Kako je c00l ekipa bila na KOT-u + BONUS od TUKA...
petak , 13.04.2007.
Na kolodvoru smo se svi našli 23.03 u 13:00 sati. Vlak za Zagreb kretao je oko 13:30 do Zagreba trebalo nam je otprilike 4 sata. Tamo smo presjeli u vlak za Križ koji nam je kretao u 19:40. Mlađe ekipe su smjestili u dom u Novoselec. Te večeri smo ucrtavali 4 od 6 KS. U subotu smo išli na stazu koja je bila grozna. Bili smo st. broj 114. Na stazi smo proveli 6-7 sati. Bilo je naporno ali smo se trudili i tako pronašli sve KS. Zadaci nisu bili tako teški, samo nam je staza bila problem. Nakon staze stigli smo u dom te tu večer smo imali KZP (mislim da smo dobili min. bodova...) Povečerje je bilo u 00:00 sati. U nedjelju ujutro nakon doručka imali smo poligon i dizanje šatora. Nakon toga igrali smo igru otimanje marama gdje smo u 1. krugu ispali te smo se išli spremati za povratak u Rijeku. Poslije podne išli smo kod starijih ekipa u dom u Križu na proglašenje gdje smo se plasirali na 2 mjesto (bravo za nas...). Za kraj cijelog orijentacijskog natjecanja naše Primorje se okupilo oko pehara i veselo zapjevalo Odredsku pjesmu. Vlak nam je kretao u za Zg, te zatim za Rijeku. Dočekali su nas tamo naša Koraljka, Vesna, Cilja i Željka.
... i svoj odred voli... Dubravka Šmidler - ekipa Trn u oku
... i svoj odred voli... Dubravka Šmidler - ekipa Trn u oku
Eto tako. Bili smo na KOT-u. I to čak četiri ekipe – Smijeh's (naopačke), Juckella and d'company i Smokvin list (u daljnjem tekstu,
ekipa) u starijoj kategoriji, i Trn u oku u mlađoj kategoriji. Mislim da je Primorjaša bilo skoro više nego organizatora…Na ispraćaj nam je došla samo Eva. Ali lijepo nas je pozdravila i naravno mahala nam bijelom maramicom.
U vlaku nam je bilo jako zabavno. Bilo je tu svakakvih zanimljivih razgovora, puno hrane i obnavljanja starih ljubavi.
Prvi dan natjecanja obilježilo je ucrtavanje k.s. (Taft boysi su sve prepisali od nas), druženje u disku, rađanje nekih novih ljubavi (Juckelle) i spavanje na mekanim spužvama.
Iskreno da vam kažem – kada su nas ujutro u 5 sati probudili sa prekrasnim zvukom trube, prva stvar koju sam pomislila bila je – I'm too old for this s**t! Ali kasnije mi je moja
ekipa pokazala kako natjecanja mogu biti zabavna. Dobro, budimo iskreni, dobre volje postala sam tek nakon što sam se najela špeka, ali o tome nešto kasnije.Dakle, staza je bila naporna. Još je uz to cijela vrijeme padala kiša. A bilo je i krasnih dijelova preko močvara i potoka koji se mogu prijeći jedino tako da uđeš do koljena u vodu.
Zbog već spomenute kiše, nemamo baš puno slika. A nije nam baš ni bilo do slikavanja. Jadan Luka je uz to cijelo vrijeme padao. A nespretan je, gori i od mene, ali uvijek ide nekim težim putem. Kad smo već kod toga, ja nisam niti jednom pala! Kao dokaz prilažem slijedeću sliku prelaska potoka preko vrlo skliskog balvana.
No da, vratimo se mi na onaj najzanimljiviji dio – špek! Dakle, za vrijeme brzinskog prelaza staza, baš dok smo Luka i njurgali kako oćemo naći neki kafić, prolazili smo kraj prve vikendice u kojoj smo vidjeli neke ljude. Pitali smo ih za put, a oni su nam ljubazno rekli da sjednemo na terasu da se malo odmorimo. Onda su nam ljubazno ponudili omlet, a mi smo naravno prihvatili jer bi bilo nekulturno odbiti ih. Pa su nam dali malo pancete i mladog luka, a mi smo naravno sve pojeli (jer smo pristojni). I popili smo sokiće, i skuhali su nam kavu, i dali vina od kupine (za po putu), i slikali smo se s njima. Na kraju smo još i otišli na wc – kad smo već tamo, da iskoristimo.
I saznali smo da je njihov sin Marko isto izviđač, i to iz Križa pa smo mu kasnije zahvalili čim smo ga upoznali. Bitno je još spomenuti da smo dobili poziv da druge godine kad bude KOT prespavamo kod njih!
Stazu smo završili po mraku, kada su kontrolke povučene, tako da smo stigli samo do 9. kontrolke. Ali možda je tako i bolje, budući da smo imali samo dvije baterije koje su radile, i budući da smo svi bili totalno mokri i jako gladni.
Drugi dan je bilo još vezanje čvorova i proglašenje. Smijeh'si su bili 16., Juckelle 13., Smokvin list 9. a Tuke DRUGE!!!
I još par sitnica za kraj:
- Nataša je već tradicionalno bila puna prišteva, ali ovaj put nije bila jedina
- Luka je prava baba, ali to smo već znali
- Juckelle su pokupile sve momke
- svi smo bili jako umorni
- Smijeh's je odustao!
- jedna umjetnička slika – voćka poslije kiše
- i za kraj… što rećo nego: OPET NAJBOLJI!
...i svoj odred voli... Tamara
komentiraj (12) * ispiši * #
