljujući tome što su nam Botaši uvalili kruha... hvala vam). Jednoglasno smo odlučile da ručamo u Konobi Ranch RR koja nam je upala u oko (ustvari nekako je Vesni najviše upala u oko) dok smo išle prema starom gradu. Smjestile smo se na terasu konobe i naručile svašta. Dok smo čekale ručak Starješina i Načelnica su se malo odvojile i razgovarale o važnim odredskim problemima... Najele smo se toliko da smo stolice na kojima smo sjedile montirale u ležeći položaj. Bilo bi savršeno da smo malo odspavale, pa put kući. Prije ulazka u auto sjele smo na klackalicu da se mali razgibamo. Ustvari najtecale smo se. Željka i Sanja protiv Koke, Vesne i Cilje. Skoro su Sanja i Željka pobjedile što i nije neko veselje, ili možda ipak je. Pobjeda je pobjeda, pa makar bila i na klackanju.

Vesele brđanke, srca vesela i punih trbuha krenule su kući i zaključile da im je bilo baš, baš dobro.
A kada nam na izviđačima nije dobro?

...i svoj odred voli... Cilja

MI O SVOM GRADU + PRIMORJE GOES INTERNATIONAL

četvrtak , 05.04.2007.

Na Mi o svom gradu su nažalost iz našeg odreda sudjelovale samo dvije ekipe: ali su zato osvojile odličan plasman!! Bijeli tigrovi su treći, a Mladi dabrovi prvi! ČESTITKE!!

A zaslugom Načelnice za međunarodnu suradnju i, da ne budem lažno skromna, mene, članovi odreda su se susreli i sa njemačkim izviđačima odreda Aurachtal. I tako smo Nataša, Eva i ja, u svojstvu prevoditelja i tehničke podrške prošli s njima stazu za Mi o svom gradu i pokazali im sve što Rijeka može ponuditi.

Mislim da nam je svima bilo zabavno!

...i svoj odred voli... Tamara

Maturalna zabava IVd i zašto smo bili tamo...

srijeda , 04.04.2007.

U petak, 30. ožujka naše drage članice Heni i Nataša imale su svoju maturalnu zabavu na koju su velikodušno pozvale sve iz Odreda (da li je to jer djevojke nemaju drugih prijatelja, ne zna se..)... na što smo se odazvali u velikom broju. I to skockani. Bile su tu naravno neizostavne Vesna, Željka i Cilja, pa Koka i Sanja, trojac Tamara, Sale i Boki, te Petra s dečkom.. (koja bi ionako došla na sestrinu maturalnu...)
Bile su tu i Vesna i Sara, a kasnije smo vidjeli i Dajanu... Gdje sve nećeš sresti neke ljude...
Uglavnom, naše princeze u plavom su izgledale odlično i bile super raspoložene... kako i treba biti na maturalnoj... Možda smo zbog toga imali toliko sreće na tomboli (Miro, čarape su za tebe!!)
Dok smo sjedili za stolom uz čašu Plavca dotakli smo se nekih bitnih pitanja - Zašto ne bi zadnju večer na logoru imali u odijelima i koktel haljinama? Zašto nas Karlo do sada nije upoznao sa svojom djevojkom? Zašto Sale voli crveni ruž? Da li samo pravi pankeri mogu nositi šminkerske cipele?

Eto, mi smo se lijepo zabavili (i oni koji nisu išli na after party ) i zato vam hvala što ste nas pozvale drage Nataša i Demi... pardon, Heni.

...i svoj odred voli... Koka

PION 2007

ponedjeljak , 02.04.2007.

PION organizira Odred izviđača pomoraca «Kantrida» uz pomoć ostalih starijih članova Saveza izviđača Rijeke, a na temelju tradicije Jastrebovog orijentacijskog takmičenja Odreda izviđača «Tići».
Pravo sudjelovanja na natjecanju imaju sve patrole izviđača iz odreda udruženih u Savez izviđača Rijeke. Patrola je sačinjena od najmanje 5 članova u dobi od 12-16 godina. (ne računajući predvodnika i starijeg pomoćnika). Članstvo u patroli se dokazuje patrolnom knjigom patrole.

Obavezna oprema patrole je:
1) patrolna knjiga
2) topo-pribor (kompas, 2 trokuta, kutomjer, šestar, olovka i gumica)
3) priručna prva pomoć koja mora najmanje sadržavati dva obična zavoja, sterilnu gazu, hanzaplast, paketić vate, trokutnu maramu i ziherice (komplet PP za automobile)
4) Ovisno o konačnom dogovoru prilikom prijava patrola moguće je da će u opremi patrole biti i: padela/lonac veličine cca 2 litre, žlica, vilica i nož

Obavezna oprema svakog člana patrole:
1) izviđačka marama
2) izviđačka knjižica (potvrda o registraciji) ili službeni dokument u svrhu potvrde identiteta članova ekipe

Ostala, preporučena, oprema članova:
- odjeća i obuća prilagođena za hodanje, kabanica, hrana i voda za piće...


Toliko od organizatora, OIP Kantrida, ostatak propozicija ćete pronaći u odredskim prostorijama...

A sada od mene: PRIJAVE su do 18.04. Dobiti ćete potvrde za roditelje te prijavne liste za patrole. Također želim od družine Učka da sastavi do tog roka listu ljudi koji se na raspolaganju za kontrolore i ispomoć. Cijena prijevoza do Fužina je 30 kuna koje također treba uplatiti do roka prijave. U slučaju odustajanja novac ne vraćamo! Toliko za sada...

...i svoj odred voli... Koka

Sa veeeelikim zakašnjenjem - Zvjezdarnica 14. veljače 2007.

Ako ste se pitali kako su Mladi dabrovi proslavili Valentinovo, pa… tražili su zvijezde, no ne u oku svoje simpatije (vjerujem da je bilo iznimaka) već na nebu gledajući kroz teleskop.
I tako puni znatiželje krenusmo ka zvjezdarnici… postoje li svemirci, kako nastaju zvijezde, može li se hodati po Mjesecu?
U zvjezdarnici nam je simpatični barba (oops, zaboravili smo mu ime) održao predavanje. Najprije smo saznali mnogo o Sunčevom sustavu i njegovim istraživanjima… a onda… smo se stisnuli na vrhu zvjezdarnice oko teleskopa. Naravno ručice poletaraca nikada nisu mirne jer oni žele postati mladi astronauti i sve saznati… padale su stvari, stiskalo se razne dugmiće koje se nije smjelo. Kako se nismo mogli dogovoriti tko će stisnuti dugme koje otvara kupolu da bi mogli gledati zvijezde, došlo je do kompromisa… svi smo malo stiskali dugme. Ali, ostali smo razočarani jer većina nije vidjela ni jednu zvjezdu, a neki su vidjeli samo jednu jedinu. Naravno, bilo je preoblačno. Imali smo alternativu… slike na komjuteru koje su slikali za vedra vremena.
I malo po malo i ovoj avanturi došao je kraj. Sretni i pametniji odosmo kućicama da ispričamo što smo vidjeli i naučili.

...i svoj odred vole... Mladi dabrovi

P.S. Isprika što je izvještaj tek sada ugledao svjetlo dana...