Marketing
Znam što su radile brđanke prošli vikend...
Dogovor je bio da krenemo u 13,00 za Zagreb, pa nas je Koka redom i skupljala. 
Prvo Željka, pa Vesna, zatim Cilja i zadnja Sanja. Sve smo imale jedan cilj – proslavu 5 godina Odreda izviđača Bota, osim Sanje koja je imala dva cilja. Osim proslave morala je transportirati CD u Zagreb. 
Nosila ih je u maloj limenoj torbici koja je naravno bila meta zezancije, jer se nama nekako činilo da bi u torbici mogao biti gablec (čitaj marenda).
Budući da smo išli na rođendan, u redu je nešto slavljenicima i pokloniti. 
Odlučile smo se za tortu s amblemom njihovog odreda i crnu plišanu ovcu koju ne možete kupiti u Rijeci. Srećom da imamo prijatelje u Zagrebu, pa smo pohitale u šoping. Ali, prije “dugog” putovanja svima je bila potrebna dobra kava. Stali smo u Time na Vežici i popili kavu. Pitajte Željku kakvu.
Već je 14,15 i stvarno je vrijeme da krenemo put Zagreba. Kako je proslava počinjala u 18,30 imale smo dovoljno vremena da kupimo crnu ovcu, popijemo ponovno kavu, Sanja preda “gablec” i da nešto prezalogajimo s obzirom da smo već 4 sata bez jela. Odlučili smo se za pizzu cut i bila je odlična. 
Proslava 5 godina Odreda izviđača Bota bila je u kino dvorani na Remetincu. Došle smo na vrijeme, pozdravile se sa domaćinima i prijateljima, 
razgledale izložbu i prisustvovale svečanoj skupštini Odreda. Na takvim skupštinama se dodijeljuju priznanja, pa je tako i naš Odred dobio priznanje za suradnju s Odredom izviđača Bota. Na kraju smo predale i poklon za kojeg vjerujemo da im se sviđa i još jednom u ime cijelog odreda riječima zahvalile na svemu. Malo smo se počastile zakuskom koju su pripremili Botaši i onda je uslijedio foto session. Predivan bijeli zid i reflektor uperen u njega mamio je za poziranjem. Kakve su to fotografije. Nikako nismo mogle prekinuti s bljeskanjem fotoaparata. U nama je tekla krv fotomodela. Netko je rekao kao s reklama za Dove. To bi potrajalo da Botaši nisu rekli da je vrijeme da krenemo na Sljeme, točnije u planinrski dom Glavica, gdje je bio drugi dio njihove proslave. Krenule smo, ali smo zaključile da bi bilo dobro imati takvo što u našim odredskim prostorijama. 
Na Sljemenu opet malo klope (žolfa), sedaljka i razgovori o raznim temama. Ponajviše naravno izviđačkih. Izviđačke teme: rad u odredu, natjecanja, Jamboree … Neizviđačke teme: Marija Dolores, Bosa Nova, Nova Bosa, mjerenje struka, glave, uha, čitanje iz dlana … 
(papirnate maramice)
U nedjelju nakon buđenja plan je bio da odemo na izlet. Uz kavu prijedlozi su bili: planinarenje – Kameni svatovi, Mirogoj i Ozalj. Planinariti se nikom nije dalo osim Vesni iako nije ponjela gojzerice, na Mirogoj se nikom nije dalo ići osim Cilje, pa nam je ostao Ozalj.
U Ozalj smo krenule točno u podne. Ako ste mislili da nam je bio problem spustiti se sa Sljemena i naći izlaz iz Zagreba varate se. Brzo smo našle putokaz za Karlovac i krenule put Ozlja koji se nalazi 15 km od Karlovca. (Cilja nam je bila vodič.)Ozalj je srednjovjekovni stari grad. Prve autentične vijesti o Ozlju potječu iz XIII stoljeća. Prvotni je grad bio u posjedu knezova Babonića , kojeg su nakon pobune protiv kralja Karla Robera Anžuvinca izgubili. Od tada gradom upravljaju hrvatski banovi. Grad se sastoji od ulazne kule, nekoliko manjih kula, glavne branič kule, tri velike zgrade i izdvojene zgrade smještene na strmoj litici iznad Kupe – tzv. “Palasa Zrinskih” ili “žitnica”.
Uživali smo u razgledavanju, pogledu na Kupu na kojoj su se nalazili maleni drveni čamci. Vesna je bila pjesnički raspoložena pa nam je pokušala recitirati stihove Vladimira Nazora, ali nije išlo. Kasnije je našla na netu i poslala nam na blog. 
Evo jedne kitice:
“…Malen si , uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode …”
Svo vrijeme razgledavanja glad je rasla i rasla (a preživile smo zahvaljujući tome što su nam Botaši uvalili kruha... hvala vam). Jednoglasno smo odlučile da ručamo u Konobi Ranch RR koja nam je upala u oko (ustvari nekako je Vesni najviše upala u oko) dok smo išle prema starom gradu. Smjestile smo se na terasu konobe i naručile svašta. Dok smo čekale ručak Starješina i Načelnica su se malo odvojile i razgovarale o važnim odredskim problemima... 
Najele smo se toliko da smo stolice na kojima smo sjedile montirale u ležeći položaj. Bilo bi savršeno da smo malo odspavale, pa put kući. Prije ulazka u auto sjele smo na klackalicu da se mali razgibamo. Ustvari najtecale smo se. Željka i Sanja protiv Koke, Vesne i Cilje. Skoro su Sanja i Željka pobjedile što i nije neko veselje, ili možda ipak je. Pobjeda je pobjeda, pa makar bila i na klackanju. 
Vesele brđanke, srca vesela i punih trbuha krenule su kući i zaključile da im je bilo baš, baš dobro.
A kada nam na izviđačima nije dobro?
...i svoj odred voli... Cilja 
Post je objavljen 06.04.2007. u 08:59 sati.